Da li su Rusija i mnoge druge zemlje poligon za velike eksperimente proizvođača vakcina i unosno tržište za farmaceutske kompanije? Zašto je izabran put sveopšte vakcinacije u borbi protiv ne samo gripa, već i drugih zaraznih bolesti? Kakve tragične posledice može izazvati obična vakcina? O tome u dokumentovanom istraživanju novinara TV kompanije "Strogo povjerljivo".
U jesen 2004. Svjetska zdravstvena organizacija zvanično je objavila da u zimu 2005. godine svijetu prijeti epidemija gripa, i preporučila svim zemljama da sprovedu vakcinaciju. Glavni sanitarni Ijekar Rusije Genadij Onišćenko smatra da samo vakcina protiv gripa može zaustaviti epidemiju u Rusiji. A glavni doktor sanitarnog nazora Moskve Nikolaj Filatov je ustao protiv pristalica vakcine protiv gripa. Prema njegovim riječima, sprovođenje sveopše vakcinacije protiv te bolesti, samo je povoljno za inostrane farmaceutske kompanije, koje osvajaju farmaceutsko tržište Rusije.
Od preko dvije stotine virusa koji izazivaju bolesti grip je najpodmukliji i najneuhvatljiviji. Njegov neprimjerni okrutni uspjeh je uslovljen stalnom promjenom maske ispod koje se skriva. Grip je infekcija koja preživljava zbog toga, što svake godine mijenja svoj genetski kod. I za taj novi genetski kod stari imunitet ne radi. Od gripa boluju svi. Ljekova za prevenciju od gripa je mnogo. Poslednjih godina stanovništvo Rusije uporno ubjeđuju da da je najefikasnije sredstvo vakcina protiv gripa. Ona se može primiti u svakom centru za vakcinaciju ako platite.
Cijena jedne doze vakcine je od 5-10 dolara. Ali to je cijena samo preparata vakcinacija sa njim košta još 15-20 $. Ako se uzme u obzir strah od epidemije i masovne bolesti prodaja vakcine protiv gripa je veoma unosan biznis. Naime, zbog toga se najveći proizvođači vakcina bore za tržište.
Prije dvije godine na ruskom tržištu čvrsto se ukorijenila poznata francuska kompanija "Aventis Paster ". Ona je sprovela opsežnu reklamnu kampanju ali ne samo za vakcinu protiv gripa, već i od raznih mogućih epidemija u Rusiji. Novinari " Strogo poverljivo" su uspjeli da pronađu specijalni dokumentarni film-priručnik, koji je namijenjen samo za korporativno korišćenje. U njemu je jasno opisano kako treba da se sprovodi propaganda za vakcinu protiv gripa:
"Svake godine mi vakcinišemo preko 400 miliona Ijudi. Kompanija za to zapošIjava 6.500 saradnika širom svijeta. Jedna trećina naših zaposlenih proizvodi milijardu doza vakcine godišnje. Naše proizvodne mogućnosti nam omogućavaju da kontrolišemo, cio proces od proizvodnje do distribucije. "
Sa ovim filmom menadžeri kompanije obišli su sve regione Rusije i sklopili mnogobrojne ugovore za prodaju svojih proizvoda. Štaviše u mnogim oblastima su odmah bile otvorene filijale.
Dmitrij Kolesov: "Potom se pojavila informacija da u Francuskoj vlada epidemija gripa i ogromna panika. Kod svakog normalnog čovjeka javlja se pitanje: Kako to, uvaženi Francuzi vi nam prodajete vakcinu koja vas nije spasila od epidemije? Ili je možda vi ne koristite kod sebe, već prvo ispitujete na nama? Potom ćete je možda primijeniti na sebe. Sama činjenica da oni prodaju, reklamiraju, svoju vakcinu, a sami su u panici od tog istog gripa, govori o nesavjesnom odnosu prema toj stvari."
