To stanje zadovoljstva koje nas obavija u određenim situacijama je sreća. Svi žele da je dobiju, da znaju u čemu je tajna doći do nje i živjeti je što je duže moguće. Da možemo, mi ljudi bi se uvijek trudili da budemo srećni, ali to je samo idealizacija bez temelja i zasnovana na fantaziji. Sreća nije konkretno emocionalno stanje, to je način života.
Postoje ljudi koji su u svom životu naišli na mnoge prepreke i još uvek su srećni. S druge strane, drugi su uvijek bili privilegovani, uvijek su imali gotovo sve i čak i tako, kažu da nisu srećni.
Očigledno je da nije situacija, kontekst ili ono sa čime se suočavamo ono što određuje da li smo manje ili više srećni ljudi. Sreća ne dolazi iz uspjeha, partnera, deteta ili kuće na plaži. Biti srećan zavisi od toga da imate dobro oblikovan sistem vrijednosti, da se fokusirate na sadašnji trenutak, da se bezuslovno volite i da znate kako da cijenite ono što imate.
Sve ove stvari dolaze u jednom paketu. Dakle, ako težimo da promenimo svoju filozofiju života, koja se za većinu nas sastoji od prečestog prigovaranja, i ako usvojimo vedar pogled na život, shvatićemo da je moguće pronaći sreću tačno tamo gdje želimo da bude .
Sreća se ne nalazi, ona se gradi
Sreću ne treba tražiti, jer ona ne postoji nigdje gdje bi se tražila. Nije tamo, kako nas često navode da vjerujemo.
Ako je tako, postojale bi dvije vrste ljudi: oni kojima život treba da zavidi i koji su srećni i oni koji nemaju ništa, a nesrećni su. Međutim, u stvarnosti to uopšte nije slučaj i zaista, često su najsrećniji ljudi koji imaju najmanje.
Ne volimo da uopštavamo, ali često su ljudi koji su navikli da žive sa manje takođe oni koji na kraju imaju manje potreba. Njihova pažnja je zato usredsređena na mala zadovoljstva, a ne na ona štetna zadovoljenja.
Oni mnogo više cijene stvari i to im donosi veće zadovoljstvo od onih koji nisu u stanju da pridaju toliko vrijednosti onome što imaju.
Zbog toga se u nama rađa psihološka punoća. Ne radi se o vjerovanju da ćemo biti srećni kada dobijemo ono što mislimo da nam treba. Ako niste zadovoljni onim što imate, teško da ćete biti srećni kada imate ono što želite.
Očigledno je da nije situacija, kontekst ili ono sa čime se suočavamo ono što određuje da li smo manje ili više srećni ljudi. Sreća ne dolazi iz uspjeha, partnera, deteta ili kuće na plaži. Biti srećan zavisi od toga da imate dobro oblikovan sistem vrijednosti, da se fokusirate na sadašnji trenutak, da se bezuslovno volite i da znate kako da cijenite ono što imate.
Sve ove stvari dolaze u jednom paketu. Dakle, ako težimo da promenimo svoju filozofiju života, koja se za većinu nas sastoji od prečestog prigovaranja, i ako usvojimo vedar pogled na život, shvatićemo da je moguće pronaći sreću tačno tamo gdje želimo da bude .
Sreća se ne nalazi, ona se gradi
Sreću ne treba tražiti, jer ona ne postoji nigdje gdje bi se tražila. Nije tamo, kako nas često navode da vjerujemo.
Ako je tako, postojale bi dvije vrste ljudi: oni kojima život treba da zavidi i koji su srećni i oni koji nemaju ništa, a nesrećni su. Međutim, u stvarnosti to uopšte nije slučaj i zaista, često su najsrećniji ljudi koji imaju najmanje.
Ne volimo da uopštavamo, ali često su ljudi koji su navikli da žive sa manje takođe oni koji na kraju imaju manje potreba. Njihova pažnja je zato usredsređena na mala zadovoljstva, a ne na ona štetna zadovoljenja.
Oni mnogo više cijene stvari i to im donosi veće zadovoljstvo od onih koji nisu u stanju da pridaju toliko vrijednosti onome što imaju.
Zbog toga se u nama rađa psihološka punoća. Ne radi se o vjerovanju da ćemo biti srećni kada dobijemo ono što mislimo da nam treba. Ako niste zadovoljni onim što imate, teško da ćete biti srećni kada imate ono što želite.
Kako mogu biti srećna osoba?
