Strah se hrani neznanjem

​Strah je primarna emocija koja je dio našeg alata za preživljavanje. Iako je doživljavanje neprijatno, njegovo pojavljivanje je simptom mentalnog zdravlja, sve dok reaguje na stvarnu opasnost. Međutim, kada proizilazi iz zamišljene pretnje, odgovara neurotičnom simptomu i uglavnom usvaja oblik anksioznosti.

Kao i druge emocije, strah može dostići različite nivoe intenziteta. Kreće se od jednostavnog nepovjerenja do panike. U slučaju straha nižeg nivoa, situacija se zaobilazi sa relativno lakoćom, ali kada se ova emocija javlja sa velikim intenzitetom, može čak i da poništi autonomiju čovjeka. Zapravo postoje slučajevi totalne paralize iz straha. To su slučajevi u kojima osjećanja doslovno ostavljaju paralizovanog pojedinca.

Neurotični strahovi su ponekad vrlo složeni i zamršeni i traju čak i kada nestane podražaja koji su ih pobudili. Štaviše, neki načini postojanja i životni projekti u potpunosti se grade oko straha. Uvijek delujemo ili prestajemo da delujemo iz straha od nečega ili nekoga.

Strah od nepoznatog

Jedan od osnovnih strahova, prisutan u svakom čovjeku, jeste strah od nepoznatog. Ako su nam neki predmet ili situacija čudni, bojimo se, iako nam ne predstavlja pretnju. Ako bismo u ovom tačnom trenutku naletjeli na osobu sa četiri ruke, štaviše iznenada, sigurno bismo napravili skok unazad. Dalje, ako nemamo znanja iz biologije, strah može biti daleko veći. Konačno, više od znanja, nemogućnost razumevanja podgrijeva strah.

Poznato generiše mir u nama, dok nas egzotika plaši u različitom stepenu. Ono što razumemo približava nas osjećaju familijarnosti, dok nas stvari koje nam se čine čudnim, nepoznatim, ali prije svega nerazumljivim, plaše.

Ako se suočimo sa novom situacijom i u njoj postoje elementi koje možemo prepoznati, osjećamo se smirenije. Na primjer, kada posjetimo grad koji ne poznajemo, ali u kojem su kuće, zgrade i ulice kao u onom u kojem živimo. Ako uđemo u potpuno drugačiji i nepoznati pejzaž, međutim, situacija može biti drugačija. Na primjer, nalazimo se na Antarktiku i pojavljuje se životinja koju nikada nismo vidjeli. Jedna od prirodnih reakcija je strah.

Neznanje i strah

Kao što nas znanje i razumevanje uvjerava, ignorisanje nas dovodi u stanje pripravnosti. Ne treba da idemo na Antarktik da bismo iskusili ovaj osjećaj. U današnjem svijetu živimo okruženi anonimnim i prilično ozbiljnim opasnostima, poput takozvane javne „nesigurnosti“. U određenim oblastima i zemljama izlazite na ulicu i ne znate šta se može dogoditi. Ako nam kažu da je put opasan, čak i ako je naizgled tih, plašićemo se da ga pratimo.

Isto se dešava sa fenomenom poznatim kao „terorizam“. Izaziva teror upravo zato što zanemarujemo kada, gdje ili kako će se ispostaviti. Ne mogavši ga locirati u određenom prostoru, onda je svuda. Pretvara se u sveprisutnu prijetnju koja rađa stalni strah. I u ovom i u prethodnom slučaju postoji neznanje. Ne predviđanje ili lociranje pretnje koju opažamo ili za koju imamo dokaze aktivira naše mehanizme upozorenja.

Odgovor ovih pojava je nepredvidljiv, jer nemamo informacije ili znanje koje nam omogućavaju da organizujemo koherentan odgovor. Sve ove „svetske pretnje“ čine nas sve više i više zabrinutima i doprinose tome da blagonaklono gledamo na autoritarne lidere, koji oličavaju kontrolu koja nam nedostaje. Na ovaj ili onaj način spašavaju nas od neizvjesnosti koje proizilaze iz opasnosti.

Baš kao što su se primitivni ljudi plašili zraka sunca jer nisu znali šta su ili kako se odbraniti od njih, i nas moderne ljude preplavljuju ove "opasnosti". 

Baš kao što smo u prošlim vremenima izmišljali božanstva da bismo stekli zaštitu, danas nekim političarima koji obećavaju da će odbiti opasnost pripisujemo izvanredne osobine. Na taj način, dok nas znanje oslobađa i čini sposobnijima, neznanje nas osuđuje na ropstvo straha.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-paura-nutre-ignoranza/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com