Međutim " Aventis Paster" još uvijek sa iznenađujućom lakoćom, pobjeđuje na tendere za vakcine protiv gripa u regionima Rusije. Samo prošle godine, kompanija je Rusima prodala mlion doza svog proizvoda. Lako je izračunati da je profit bio veći od 5 miliona $. Pošto savezni budžet ne izdvaja sredstava za kupovinu vakcina protiv gripa svaka oblast, region ili republika mogu samostalno sprovesti vakcinaciju. Bogate farmaceutske kompanije ne štede u podmićivanju domaćih službenika. Svoje interese oni lobiraju na najvišem nivu.
Svaka zemlja ima tkz. "Nacionalni kalendar profilaktičkih vakcina ". U njemu su naznačene infektivne bolesti protiv kojih se preporučuje vakcina. U SSSR-u kalendarska vakcinacija je bila planska za Ijekare i obavezna za stanovništvo. Ne kalendarska vakcina npr. protiv gripa nije bila obavezna, ali nju su davali za vrijeme prijetnje od epidemije "dobrovoljno-prinudnim" putem. Vakcinacija je bila masovna, i niko nikada nije osporavao njezinu neophodnost, niti je sumnjao u njezinu efikasnost.
Dmitrij Kolesov: "Imao sam jednu poznanicu čiji je muž bio referent kod Ministra zdravlja, Borisa Vasilieviča Petrovskog. Bilo je to davno, kada smo se jednom sreli ona mi se požalila da njen muž mnogo radi. Pitao sam je: "U čemu je stvar?" " On jedini u svom odeljenju nije se vakcinisao protiv gripa, zato je jedini ostao zdrav i preuzeo sav posao na sebe. Ali ove informacije, naravno, ne objavljuju se u štampi."
Dana 18. novembra 1996. godine 12-godišnji učenik iz Perma, Andrej Volkov bio je poslednja žrtva vakcine protiv krpeljnog meningoencefalitisa. Godinu dana nakon tog slučaja njezina proizvodnja je prekinuta. Pored toga, Ijekar koji je sprovodio vakcinaciju nije našao za shodno da pogleda medicinsku dokumentaciju Andreja, gdje je bilo napisano "alergija, vakcina je kontraindikovana". Tako je dječak postao žrtva bezumnog sprovođenja sveopšte planske vakcinacije.
Naime, od tog trenutka on je prestao da hoda. Za nekoliko sekundi pred očima Ijekara apsolutno zdrav 12-godišnji dječak pretvorio se u bespomoćno biće. Kasnije na sudu Andrejev otac Jurij Volkov je saznao da mu se sin mogao spasiti u roku od 10 minuta. Bolnica je blizu škole, a hitnu pomoć su pozvali tek posle sat vremena.
Pri otpuštanju iz bolnice Ijekari su savjetovali oca da sina da u internat. Ali on je odbio. Andrej ne osjeća ništa od struka na dolje. Ne može da se kontroliše. Nekoliko puta dnevno otac mu mijenja kesu za urin. Strogo po satu otac mu daje Ijekove i previja dekubitne rane.
Jurij se dugo tužio sa oblasnim komitetom za zdravstvo. Nakon četiri godine je ipak dobio spor. Andrej Volkov je bio među prvim u Rusiji, kome je ministarstvo zdravlja uplatilo jednokratnu oštetu zbog oštećenog zdravlja nanesenog vakcinacijom, ona je iznosila 30.000 rubalja. ( oko 650 eura) Uz novac su mu dali još i specijalni antidekubitni dušek. Lokalna bolnica je obećala da će ga uzeti kad mu ne bude potreban. Niko od lokalnih i oblasnih zdravstvenih radnika nije se izvinio Volkovim. Rekli su da je to kobna slučajnost. Nikakvo izvinjenje, nikakvo kajanje, ništa!
Andrej Volkov je postao doživotni invalid. Nade za njegovo ozdravljenje nema. Ministarstvo zdravlja Rusije uplatilo je 30 hiljada rubalja mladiću za nemar školskog Ijekara i stavilo tačku na tu priču.
