Govorili smo o tome da su Marme - prepreke u organizmu. Svako od nas treba da zna da jedan od glavnih uzroka pojave ovih prepreka je emocija straha. Da strah sprečava kretanje u tijelu. Zbog toga, treba da znamo da se oslobodimo svojih strahova, a najbolji način za oslobađanje je umjeće postavljanja pitanja.
|
|
Bilo koje naše pitanje, to je ozbiljno uklanjanje straha iz svog tijela, a svaki odgovor na njega - je otvaranje protoka, oslobađanje zastoja, uklanjanje psihološkog grča.
Po čemu su interesantne Vede? One su interesantne jer nas oslobađaju od glavnih tipova straha. |
Prestajemo da se plašimo smrti. Smrt - to je najštašnija stvar za dušu, jer je ona vječna. I najvažniji kvalitet duše - je vječito povećavanje ljubavi. Prema tome, ne postoji ništa strašnije nego izgubiti vječni život sa vječitim povećavanjem ljubavi.
A u Vedama, sa radošću saznajemo o tome, ispostavlja se, da smrti nema, postoje samo vrata za sledeći život. Ako čovjek postavi 108 pitanja o vječnosti duše i prolaznosti čovječjeg tijela, on se zauvijek oslobađa straha od smrti.
Drugi strah, je strah da nas niko ne voli. Duhovni život oslobađa nas i od tog straha. Ispostavilo se da nas voli Bog, i naš učitelj, i naša duhovna braća. I mi njih takođe sve volimo, samo smo to dobro zaboravili.
Postoji još i strah od usamljenosti. Usamljen može biti samo onaj ko se duhovno ne razvija, jer je duhovnost - prihvatanje svih živih bića kao braće i sestara, kao jedne velike porodice, o kojoj treba brinuti, koju treba voljeti i štiti.
Bog - je taj koga se sam strah boji, tako da ako uspostavimo odnos sa Bogom, strah nas više ne ometa ...
A u Vedama, sa radošću saznajemo o tome, ispostavlja se, da smrti nema, postoje samo vrata za sledeći život. Ako čovjek postavi 108 pitanja o vječnosti duše i prolaznosti čovječjeg tijela, on se zauvijek oslobađa straha od smrti.
Drugi strah, je strah da nas niko ne voli. Duhovni život oslobađa nas i od tog straha. Ispostavilo se da nas voli Bog, i naš učitelj, i naša duhovna braća. I mi njih takođe sve volimo, samo smo to dobro zaboravili.
Postoji još i strah od usamljenosti. Usamljen može biti samo onaj ko se duhovno ne razvija, jer je duhovnost - prihvatanje svih živih bića kao braće i sestara, kao jedne velike porodice, o kojoj treba brinuti, koju treba voljeti i štiti.
Bog - je taj koga se sam strah boji, tako da ako uspostavimo odnos sa Bogom, strah nas više ne ometa ...
