Na jednom predavanju profesor nam je predstavio, novu studentkinju. U tom trenutku sam osjetila nježnu ruku koja je dotakla moje rame.
Okrenula sam se i ugledala izboranu, sitnu staricu, koja me je gledala sa osmjehom, tako da je nevoljno osmjeh ozario i moje lice.
– Ćao, ljepotice. Moje ime je Rouz. Imam 87 godina, - rekla je ona. Mogu li da sjednem pored? - Nasmijala sam se i pomjerila da joj ustupim mjesto.
– Ćao, ljepotice. Moje ime je Rouz. Imam 87 godina, - rekla je ona. Mogu li da sjednem pored? - Nasmijala sam se i pomjerila da joj ustupim mjesto.
- Naravno, sjedite. Mogu li znati šta vas je dovelo na fakultet u tom uzrastu? – šaljivo sam upitala.
– Plan mi je da upoznam bogatog muža, da se udam i dobijem mnogo djece.. - namignula mi je, osmjehujući se starica.
- Ne, ozbiljno? – Rouz mi se sviđala sve više i više.
- A ozbiljno... Oduvijek sam sanjala o studijama, a sada sam u prilici da to i ostvarim! – odgovorila je.
Posle predavanja, odšetali smo do studentske menze i zajedno jeli. Svakog dana, sledeća tri mesjeca, zajedno smo jeli. Rouz je postala svojevrsna ikona fakulteta. Lako je sklapala prijateljstva gdje god je išla. Svi studenti su voljeli da komuniciraju sa njom, bez ikakvog izražavanja neprihvatanja.
Na kraju semestra, pozvali smo je da održi govor na godišnjoj proslavi. Samo što je prišla tribini, papiri sa govorom ispali su joj iz ruku. Zbunivši se, Rouz je pokušala da ih pokupi, ali nije sve sakupila.
– Izvinite, užasno sam nervozna. Zbog muža sam prestala da pijem pivo, a viski me je dokusurio, - našalila se. - Sad bi mi trebalo sto godina da ponovo poređam stranice svog govora po redu, zato mi dozvolite da jednostavno kažem ono što mislim.
Kada je smijeh utihnuo, nakašljala se i počela:
– Ne prestajemo da se igramo, zato što starimo; starimo upravo zato što smo prestali da se igramo. Postoje samo četiri tajne mladosti, sreće i uspjeha. Morate da se smijete i svakodnevno da pronalazite razloga za to. Morate da imate san. Onoga trenutka kada prestanete da sanjate, umirete. Toliko je ljudi oko nas koji su već mrtvi, a da to ni ne znaju!
– Plan mi je da upoznam bogatog muža, da se udam i dobijem mnogo djece.. - namignula mi je, osmjehujući se starica.
- Ne, ozbiljno? – Rouz mi se sviđala sve više i više.
- A ozbiljno... Oduvijek sam sanjala o studijama, a sada sam u prilici da to i ostvarim! – odgovorila je.
Posle predavanja, odšetali smo do studentske menze i zajedno jeli. Svakog dana, sledeća tri mesjeca, zajedno smo jeli. Rouz je postala svojevrsna ikona fakulteta. Lako je sklapala prijateljstva gdje god je išla. Svi studenti su voljeli da komuniciraju sa njom, bez ikakvog izražavanja neprihvatanja.
Na kraju semestra, pozvali smo je da održi govor na godišnjoj proslavi. Samo što je prišla tribini, papiri sa govorom ispali su joj iz ruku. Zbunivši se, Rouz je pokušala da ih pokupi, ali nije sve sakupila.
– Izvinite, užasno sam nervozna. Zbog muža sam prestala da pijem pivo, a viski me je dokusurio, - našalila se. - Sad bi mi trebalo sto godina da ponovo poređam stranice svog govora po redu, zato mi dozvolite da jednostavno kažem ono što mislim.
Kada je smijeh utihnuo, nakašljala se i počela:
– Ne prestajemo da se igramo, zato što starimo; starimo upravo zato što smo prestali da se igramo. Postoje samo četiri tajne mladosti, sreće i uspjeha. Morate da se smijete i svakodnevno da pronalazite razloga za to. Morate da imate san. Onoga trenutka kada prestanete da sanjate, umirete. Toliko je ljudi oko nas koji su već mrtvi, a da to ni ne znaju!
Postoji ogromna razlika između starenja i odrastanja. Ako imate devetnaest godina i preležite cijelu jednu godinu i bukvalo ništa ne radite tokom te godine, postaćete dvadesetogodišnjak. Ako ja, ostanem u krevetu godinu dana, i ne radim ništa, napuniću 88.
Nije teško postati stariji. To ne zahtijeva nikakav talenat ili dar da bismo bili stariji. Dar je u tome da otkrivamo nove mogućnosti za sebe u promjenama. Ne žaleći ni o čemu. Stari ljudi obično ne žali zbog onoga što su uradili, već zbog onoga što nijesu uspjeli. Smrti se boje samo oni ljudi, koji imaju previše žaljenja.
Svoj govor je završila sa frazom "Sa poštovanjem, Rouz", starica se vratila na svoje mjesto. Svi smo ćutali, razmišljajući o onome što smo čuli.
Sledeće godine, Rouz je diplomirala i tako ostvarila ono o čemu je dugo maštala. Nedelju dana nakon dodjele diploma, Rouz je tiho umrla u snu.
Više od dvije hiljade studenata je došlo na njenu sahranu, u želji da odaju poslednju počast toj predivnoj ženi koja je svojim primjerom pokazala da nikada nije kasno da postigneš ono što želiš.
Nije teško biti stariji.
Starenje je neizbježno. Odrastanje je stvar izbora.
Prevod teksta: http://fit4brain.com/8635
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Svoj govor je završila sa frazom "Sa poštovanjem, Rouz", starica se vratila na svoje mjesto. Svi smo ćutali, razmišljajući o onome što smo čuli.
Sledeće godine, Rouz je diplomirala i tako ostvarila ono o čemu je dugo maštala. Nedelju dana nakon dodjele diploma, Rouz je tiho umrla u snu.
Više od dvije hiljade studenata je došlo na njenu sahranu, u želji da odaju poslednju počast toj predivnoj ženi koja je svojim primjerom pokazala da nikada nije kasno da postigneš ono što želiš.
Nije teško biti stariji.
Starenje je neizbježno. Odrastanje je stvar izbora.
Prevod teksta: http://fit4brain.com/8635
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