Galina Červonskaja: "Kada se takva tragedija desi u bilo kojoj razvijenoj zemlji država obezbjeđuje doživotno invalida. A iznosi koji se isplaćuju tamo su mnogo veći nego u Rusiji. Pošto tamo ne plaćaju 40.000 kao kod nas za paralizu, zbog vakcine, već do deset miliona dolara, zavisno od karaktera komplikacija. Kod nas više od 40.000 rubalja niko nije dobio. lako je u Omsku i Tomsku bilo takvih slučajeva paralize, 40.000 i ništa više!"
U Rusiji je tek 1998. godine usvojen Zakon o imunizaciji. U razvijenim zemljama takvi zakoni postoje već decenijama. Naknade isplaćene postradalim od vakcine u Rusiji i inostranstvu su nemjerljive. U Rusiji - ne više od 40.000 rubalja. Na zapadu - stotine hiljada dolara. U SAD postoji Federalna služba za nadoknadu žrtvama vakcine. U zadnjih 10 godina ona je isplatila oko 1 milijardu dolara roditeljima djece, koji su postali invalidi nakon vakcinacije. U Francuskoj zbog komplikacija posle vakcine samo prošle godine 15.000 građana su tužili državu. Međutim, nijedna od tih zemalja ne namjerava da odustane od specijalnog programa vakcinacije stanovništva.
Zvaničnici Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) smatraju da je vakcinacija jedini način spasa čovječanstva od zaraznih bolesti. Naime, SZO razvija programe vakcinacije za zemlje Trećeg svijeta i pronalazi novac za kupovinu vakcina od farmaceutskih kompanija. Apsolutno svi "lideri" farmaceutske industrije obavezno razvijaju i proizvode vakcine. To je skup, naporan, ali unosan biznis.
Galina Červonskaja: "Navešću vam jedan primjer, u vezi bivšeg Premijera Velike Britanije. Nedavno sam za to saznala, on je davao intervju. Pitali su ga da li su njegova djeca vakcinisana. I on nije odgovorio na to pitanje ( jer je novinar imao pouzdanu informaciju da nijesu vakcinisana i on je to znao). Izbjegao je odgovor. Kasnije sam saznala da on posjeduje značajan procenat akcija u dvije najveće svjetske kompanije za proizvodnju lekova. Uključujući i vakcina."
Zvanično svjetsko tržište vakcina se procjenjuje na 9 milijardi dolara. Nezvanična cifra je tri puta veća. Uglavnom ona se uvećava zbog nekontrolisanog snabdijevanja od strane SZO zamalja Trećeg svijeta. Afrika, je glavni ispitni poligon i Klondike za farmaceutske kompanije. U nestabilnim i nerazvijenim zemljama tog kontinenta, vlast se menja praktično svakih pet godina. No, novi vladar uvijek pronalazi novac za kupovinu vakcina. Finansije obično osigurava Svjetska zdravstvena organizacija uz pomoć razvijenijih zemlja koje se plaše epidemije na svojoj teritoriji.
Mnogi stanovnici latinoameričkih, afričkih i azijskih zemalja čak ni ne sumnjaju da učestvuju u opsežnom i dugom eksperimentu proizvođača vakcina. Prije nego se vakciniše civilizovan građanin EU ili SAD farmaceutske kompanije ispituju vakcinu u zemljama Trećeg svijeta. Ako su komplikacije male, vakcina dobija zeleni svijetlo da se koristi.
Do nedavno, i Rusija se nalazila u takozvani BSE blagotvorni spisak "eks" koji su sastavili proizvođači vakcina, strogo za korporativnu upotrebu. BSE znači da su u Rusiji povoljni uslovi za eksperimentalno ispitivanje novih vakcina.
Galina Červonskaja: "U našoj zemlji, možete da radite koliko želite kliničkih ispitivanja na djeci. Američki profesori koji dolaze kod nas na kongrese rekli su: "Nijedna zemlja kao vaša nam toliko djece za eksperimente nije davala. " Užas!"
