Kao racionalna bića, razmišljanje je aktivnost koja je dio naše prirode. Misli nam mogu biti saveznici, ali i najgori neprijatelji. Da li će se pretvoriti u problem ili ne, zavisi od toga kako koristimo svoj razum i svijest koju primenjujemo.
Ako "razmišljanje" shvatamo kao čin rasuđivanja, razumevanja, zamišljanja na takav način da nam ova akcija pomaže u donošenju odluka i izvršavanju zadatka, možemo zaključiti da ima veliku moć. Mora se zapamtiti da razmišljanje nije stabilno i nije uvek razumno.
Precenjivanje naših misli u određenim situacijama i okolnostima može nam naškoditi više nego što nam može koristiti.
Mnogo je faktora u stalnoj interakciji sa našim mislima. Svijesnost njihovog postojanja pomaže nam da ne budemo robovi svojih misli.
Kada nam razmišljanje izaziva anksioznost
Postoje situacije u kojima imamo osjećaj da ne možemo prestati da razmišljamo i stalno razmišljamo o istoj stvari. Tokom ovog višegodišnjeg procesa razmišljanja postajemo opsednuti nečim što krade većinu našeg vremena i misli. Kada se brinemo zbog nečega, predvidimo situaciju ili se sjetimo prošlih trenutaka, ostavljamo vrata širom otvorena anksioznosti.
Precenjivanje naših misli u određenim situacijama i okolnostima može nam naškoditi više nego što nam može koristiti.
Mnogo je faktora u stalnoj interakciji sa našim mislima. Svijesnost njihovog postojanja pomaže nam da ne budemo robovi svojih misli.
Kada nam razmišljanje izaziva anksioznost
Postoje situacije u kojima imamo osjećaj da ne možemo prestati da razmišljamo i stalno razmišljamo o istoj stvari. Tokom ovog višegodišnjeg procesa razmišljanja postajemo opsednuti nečim što krade većinu našeg vremena i misli. Kada se brinemo zbog nečega, predvidimo situaciju ili se sjetimo prošlih trenutaka, ostavljamo vrata širom otvorena anksioznosti.
Anksioznost koju stvaraju naše misli na kraju nam izmiče kontroli. Sve se ovo dešava kada ne obraćamo pažnju na sadašnjost, izgubimo se, dezorijentišemo se i odvratimo od trenutnih događaja, od svijeta ovdje i sada.
Pokušavajući da objasnimo sve oko sebe pretvara naše misli u anksioznost. Postoje ljudi sa većom tendencijom da brinu i traže objašnjenja za sve što dožive. Oni koji posjeduju takvu unutrašnju dinamiku moraju uložiti veliki napor da ostanu mirni i usredsrede se na ono što osjećaju u sadašnjem trenutku.
Fokusirajte se na sadašnji trenutak
Suočeni sa tjeskobom koja proizlazi iz naših misli, najbolje je učiniti sve što je u našoj moći da svu pažnju usmjerimo na sadašnji trenutak. Kada iskoristimo trenutak, možemo zadržati kontrolu nad svojim mislima, fokusirajući se na iskustvo, na stvarnost koja nam je bliska.
Kada gomilamo misli i iscrpljujemo se brigama, korisna vježba je započeti pisanje ideja, posmatrajući napisano kako bismo pronašli riješenja. Na taj način učinićemo nešto protiv onoga što nas muči i ostavićemo prostor za odluke i riješenja.
Razumevanje i prihvatanje našeg načina razmišljanja pomaže nam da se ne bacimo u očaj. Razumevanje da su misli dio nas i da se mogu koristiti u našu korist sprečava nas da uđemo u sukob sa njima, sukob koji bi, u stvarnosti, bio sa nama samima.
Nisam ono što mislim: ono što mislim je dio mene i imam moć da svoje misli usmjerim do tačke koju više volim.
Ja kontrolišem ono što mislim
Budući da nismo ono što mislimo i da su misli dio nas, bolje razumemo prirodu misli. Znamo da su one dio nas i naših iskustava koja su povezana sa našim stavom i našim načinom viđenja i življenja. Stoga, nezadovoljstvo onim što obično mislimo nije ništa drugo do trik da pobjegnemo od sebe.
Možemo da kontrolišemo ono što mislimo, posebno vježbanjem koncentracije. Možemo usmjeriti svoje misli ka onome što nam je najvažnije; možemo ostati usidreni na njih ili krenuti naprijed i ostaviti prostor svijetu koji će se predstaviti i nad kojim nemamo kontrolu.
Naš stav određuje način na koji razmišljamo i delujemo. Čak i ako je razmišljanje automatska radnja koja se kod nas nehotično javlja, to ne znači da ne možemo zauzeti aktivan stav. Ako ostanemo gledaoci svojih misli, prihvatićemo da je nemoguće kontrolisati ih i na taj način će one dominirati nama.
Morate sebi da kažete :"Ja kontrolišem ono što mislim". Na taj način ćete usvojiti aktivniji i korisniji stav.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/pensare-troppo-diventa-problema/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Pokušavajući da objasnimo sve oko sebe pretvara naše misli u anksioznost. Postoje ljudi sa većom tendencijom da brinu i traže objašnjenja za sve što dožive. Oni koji posjeduju takvu unutrašnju dinamiku moraju uložiti veliki napor da ostanu mirni i usredsrede se na ono što osjećaju u sadašnjem trenutku.
Fokusirajte se na sadašnji trenutak
Suočeni sa tjeskobom koja proizlazi iz naših misli, najbolje je učiniti sve što je u našoj moći da svu pažnju usmjerimo na sadašnji trenutak. Kada iskoristimo trenutak, možemo zadržati kontrolu nad svojim mislima, fokusirajući se na iskustvo, na stvarnost koja nam je bliska.
Kada gomilamo misli i iscrpljujemo se brigama, korisna vježba je započeti pisanje ideja, posmatrajući napisano kako bismo pronašli riješenja. Na taj način učinićemo nešto protiv onoga što nas muči i ostavićemo prostor za odluke i riješenja.
Razumevanje i prihvatanje našeg načina razmišljanja pomaže nam da se ne bacimo u očaj. Razumevanje da su misli dio nas i da se mogu koristiti u našu korist sprečava nas da uđemo u sukob sa njima, sukob koji bi, u stvarnosti, bio sa nama samima.
Nisam ono što mislim: ono što mislim je dio mene i imam moć da svoje misli usmjerim do tačke koju više volim.
Ja kontrolišem ono što mislim
Budući da nismo ono što mislimo i da su misli dio nas, bolje razumemo prirodu misli. Znamo da su one dio nas i naših iskustava koja su povezana sa našim stavom i našim načinom viđenja i življenja. Stoga, nezadovoljstvo onim što obično mislimo nije ništa drugo do trik da pobjegnemo od sebe.
Možemo da kontrolišemo ono što mislimo, posebno vježbanjem koncentracije. Možemo usmjeriti svoje misli ka onome što nam je najvažnije; možemo ostati usidreni na njih ili krenuti naprijed i ostaviti prostor svijetu koji će se predstaviti i nad kojim nemamo kontrolu.
Naš stav određuje način na koji razmišljamo i delujemo. Čak i ako je razmišljanje automatska radnja koja se kod nas nehotično javlja, to ne znači da ne možemo zauzeti aktivan stav. Ako ostanemo gledaoci svojih misli, prihvatićemo da je nemoguće kontrolisati ih i na taj način će one dominirati nama.
Morate sebi da kažete :"Ja kontrolišem ono što mislim". Na taj način ćete usvojiti aktivniji i korisniji stav.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/pensare-troppo-diventa-problema/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
