Sergej Sallj: Naša akademska nauka uspješno se razvijala samo oko 15 godina posle rata. Tada je vrh Akademije nauka bio očišćen od trockista, i zaista razvoj sovjetske nauke u to vrijeme je išao gigantskim tempom. U to vrijeme su bile stvorene najbolje računarske mašine na svijetu, bolje od američkih. Najbolji automobili, "Volga" je bila priznata kao najbolji auto. Najbolji brodovi, podmornice. U Kosmosu smo bili daleko ispred Amerikanaca.
Bili bi još napredniji da je naša Akademija nauka dozvolila da se razvija takav pravac kao hladna nuklearna fuzija. Fizičar Ivan Filimonenko 1958. godine otkrio je tu pojavu, hladnu nuklearnu fuziju. Na toj osnovi počeli su se izrađivati generatori i motori. Akademik Koroljov na bazi energije hladne nuklearne fuzije namjeravao je da razvije svemirske programe, let na Mjesec i Mars, na Veneru, sve je to bilo planirano pomoću novih motora koji bi koristili hladnu nuklearnu fuziju. Kurčatov je na bazi hladne nuklearne fuzije namjeravao da razvije novu energetiku. Akademik Gluškov namjeravao je da izgradi nove motore. Cio ovaj program je uništen od strane akademika, oni su ga nazvali pseudo-naučnim, potpuno neodrživim.
Dakle, svi ovi akademici pod čudnim okolnostima su umrli. Svi ovi programi su zatvoreni, a naši naučni programi počeli su se orijentisati na stara američka istraživanja, uključujući i svemirsku tehnologiju, ali najvažnije je da je na ovom pogibeljnom putu bila usmjerena naša računarska tehnika. To jest, sva naša istraživanja iz računarske tehnologije postepeno su bila prekrivena. Rečeno nam je da treba kopirati američku tehnologiju.
Počeli smo da kopiramo američku tehnologiju i do čega je to dovelo? Do toga da Sovjetski Savez nije bio spreman za te revolucionarne promjene koje su se dogodile u računarskoj tehnologiji i informatici. Dakle, to je jedan od razloga raspada Sovjetskog Saveza. U stvari, sve je to bilo urađeno, po programu koji je sprovodila naša Akademija nauka. Kao što vidite, sve to ima veoma dugu istoriju.
A uopšte sa energetikom, stvar je poražavajuća. U posleratnim godinama naša akademija nauka sprovodila je program po tzv energetskoj inverziji. Šta je to? To je dobijanje energije iz energije okruženja. U suštini, to je izgradnja vječnog motora druge vrste. Sada je to apsolutno zabranjeno, ali zamislite da je u to vrijeme Akademija nauka usvojila takav program? Uprkos protivljenju većine akademika energetska inverzija se sprovodila i rezultirala je na primjer, stvaranjem hladnjaka koji je uspješno radio ne koristivši nikakvu energiju iz mreže. Specijalni hladnjak, koji se proizvodio nekoliko godina u Moskvskoj fabrici rashladnih uređaja. Da, to je bilo. Pa, naravno, nije se proizvodio dugo vremena, sve je to bilo zatvoreno.
Međutim, tehnologija hladne nuklearne fuzije početkom osamdesetih počela je da se razvija u Americi. Za osnovu su uzeli tehnologiju Ivana Filimonenka, koja se našla u rukama Amerikanaca. Ali u Americi se pojavila žestoka kampanja za diskredituju ovih programa, jer je postalo jasno da ako se ovi programi sprovedu u Americi, da uskoro neće biti potreban ni benzin, ni ugalj, ni gas, ni sistem za prenos i prodaju električne energije. Sve to u bliskoj budućnosti neće biti potrebno, jer su se toliko uspješno sprovodili programi zasnovani na hladnoj fuziji. Samo u Americi je uništeno nekoliko desetina istraživača koji su radili na programu hladne fuzije, fizički su uništeni. Ostali su zastrašeni, mnogi od njih su pošli u Evropu, čak i u Japan.