Od preko dvije stotine virusa koji izazivaju bolesti grip je najpodmukliji i najneuhvatljiviji. Njegov neprimjerni okrutni uspjeh je uslovljen stalnom promjenom maske ispod koje se skriva. Grip je infekcija koja preživljava zbog toga, što svake godine mijenja svoj genetski kod. I za taj novi genetski kod stari imunitet ne radi. Od gripa boluju svi. Ljekova za prevenciju od gripa je mnogo. Poslednjih godina stanovništvo Rusije uporno ubjeđuju da da je najefikasnije sredstvo vakcina protiv gripa. Ona se može primiti u svakom centru za vakcinaciju ako platite.
Cijena jedne doze vakcine je od 5-10 dolara. Ali to je cijena samo preparata vakcinacija sa njim košta još 15-20 $. Ako se uzme u obzir strah od epidemije i masovne bolesti prodaja vakcine protiv gripa je veoma unosan biznis. Naime, zbog toga se najveći proizvođači vakcina bore za tržište.
Prije dvije godine na ruskom tržištu čvrsto se ukorijenila poznata francuska kompanija "Aventis Paster ". Ona je sprovela opsežnu reklamnu kampanju ali ne samo za vakcinu protiv gripa, već i od raznih mogućih epidemija u Rusiji. Novinari " Strogo poverljivo" su uspjeli da pronađu specijalni dokumentarni film-priručnik, koji je namijenjen samo za korporativno korišćenje. U njemu je jasno opisano kako treba da se sprovodi propaganda za vakcinu protiv gripa:
"Svake godine mi vakcinišemo preko 400 miliona Ijudi. Kompanija za to zapošIjava 6.500 saradnika širom svijeta. Jedna trećina naših zaposlenih proizvodi milijardu doza vakcine godišnje. Naše proizvodne mogućnosti nam omogućavaju da kontrolišemo, cio proces od proizvodnje do distribucije. "
Sa ovim filmom menadžeri kompanije obišli su sve regione Rusije i sklopili mnogobrojne ugovore za prodaju svojih proizvoda. Štaviše u mnogim oblastima su odmah bile otvorene filijale.
Dmitrij Kolesov: "Potom se pojavila informacija da u Francuskoj vlada epidemija gripa i ogromna panika. Kod svakog normalnog čovjeka javlja se pitanje: Kako to, uvaženi Francuzi vi nam prodajete vakcinu koja vas nije spasila od epidemije? Ili je možda vi ne koristite kod sebe, već prvo ispitujete na nama? Potom ćete je možda primijeniti na sebe. Sama činjenica da oni prodaju, reklamiraju, svoju vakcinu, a sami su u panici od tog istog gripa, govori o nesavjesnom odnosu prema toj stvari."
Međutim " Aventis Paster" još uvijek sa iznenađujućom lakoćom, pobjeđuje na tendere za vakcine protiv gripa u regionima Rusije. Samo prošle godine, kompanija je Rusima prodala mlion doza svog proizvoda. Lako je izračunati da je profit bio veći od 5 miliona $. Pošto savezni budžet ne izdvaja sredstava za kupovinu vakcina protiv gripa svaka oblast, region ili republika mogu samostalno sprovesti vakcinaciju. Bogate farmaceutske kompanije ne štede u podmićivanju domaćih službenika. Svoje interese oni lobiraju na najvišem nivu.
Svaka zemlja ima tkz. "Nacionalni kalendar profilaktičkih vakcina ". U njemu su naznačene infektivne bolesti protiv kojih se preporučuje vakcina. U SSSR-u kalendarska vakcinacija je bila planska za Ijekare i obavezna za stanovništvo. Ne kalendarska vakcina npr. protiv gripa nije bila obavezna, ali nju su davali za vrijeme prijetnje od epidemije "dobrovoljno-prinudnim" putem. Vakcinacija je bila masovna, i niko nikada nije osporavao njezinu neophodnost, niti je sumnjao u njezinu efikasnost.