Prvo što treba učiniti da biste bili srećniji je da prestanete da tražite tu sreću. Kada sebi nametnemo ideju da "moramo biti srećni", ali ne možemo, postajemo frustrirani i frustracija zapravo nije sinonim sreće. Štaviše, opsednutost idejom da budemo srećni ispunjava nas strepnjom i očajem i na kraju se pretvara u borbu.
Nikada nećemo biti srećni ako to zahtjevamo i ako vršimo pritisak na sebe. Sreća je stanje mentalne fluidnosti, prihvatanja, življenja u trenutku.
Da biste bili srećni, ostavite po strani apsolutističke potrebe. U stvarnosti nam je potrebno vrlo malo da bismo se osjećali dobro: malo hrane (ne previše, inače će užitak postati neprijateljstvo), malo vode koja će utažiti žeđ, krov pod kojim ćemo se skloniti, malo fizičke aktivnosti da se ne razbolimo ,neki ciljevi koji nas tjeraju da ustanemo ujutro (ali bez fokusiranja na rezultat), spavanje, disanje i malo više.
Sve što se ne uklapa u ove kategorije i za šta mislimo da nam je potrebno čini nas nesretnijima. To ne znači da u ovim drugim stvarima ne možemo naći zadovoljstvo, ali to moraju biti jednostavne želje, a ne potrebe.
Misleći da po svaku cijenu moramo posjedovati određene stvari, uznemiruju nas i ako ih tada dobijemo, ali ih na kraju izgubimo, budući da je sve u ovom životu prolazno, prelazimo u depresiju.
S druge strane, da biste bili srećniji, važno je da se usredsredite na sadašnjost. Ništa ne postoji i ništa nije stvarno osim onoga što trenutno osjećamo sa svojih pet čula. Tehnika pažljivosti nas može naučiti puno o ovome.
Prvo što treba učiniti da biste bili srećniji je da prestanete da tražite tu sreću. Kada sebi nametnemo ideju da "moramo biti srećni", ali ne možemo, postajemo frustrirani i frustracija zapravo nije sinonim sreće. Štaviše, opsednutost idejom da budemo srećni ispunjava nas strepnjom i očajem i na kraju se pretvara u borbu.
Nikada nećemo biti srećni ako to zahtjevamo i ako vršimo pritisak na sebe. Sreća je stanje mentalne fluidnosti, prihvatanja, življenja u trenutku.
Da biste bili srećni, ostavite po strani apsolutističke potrebe. U stvarnosti nam je potrebno vrlo malo da bismo se osjećali dobro: malo hrane (ne previše, inače će užitak postati neprijateljstvo), malo vode koja će utažiti žeđ, krov pod kojim ćemo se skloniti, malo fizičke aktivnosti da se ne razbolimo ,neki ciljevi koji nas tjeraju da ustanemo ujutro (ali bez fokusiranja na rezultat), spavanje, disanje i malo više.
Sve što se ne uklapa u ove kategorije i za šta mislimo da nam je potrebno čini nas nesretnijima. To ne znači da u ovim drugim stvarima ne možemo naći zadovoljstvo, ali to moraju biti jednostavne želje, a ne potrebe.
Misleći da po svaku cijenu moramo posjedovati određene stvari, uznemiruju nas i ako ih tada dobijemo, ali ih na kraju izgubimo, budući da je sve u ovom životu prolazno, prelazimo u depresiju.
S druge strane, da biste bili srećniji, važno je da se usredsredite na sadašnjost. Ništa ne postoji i ništa nije stvarno osim onoga što trenutno osjećamo sa svojih pet čula. Tehnika pažljivosti nas može naučiti puno o ovome.
Promjenite svoju skalu vrijednosti. Ne fokusirajte se previše na posao, pronalaženje partnera, novac ili uspjeh. Kada ste na ivici smrti, sigurno se nećete sjetiti svega ovoga. Ono čega ćete se sjećati biće iskustva koja ste proživeli sa prijateljima, trenuci provedeni sa porodicom, kafa koju ste pili svako popodne dok ste posmatrali more ili lajanje vašeg psa dok ste čitali knjigu.
Vaš prioritet treba da bude ljubav: ljubav prema sebi, prema životu i prema drugima. Ako ste u stanju da volite jednostavne, ljudske i sitne detalje, tada ćete biti srećni. Zašto da ne probamo?
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-felicita-vogliamo-che-sia/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Vaš prioritet treba da bude ljubav: ljubav prema sebi, prema životu i prema drugima. Ako ste u stanju da volite jednostavne, ljudske i sitne detalje, tada ćete biti srećni. Zašto da ne probamo?
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-felicita-vogliamo-che-sia/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com