Japanci su takođe počeli da se bave hladnom fuzijom. Ali sve je to bilo ugušeno. Uprkos tome neki entuzijasti su počeli da izrađuju motore na bazi hladne nuklearne fuzije za automobile. U Sankt Peterburgu, postojala je firma do oko 2005. godine, koja je na običnoj "Ladi" izrađivala automobile, koji su radili na hladnoj fuziji. I ovi automobili, ručno proizvođeni prodavali su se. Ta firma je 2004. godine izložila svoj model na izložbi "Ekspo 2004" u Parizu. Posle toga kod njih je došao zamjenik ministra energetike Francuske i rekao: "Momci na vas je pošao lov, savjetujem vam da brzo pobjegnete iz Pariza. ". Sjutradan njihovo auto je već bilo spaljeno, uništeno, ali oni su ipak uspjeli da dođu u Peterburg. Nastavili svoj rad još nekoliko godina, dok pod misterioznim okolnostima, glavni konstruktor te firme nije umro. Uopšte, firma je bila uništena.
Evo to je istorija hladne nuklearne fuzije. Ali, ipak, zahvaljujući drugim istraživačima, takvim Ijudima kao što je Uruckojev, program hladne nuklearne fuzije razvijao se i 90-ih godina i 2000-ih godina. Održavane su konferencije o hladnoj nuklearnoj fuziji. Sve ovo je bilo podvrgnuto kleveti od strane Komisije za borbu protiv pseudonauke, ukinuto je finansiranje ovih projekata, iako ove projekte nije finansirala Akademija nauka, već su se time bavili sponzori. Na sponzorima je izvršen takav pritisak da su prekinuli finansiranje. Zamislite samo kolike mogućnosti ima ova komisija.
Što se tiče energije bez korišćenja goriva, mi smo imali takva istraživanja još krajem devedesetih, ali sve je bilo ugušeno. Takvi uređaji uspješno se razvijaju u različitim zemljama: Švajcarskoj, Nemačkoj, Turskoj. Sve to postoji na internetu, postoje snimci.
Dakle, svi ovi akademici pod čudnim okolnostima su umrli. Svi ovi programi su zatvoreni, a naši naučni programi počeli su se orijentisati na stara američka istraživanja, uključujući i svemirsku tehnologiju, ali najvažnije je da je na ovom pogibeljnom putu bila usmjerena naša računarska tehnika. To jest, sva naša istraživanja iz računarske tehnologije postepeno su bila prekrivena. Rečeno nam je da treba kopirati američku tehnologiju.
Počeli smo da kopiramo američku tehnologiju i do čega je to dovelo? Do toga da Sovjetski Savez nije bio spreman za te revolucionarne promjene koje su se dogodile u računarskoj tehnologiji i informatici. Dakle, to je jedan od razloga raspada Sovjetskog Saveza. U stvari, sve je to bilo urađeno, po programu koji je sprovodila naša Akademija nauka. Kao što vidite, sve to ima veoma dugu istoriju.
A uopšte sa energetikom, stvar je poražavajuća. U posleratnim godinama naša akademija nauka sprovodila je program po tzv energetskoj inverziji. Šta je to? To je dobijanje energije iz energije okruženja. U suštini, to je izgradnja vječnog motora druge vrste. Sada je to apsolutno zabranjeno, ali zamislite da je u to vrijeme Akademija nauka usvojila takav program? Uprkos protivljenju većine akademika energetska inverzija se sprovodila i rezultirala je na primjer, stvaranjem hladnjaka koji je uspješno radio ne koristivši nikakvu energiju iz mreže. Specijalni hladnjak, koji se proizvodio nekoliko godina u Moskvskoj fabrici rashladnih uređaja. Da, to je bilo. Pa, naravno, nije se proizvodio dugo vremena, sve je to bilo zatvoreno.