Dmitrij Kolesov: "Imao sam jednu poznanicu čiji je muž bio referent kod Ministra zdravlja, Borisa Vasilieviča Petrovskog. Bilo je to davno, kada smo se jednom sreli ona mi se požalila da njen muž mnogo radi. Pitao sam je: "U čemu je stvar?" " On jedini u svom odeljenju nije se vakcinisao protiv gripa, zato je jedini ostao zdrav i preuzeo sav posao na sebe. Ali ove informacije, naravno, ne objavljuju se u štampi."
Dana 18. novembra 1996. godine 12-godišnji učenik iz Perma, Andrej Volkov bio je poslednja žrtva vakcine protiv krpeljnog meningoencefalitisa. Godinu dana nakon tog slučaja njezina proizvodnja je prekinuta. Pored toga, Ijekar koji je sprovodio vakcinaciju nije našao za shodno da pogleda medicinsku dokumentaciju Andreja, gdje je bilo napisano "alergija, vakcina je kontraindikovana". Tako je dječak postao žrtva bezumnog sprovođenja sveopšte planske vakcinacije.
Naime, od tog trenutka on je prestao da hoda. Za nekoliko sekundi pred očima Ijekara apsolutno zdrav 12-godišnji dječak pretvorio se u bespomoćno biće. Kasnije na sudu Andrejev otac Jurij Volkov je saznao da mu se sin mogao spasiti u roku od 10 minuta. Bolnica je blizu škole, a hitnu pomoć su pozvali tek posle sat vremena.
Pri otpuštanju iz bolnice Ijekari su savjetovali oca da sina da u internat. Ali on je odbio. Andrej ne osjeća ništa od struka na dolje. Ne može da se kontroliše. Nekoliko puta dnevno otac mu mijenja kesu za urin. Strogo po satu otac mu daje Ijekove i previja dekubitne rane.
Jurij se dugo tužio sa oblasnim komitetom za zdravstvo. Nakon četiri godine je ipak dobio spor. Andrej Volkov je bio među prvim u Rusiji, kome je ministarstvo zdravlja uplatilo jednokratnu oštetu zbog oštećenog zdravlja nanesenog vakcinacijom, ona je iznosila 30.000 rubalja. ( oko 650 eura) Uz novac su mu dali još i specijalni antidekubitni dušek. Lokalna bolnica je obećala da će ga uzeti kad mu ne bude potreban. Niko od lokalnih i oblasnih zdravstvenih radnika nije se izvinio Volkovim. Rekli su da je to kobna slučajnost. Nikakvo izvinjenje, nikakvo kajanje, ništa!
Andrej Volkov je postao doživotni invalid. Nade za njegovo ozdravljenje nema. Ministarstvo zdravlja Rusije uplatilo je 30 hiljada rubalja mladiću za nemar školskog Ijekara i stavilo tačku na tu priču.
Galina Červonskaja: "Kada se takva tragedija desi u bilo kojoj razvijenoj zemlji država obezbjeđuje doživotno invalida. A iznosi koji se isplaćuju tamo su mnogo veći nego u Rusiji. Pošto tamo ne plaćaju 40.000 kao kod nas za paralizu, zbog vakcine, već do deset miliona dolara, zavisno od karaktera komplikacija. Kod nas više od 40.000 rubalja niko nije dobio. lako je u Omsku i Tomsku bilo takvih slučajeva paralize, 40.000 i ništa više!"
