Ono što mi definišemo kao „emocije“ se razlikuje od onoga što su mislili stoički filozofi. Savremeni jezik, u stvari, nije pogodan za shvatanje nekih bitnih razlika prisutnih u stoičkoj filozofiji, posebno u opisu emocija i osećanja.
Mi danas koristimo termin "zadovoljstvo" veoma široko, da bismo uključili većinu pozitivnih osećanja. Međutim, stoici su pravili razliku između zadovoljstva koje dobijamo iz spoljašnjih izvora (edone) kao što su hrana, komplimenti i dublje unutrašnje radosti (chara).
Unutrašnja radost, chara, je ono što čovek doživljava kada postigne svoju svrhu u životu, kada doživi istinski osećaj ispunjenosti, i koji prevazilazi sva druga zadovoljstva. Obična zadovoljstva često zbunjuju um, posebno kada su preuveličana i zloupotrebljena. Stoička radost nije, ona je sinonim za unutrašnji mir koji nikada ne proizvodi ekscese. To je čista radost koju doživljavaju oni koji žive u potpunosti i osećaju se istinski ispunjeno (eudaimonia).
Postoje još dva ključna aspekta stoičke definicije radosti:
-Marko Aurelije
Unutrašnja radost, chara, je ono što čovek doživljava kada postigne svoju svrhu u životu, kada doživi istinski osećaj ispunjenosti, i koji prevazilazi sva druga zadovoljstva. Obična zadovoljstva često zbunjuju um, posebno kada su preuveličana i zloupotrebljena. Stoička radost nije, ona je sinonim za unutrašnji mir koji nikada ne proizvodi ekscese. To je čista radost koju doživljavaju oni koji žive u potpunosti i osećaju se istinski ispunjeno (eudaimonia).
Postoje još dva ključna aspekta stoičke definicije radosti:
- za stoike svrha života nije radost nego mudrost. Radost je direktna posledica ovoga i iz tog razloga su verovali da pokušaj da se njome direktno vodi na pogrešan put, kažnjavajući mudrost.
- radost je, za stoike, aktivna, a ne pasivna, ona proizilazi iz svesti o vrlinskoj prirodi našeg ponašanja, onoga što radimo. Fizičko zadovoljstvo proizilazi iz onoga što nam se dešava, čak i ako je direktna posledica radnji kao što su jedenje, piće ili vođenje ljubavi.
-Marko Aurelije
U praksi, u ovom odlomku iz Misli, Marko Aurelije nam govori da vrhovno dobro nije u osećanjima već u delima.
Mudrac izvlači zadovoljstvo samo iz jedne stvari: da neprestano postupa u skladu sa vrlinom.
Uprkos tome, Marko Aurelije se poziva i na dva dodatna izvora radosti, koji zajedno odgovaraju trima glavnim odnosima stoičke etike: to sa nama samima, to sa drugima, ono sa svetom u celini.
Razmislite o vrlini u sebi. Marko Aurelije kaže da je najvažniji izvor radosti i spokoja za stoika da se odrekne spoljašnjih zadovoljstava i živi mudro, pre svega ispoljavajući vrlinu pravde u našim odnosima sa drugima.
Razmišljajte o vrlini u drugima. Marko Aurelije takođe kaže da, da bismo razveselili srce, moramo da meditiramo o osobinama onih koji su nam bliski, kao što su energija, rezerva ili velikodušnost. To je ono što on čini u prvoj knjizi Misli, kada detaljno nabraja vrline svojih rođaka i učitelja, pomažući nam da shvatimo važnost koju su te veze imale u njegovom životu.
Prihvati svoju sudbinu. Prema Marku Aureliju, umesto da želimo ono što nemamo, kao što mnogi ljudi žele, trebalo bi da razmislimo o tome šta je lepo što već imamo i kako bi nam nedostajalo da ga nemamo.