Međutim, tehnologija hladne nuklearne fuzije početkom osamdesetih počela je da se razvija u Americi. Za osnovu su uzeli tehnologiju Ivana Filimonenka, koja se našla u rukama Amerikanaca. Ali u Americi se pojavila žestoka kampanja za diskredituju ovih programa, jer je postalo jasno da ako se ovi programi sprovedu u Americi, da uskoro neće biti potreban ni benzin, ni ugalj, ni gas, ni sistem za prenos i prodaju električne energije. Sve to u bliskoj budućnosti neće biti potrebno, jer su se toliko uspješno sprovodili programi zasnovani na hladnoj fuziji. Samo u Americi je uništeno nekoliko desetina istraživača koji su radili na programu hladne fuzije, fizički su uništeni. Ostali su zastrašeni, mnogi od njih su pošli u Evropu, čak i u Japan.
Japanci su takođe počeli da se bave hladnom fuzijom. Ali sve je to bilo ugušeno. Uprkos tome neki entuzijasti su počeli da izrađuju motore na bazi hladne nuklearne fuzije za automobile. U Sankt Peterburgu, postojala je firma do oko 2005. godine, koja je na običnoj "Ladi" izrađivala automobile, koji su radili na hladnoj fuziji. I ovi automobili, ručno proizvođeni prodavali su se. Ta firma je 2004. godine izložila svoj model na izložbi "Ekspo 2004" u Parizu. Posle toga kod njih je došao zamjenik ministra energetike Francuske i rekao: "Momci na vas je pošao lov, savjetujem vam da brzo pobjegnete iz Pariza. ". Sjutradan njihovo auto je već bilo spaljeno, uništeno, ali oni su ipak uspjeli da dođu u Peterburg. Nastavili svoj rad još nekoliko godina, dok pod misterioznim okolnostima, glavni konstruktor te firme nije umro. Uopšte, firma je bila uništena.
Evo to je istorija hladne nuklearne fuzije. Ali, ipak, zahvaljujući drugim istraživačima, takvim Ijudima kao što je Uruckojev, program hladne nuklearne fuzije razvijao se i 90-ih godina i 2000-ih godina. Održavane su konferencije o hladnoj nuklearnoj fuziji. Sve ovo je bilo podvrgnuto kleveti od strane Komisije za borbu protiv pseudonauke, ukinuto je finansiranje ovih projekata, iako ove projekte nije finansirala Akademija nauka, već su se time bavili sponzori. Na sponzorima je izvršen takav pritisak da su prekinuli finansiranje. Zamislite samo kolike mogućnosti ima ova komisija.
Što se tiče energije bez korišćenja goriva, mi smo imali takva istraživanja još krajem devedesetih, ali sve je bilo ugušeno. Takvi uređaji uspješno se razvijaju u različitim zemljama: Švajcarskoj, Nemačkoj, Turskoj. Sve to postoji na internetu, postoje snimci.
Japan je na bazi motora Minata, tzv. Minatovog točaka, možete na internetu vidjeti šta je to, to je pronalazak od prije trideset godina. Japanci su usavršili takve motore i postavi ih na motocikl SUMO. Motocikl Sumo ima pogon na oba točka. Jedan točak se pokreće običnim elektromotorom, a drugi magnetnim motorom, na osnovu Minatove tehnologije. Prvo se motocikl ubrzava, potreban je akumulator za rad električnih kola, za stvaranje impulsa i za upravljanje položajem magneta. Ali, uprkos tome, mali akumulator omogućava da motor prelazi 200 ili 300 kilometara pri brzini od 150 kilometara na sat. To jest, ekonomičniji je od običnog elektromotocikla, desetostruko.
Vidite, minimalna potrošnja energije. Čega je to početak? Revolucije u automobilskoj industriji. Kompanija "Tojota", u to vrijeme je sprovodila program uvođenja takvih uređaja u svojim automobilima. Za vrijeme ministra finansija Japana -Takinakia, Japan je počeo da vodi nezavisniju politiku. Jer su Japanci shvatili da ako razvijaju takvu tehnologiju, u budućnosti im neće trebati velika količina nafte i gasa. Da Japan može da postane praktično samodovoljan.
Dakle, tada može da se udalji od finansijske vlasti Iluminata u Japanu, zar ne? Japanci su počeli da sprovode takvu politiku, ali je tada na Japan počela ucjena od svjetskih bankara, i po istraživanjima novinara Bendžamina Fulforda, koji živi u Japanu, imao je intervju sa ministrom finansija Takinakia. Takinaki mu je rekao, i prije toga je izjavljivao da mu je zaprijetio izraelski premijer Netanjahu da ako se Japan ne pridržava politike Međunarodnog monetarnog fonda i Federalnih rezervi, da će protiv Japana biti primijenjeno geofizičko oružje.