U Rusiji je tek 1998. godine usvojen Zakon o imunizaciji. U razvijenim zemljama takvi zakoni postoje već decenijama. Naknade isplaćene postradalim od vakcine u Rusiji i inostranstvu su nemjerljive. U Rusiji - ne više od 40.000 rubalja. Na zapadu - stotine hiljada dolara. U SAD postoji Federalna služba za nadoknadu žrtvama vakcine. U zadnjih 10 godina ona je isplatila oko 1 milijardu dolara roditeljima djece, koji su postali invalidi nakon vakcinacije. U Francuskoj zbog komplikacija posle vakcine samo prošle godine 15.000 građana su tužili državu. Međutim, nijedna od tih zemalja ne namjerava da odustane od specijalnog programa vakcinacije stanovništva.
Zvaničnici Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) smatraju da je vakcinacija jedini način spasa čovječanstva od zaraznih bolesti. Naime, SZO razvija programe vakcinacije za zemlje Trećeg svijeta i pronalazi novac za kupovinu vakcina od farmaceutskih kompanija. Apsolutno svi "lideri" farmaceutske industrije obavezno razvijaju i proizvode vakcine. To je skup, naporan, ali unosan biznis.
Galina Červonskaja: "Navešću vam jedan primjer, u vezi bivšeg Premijera Velike Britanije. Nedavno sam za to saznala, on je davao intervju. Pitali su ga da li su njegova djeca vakcinisana. I on nije odgovorio na to pitanje ( jer je novinar imao pouzdanu informaciju da nijesu vakcinisana i on je to znao). Izbjegao je odgovor. Kasnije sam saznala da on posjeduje značajan procenat akcija u dvije najveće svjetske kompanije za proizvodnju lekova. Uključujući i vakcina."
Zvanično svjetsko tržište vakcina se procjenjuje na 9 milijardi dolara. Nezvanična cifra je tri puta veća. Uglavnom ona se uvećava zbog nekontrolisanog snabdijevanja od strane SZO zamalja Trećeg svijeta. Afrika, je glavni ispitni poligon i Klondike za farmaceutske kompanije. U nestabilnim i nerazvijenim zemljama tog kontinenta, vlast se menja praktično svakih pet godina. No, novi vladar uvijek pronalazi novac za kupovinu vakcina. Finansije obično osigurava Svjetska zdravstvena organizacija uz pomoć razvijenijih zemlja koje se plaše epidemije na svojoj teritoriji.
Mnogi stanovnici latinoameričkih, afričkih i azijskih zemalja čak ni ne sumnjaju da učestvuju u opsežnom i dugom eksperimentu proizvođača vakcina. Prije nego se vakciniše civilizovan građanin EU ili SAD farmaceutske kompanije ispituju vakcinu u zemljama Trećeg svijeta. Ako su komplikacije male, vakcina dobija zeleni svijetlo da se koristi.
Do nedavno, i Rusija se nalazila u takozvani BSE blagotvorni spisak "eks" koji su sastavili proizvođači vakcina, strogo za korporativnu upotrebu. BSE znači da su u Rusiji povoljni uslovi za eksperimentalno ispitivanje novih vakcina.
Galina Červonskaja: "U našoj zemlji, možete da radite koliko želite kliničkih ispitivanja na djeci. Američki profesori koji dolaze kod nas na kongrese rekli su: "Nijedna zemlja kao vaša nam toliko djece za eksperimente nije davala. " Užas!"
Svako dijete dolazi na svijet imajući prirodni imunitet, to jest, sa zaštitom od nekih infekcija. To je majčina zaluga, nakupljena antitela u njezinom organizmu protiv bolesti se prenose na bebu. Ova zaštita se zove "pasivna". Ona nestaje posle godinu dana. "Aktivni imunitet" protiv bolesti koji štiti mališana u daljem životu, savremena zvanična medicina stvara uz pomoć vakcina.
Gennadij Oniščenko: "Moramo se uvijek sjetiti da bilo koja vakcinacija nije samo ubrizgavanje koji radi medicinska sestra bez Ijekarskog nadzora, to je uz sve naše instrukcije ozbiljna imuno-biološka operacija. Upravo operacija, jer izaziva ozbiljne promjene u imunom sistemu. Ona dovodi do toga da se u čovječiji organizam unosi strani protein. Zato treba uvijek da bude pod nadzorom Ijekara."
