- Šta to radiš? - lenjivo se zainteresovala mačka.
- Pokušavam da uhvatim svoj rep! - zadihano je odgovorilo mače.
- Ali zašto? - kroz smijeh će mačka.
- Rekli su mi da je rep moja sreća. Ako uhvatim svoj rep, tada ću uhvatiti i svoju sreću. To je razlog zašto trčim već treći dan za svojim repom. Ali on mi cijelo vrijeme izmiče.
Stara mačka se osmjehnula tako, kao što umiju to da rade samo stare mačke i rekla:
- Kad sam bila mlada, meni su takođe rekli da je u mom repu moja sreća. Trčala sam mnogo dana za svojim repom i pokušavala da ga uhvatim. Nijesam jela, ni pila, već samo trčala za repom. Padala sam iscrpljena, i ustajala ponovo, pokušavajući da uhvatim svoj rep. U jednom trenutku sam pala u očaj. I jednostavno pošla kuda pogled doseže. I znaš li šta sam primijetila?
- Šta? - pitalo je iznenađeno mače.
- Primijetila sam da gdje god da idem, moj rep ide svuda sa mnom. Za srećom ne treba trčati. Treba izabrati svoj put, i sreća će ići zajedno sa tobom.