Japan vjerovatno nije u potpunosti ispunio zahtjeve svjetskih bankara i protiv njega je primijenjeno geofizičko oružje, kao rezultat toga glavni "Tojotin" pogon je uništen, ujedno se dogodila i strašna katastrofa na nuklearnoj elektrani Fukušima. Eto šta stoji iza tragedije u Japanu. Japan je poželio da vodi nezavisnu politiku.
No, geofizičko oružje sada se koristi i protiv Kine, i protiv Evrope, i protiv Rusije. Poslednje poplave na rijeci Amur su rezultat primjene geofizičkog oružja na sjevernu Kinu. To jest, oružje je u stvari korišćeno protiv sjeverne Kine, ali je većinom stradao naš daleki istok, gubici su ogromni, šteta nanesena državi ogromna.
Sve je to nastavak globalne politike predstavnika crne aristokratije, koji vladaju Federalnim rezervama-SAD, koju rukovode Međunarodnim monetarnim fondom, i drugim međunarodnim globalističkim organizacijama. Kao što možete da vidite, situacija u tom smislu je veoma ozbiljna.
Sergej Albertovič Sallj je doktor fizičko-matematičkih nauka, docent, sekretar Sankt Peterburbuškog dijela "Ruskog društva fizičara" i pomoćnik predsjednika "Ruskog društva fizičara".
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Vidite, minimalna potrošnja energije. Čega je to početak? Revolucije u automobilskoj industriji. Kompanija "Tojota", u to vrijeme je sprovodila program uvođenja takvih uređaja u svojim automobilima. Za vrijeme ministra finansija Japana -Takinakia, Japan je počeo da vodi nezavisniju politiku. Jer su Japanci shvatili da ako razvijaju takvu tehnologiju, u budućnosti im neće trebati velika količina nafte i gasa. Da Japan može da postane praktično samodovoljan.
Dakle, tada može da se udalji od finansijske vlasti Iluminata u Japanu, zar ne? Japanci su počeli da sprovode takvu politiku, ali je tada na Japan počela ucjena od svjetskih bankara, i po istraživanjima novinara Bendžamina Fulforda, koji živi u Japanu, imao je intervju sa ministrom finansija Takinakia. Takinaki mu je rekao, i prije toga je izjavljivao da mu je zaprijetio izraelski premijer Netanjahu da ako se Japan ne pridržava politike Međunarodnog monetarnog fonda i Federalnih rezervi, da će protiv Japana biti primijenjeno geofizičko oružje.
Japan vjerovatno nije u potpunosti ispunio zahtjeve svjetskih bankara i protiv njega je primijenjeno geofizičko oružje, kao rezultat toga glavni "Tojotin" pogon je uništen, ujedno se dogodila i strašna katastrofa na nuklearnoj elektrani Fukušima. Eto šta stoji iza tragedije u Japanu. Japan je poželio da vodi nezavisnu politiku.
No, geofizičko oružje sada se koristi i protiv Kine, i protiv Evrope, i protiv Rusije. Poslednje poplave na rijeci Amur su rezultat primjene geofizičkog oružja na sjevernu Kinu. To jest, oružje je u stvari korišćeno protiv sjeverne Kine, ali je većinom stradao naš daleki istok, gubici su ogromni, šteta nanesena državi ogromna.
Sve je to nastavak globalne politike predstavnika crne aristokratije, koji vladaju Federalnim rezervama-SAD, koju rukovode Međunarodnim monetarnim fondom, i drugim međunarodnim globalističkim organizacijama. Kao što možete da vidite, situacija u tom smislu je veoma ozbiljna.
Sergej Albertovič Sallj je doktor fizičko-matematičkih nauka, docent, sekretar Sankt Peterburbuškog dijela "Ruskog društva fizičara" i pomoćnik predsjednika "Ruskog društva fizičara".
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