Grčki izraz za radost (chara) usko je povezan sa izrazom zahvalnosti (charis). Stoici nas stoga podstiču da cenimo materijalne stvari kojima smo blagosloveni. Marko Aurelije, međutim, podstiče nas da to činimo umereno. Nikada ne bi trebalo da pogrešimo precenjivanjem materijalnih dobara i bolesno vezanim za njih.
Da biste se uverili da se to ne dešava, zapitajte se kako bismo se osećali kada bi nam ova roba bila oduzeta. Stoici su želeli da razviju zdravo osećanje zahvalnosti prema životu, oslobođeno bilo kakve vezanosti. Za to su vežbali da zamišljaju promene i gubitke kao reka koja mirno teče i nosi sve.
Mudar čovek voli život i zahvalan je na onome što mu nudi, ali prihvati da se stvari mogu promeniti i da ništa ne traje večno. Zato Marko Aurelije u svojim Mislima piše da je za stoika tipično, „da voli i pozdravlja događaje i ono što mu je suđeno nitima sudbine“.
Gledište slično poznatoj latinskoj izreci koju je u devetnaestom veku skovao nemački filozof Fridrih Niče: amor fati, ljubav prema sudbini.
Prevod teksta: https://stoiclife.it/la-descrizione-stoica-della-gioia/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Mudrac izvlači zadovoljstvo samo iz jedne stvari: da neprestano postupa u skladu sa vrlinom.
Uprkos tome, Marko Aurelije se poziva i na dva dodatna izvora radosti, koji zajedno odgovaraju trima glavnim odnosima stoičke etike: to sa nama samima, to sa drugima, ono sa svetom u celini.
Razmislite o vrlini u sebi. Marko Aurelije kaže da je najvažniji izvor radosti i spokoja za stoika da se odrekne spoljašnjih zadovoljstava i živi mudro, pre svega ispoljavajući vrlinu pravde u našim odnosima sa drugima.
Razmišljajte o vrlini u drugima. Marko Aurelije takođe kaže da, da bismo razveselili srce, moramo da meditiramo o osobinama onih koji su nam bliski, kao što su energija, rezerva ili velikodušnost. To je ono što on čini u prvoj knjizi Misli, kada detaljno nabraja vrline svojih rođaka i učitelja, pomažući nam da shvatimo važnost koju su te veze imale u njegovom životu.
Prihvati svoju sudbinu. Prema Marku Aureliju, umesto da želimo ono što nemamo, kao što mnogi ljudi žele, trebalo bi da razmislimo o tome šta je lepo što već imamo i kako bi nam nedostajalo da ga nemamo.
Grčki izraz za radost (chara) usko je povezan sa izrazom zahvalnosti (charis). Stoici nas stoga podstiču da cenimo materijalne stvari kojima smo blagosloveni. Marko Aurelije, međutim, podstiče nas da to činimo umereno. Nikada ne bi trebalo da pogrešimo precenjivanjem materijalnih dobara i bolesno vezanim za njih.
Da biste se uverili da se to ne dešava, zapitajte se kako bismo se osećali kada bi nam ova roba bila oduzeta. Stoici su želeli da razviju zdravo osećanje zahvalnosti prema životu, oslobođeno bilo kakve vezanosti. Za to su vežbali da zamišljaju promene i gubitke kao reka koja mirno teče i nosi sve.
Mudar čovek voli život i zahvalan je na onome što mu nudi, ali prihvati da se stvari mogu promeniti i da ništa ne traje večno. Zato Marko Aurelije u svojim Mislima piše da je za stoika tipično, „da voli i pozdravlja događaje i ono što mu je suđeno nitima sudbine“.
Gledište slično poznatoj latinskoj izreci koju je u devetnaestom veku skovao nemački filozof Fridrih Niče: amor fati, ljubav prema sudbini.
Prevod teksta: https://stoiclife.it/la-descrizione-stoica-della-gioia/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com