Što je "karoserija" praznija, to je veća buka...

Divim se ljudima koji ne smatraju da su bolji od bilo koga

 
Svako voli skromne i dobronamjerne ljude koji ne smaratju sebe boljim od bilo koga. Oni koji svojim postupcima pokazuju važnost poznavanja granica i nepotrebnog prikazivanja svojih vrlina i sposobnosti.

To su ljudi sa plemenitom dušom, koji se ustručavaju od lažne skromnosti tipične za one koji vjeruju da su bolji od svih, koji nemaju narcisoidni ponos i ogromnu sebičnost. Jer istina je da je stav onih koji sebi daju superiornosti nepodnošljiv jer je prezriv.

Govorimo o činjenici da je preveliko isticanje i hvalisanje o tome šta imamo ili što radimo stav koji često odražava osjećaj nedostatka, praznine ili nezadovoljstva u životu. Upravo ono što često nazivamo "samo dim i ništa pečeno".


Lekcija skromnosti
​

​Jednog dana sam išao sa ocem kada se zaustavio u krivini i nakon kratke tišine pitao me:

- Osim cvrkutanja ptica, čuješ li još nešto?

Naćulio sam uši i nakon nekoliko sekundi odgovorio:

- Čujem zvuk kamiona.

- Tačno, - rekao je moj otac, - to je prazan kamion.

- Kako znaš da je prazan ako ga ne vidiš? Pitao sam ga.

A on je odgovorio:

- Lako je razumjeti kada je karoserija prazna. Što je karoserija praznija, to je veća buka.

Od tada sam odrastao i sada, kada osoba previše priča, prekida druge na neprikladan ili agresivan način, hvali se onim što ima, ponašajući se na siledžijski način i umanjujući ljude oko sebe, gotovo mogu da čujem glas svog oca: "Što je karoserija praznija, to je veća buka".

Skromnost se sastoji u tome da zadržimo naše vrline za nas, a da o tome ne govorimo i da dopustimo drugima da ih otkriju. Većina praznih ljudi su oni koji su puni sebe.

Reci mi na šta si ponosan i reći ću ti šta ti nedostaje

Kompletni ljudi su najbolji, jer ne osjećaju potrebu da se takmiče ili da uvijek budu u pravu. Ne moraju čak ni da se hvale ili lažu, jer pokazuju koliko su vrijedni svojim postupcima, svojim stavom i načinom rada.

Zato se poniznost zasniva na poštovanju drugih i ljubaznosti. To je ono što skriva iskreni izgled, osjećanja koja dolaze iz dubine srca.

Nažalost, postoje ljudi koji su toliko prazni da stvaraju mnogo buke. Oni se i dalje hvale i daju sebi nadmoć, ne uzimajući u obzir emocionalne potrebe drugih, jer su suviše usresređeni u pokušaju da pokažu koliko vrijede koristeći prazne riječi i poluzatvorena vrata.
​

​​Ova mračna praznina je posljedica niskog samopoštovanja, nedostatka mogućnosti i vrlo lošeg emocionalnog obrazovanja. Iz tog razloga, uvijek je neophodno i važno raditi na našim prazninama, našim potrebama i našim kapacitetima.

Kada dođemo do veoma važnog cilja za nas, normalno je pokazati se ponosnim. Ali postoji velika razlika između ponosa koji se javlja u nama nakon što smo pokušali da dobijemo nešto, i neopravdane arogancije.

U tom smislu, potrebno je biti ponizan čak i pred našim uspjesima i našim pobjedama, moramo imati na umu dvije pretpostavke koje čine osnovu dobrote i plemenitosti uma:

• Nije potrebno hvaliti se svojim uspjesima, dovoljno je čekati da drugi slijede naš primjer. Poboljšanje sebe i drugih je pravi uspjeh.
• Nije potrebno pitati šta nam je potrebno od života, nego biti zahvalni za ono što nam je život dao.

Bez obzira na to koliko su naša dostignuća velika, ništa nas ne daje pravo da se osjećamo supernije od drugih. Samo dobrota i skromnost će nam pomoći da ustanemo i postanemo stubovi naše sreće na putu života.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/ammiro-le-brave-persone-che-non-si-credono-migliori-di-nessuno/

​Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​​
​