Šta će ostati posle nas?

​Nedavno sam ušla u stan u centru Moskve, kojeg su izdali odmah nakon smrti vlasnika. Ogroman, zapušten stan sa neosvijetljenim hodnikom.

Novi vlasnici su veoma daleki i očigledno, veoma pohlepni rođaci. Niijsu ništa iznijeli, nijesu pospremili, nijesu pokušali sačuvati. I bilo je čudno živjeti u takvoj situaciji - bez dozvole da se nešto dotakne, izgledalo je kao da je vlasnik otišao u pekaru.

U početku mi se činilo da će se neko vratiti, vidjeti me i reći zvučnim glasom: što radite ovdje? Ali ne, niko nije došao. U blizini TV je stajalo klupko vunice. Dugmad u vazi. Češke raznobojne čaše, lijepe, ali pohabane od stalne upotrebe - iz njih se očito često pilo vino. Iza stakla fotografija čudne djevojčice u pelerini i kapom kićankom. U ostavi uredno upakovani zimski kaputi i čizme. Svježi kalendari u svim sobama. Ovdje se pratilo vrijeme. U kuhinji u policama bili su nepopijeni vitamini. Ovdje se namjeravalo da živi dugo i udobno. Bez ljekova - niko nije bio bolestan.

Domaćica je živjela sama u tri sobe. U kupatilu, različiti šamponi za mačiće. Svuda snažan mačji miris. Mačke su bile u kraljevskoj poziciji i očigledno ih je gurala masa od kovčega. I velika biblioteku. Nije dekorativna, kada su stranice slijepljene zajedno, ali knjige su složene po boji i visini. I tako živa, čitljiva, čitav život dopunjavana biblioteka, za zadovoljstvo, bez snobizma. I albumi Filonova, i kineska filozofija, i Čejz sa Ustinova.

​I mnogo, mnogo knjiga o djedi vlasniku stana. Debele, mnogo deblje od Biblije. Na nekoliko jezika. Svuda o njegovom svjetskom komunističkom značaju, njegovom geniju i zahvalnosti naroda za njegova djela. A ja koja sam došla sa ulice, da je bilo kamina, mogla sam da zapalim vatru sa ovim otpadnim papirom. Tada bi bilo barem neke koristi od toga.

Šta je ostalo od ovog čovjeka? Moskovski stan, kojeg izdavaju, dalji rođaci možda više neće ni raditi.

Prokletstvo, možeš da umreš u bilo kom trenutku, i ništa što ti je drago neće nikome biti drago. Da, postoje djeca, ali ni njima ne treba ništa moje. Oni će imati svoje. Gospode, sve što postoji u našem materijalnom životu - sve su to sitnice, takve smiješne i beznačajne stvari. A mi sami ...

Ispostavilo se da sam do sada imala nadu u besmrtnost)

Od sada više ništa neću sakupljati, čuvati i misliti trebaće kasnije. Život se ne može obezbijediti jednom za svagda, može se samo produžavati dan za danom.

A čuvati - samo utiske, živjeti samo sada - tako da se imam čega sjećati kada se ništa ne bude dešavalo. Pokazali su mi šta se događa POTOM. Ništa. Samo dolaze stranci, zatrpavaju tvoje tragove i kuvaju kafu u tvojoj džezvi.

Autor - Polina Sanaeva


Prevod teksta: https://lifedeeper.ru/post/3249-nedavno-popala-v-kvartiru-v-centre-moskvy-kotoruju-sdali-srazu-posle-smerti-vladelicy/

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​