Primanje vakcine se zove "vakcinacija". Pomoću injekcije ili kapi, čovjek dobija malu dozu patogenog mikroorganizama. Dobivši minimalnu dozu nekog virusa čelije čovjeka automatski proizvode antitijela protiv njega. Naime, takvim vještačkim putem imunitet stiče realno iskustvo u borbi protiv raznih bolesti.
Dmitrij Kolesov: "Treba shvatiti: Šta je Vakcinacija? To je kao "laka bolest" istog tipa protiv koga je primljena vakcina, ali veštački izazvana. Prvo: Organizam ne može da izdrži beskonačan broj vakcina. I postoje Ijudi zainteresovani za sve veći broj vakcina, što nije u interesu roditelja i djece."
Galina Červonskaja:" U Japanu, nije baš lako uvaliti vakcine. Oni su počevši od 70-ih godina naprimjer odbili da vakcinišu djecu sa vakcinom MMR. To je vakcina protiv malih boginja, zauški i rubeole. Kada su oni otkrili povezanost između te vakcine i autizma, prekinuli su 70-ih godina vakcinaciju djece.
Veronika Mihaljeva je sa 14 mjeseci primila vakcinu MMR. Danas, Veronika Mihaljeva ima 11 godina. Ona se sporo kreće po stanu. Samo čuje preko slušnog aparata. Uz veliki napor dodaje majci ukras za jelku. Mišići lica se ne pokreću kada poželi da se osmjehne. Odučila se da govori, sve emocije pokazuje samo očima. Prije deset godina Veronika je bila potpuno zdrava. Njena majka nije znala da vakcina može da izazove ozbiljne komplikacije. Ljekar dječje bolnice nije je upozorio.
Dvije nedjelje nakon vakcinacije Veronika se ozbiljno razboljela. Sedam dana je imala visoku temperaturu, ali se organizam izborio i postepeno se njezino stanje normalizovalo. Tek posle tri mjeseca baka je primijetila da unuka slabo čuje. Onda je naglo smršala postala blijeda i usporena. Analiza krvi je pokazala da se nešto loše dešava u imunom sistemu.
Galina Červonskaja:" Naša zemlja je jedina u kojoj nema nakon vakcinacije dijagnostike. U medicinskom kartonu je napisao: "vakcinisan, vakcinisan,... " A kako? Vakcinacinisati ne znači zaštititi. Šta ako je vakcinacija neuspješna? Šta ako ta osoba nije sposobna da proizvodi ta specifična antitijela? Obavezno mora postojati dijagnostika."
Vladimir Tatočenko: "To je bezumna ideja! Da provjerite milione djece na osam složenih testova da bi pronašli jednog bolesnog? Kako to zamišljate? Ko će to uraditi? Zašto bi to radili? Koliko grešaka će biti?"
Po pravilu mala djeca lako podnose posledice vakcinacije. Najviše sa čim se susreću roditelji je blaga malaksalost, temperatura i crvenilo. Svi ti simptomi prođu obično za nekoliko dana. Ali postoje takve vakcine posle čijeg primanja može nastupiti čak i smrt. Pri tome sama bolest, ako se dijete zarazi prirodnim putem podnosi se mnogo lakše.
Komplikacije posle vakcine protiv malih boginja kod Veronike su bile veoma teške. Stradao je centralni nervni sistem, u obliku oštećenja sluha i govora. Počela je paraliza. To jest, dijete je sada gotovo gluvo ( 2-3 stepen) i nijemo. Danas, Veronikino zdravlje i budućnost zabrinjava samo majku, babu i djeda. Ljekari teško da mogu pomoći djevojčici. Kao što su u dijagnostičkom centru rekli njenoj majci: "Vaša kćerka je suviše težak slučaj. ".
Samo odlukom Ijekarske ekspertne komisije može da se prizna Veronikina bolest posledicom vakcine. Tek tada će njezina tragedija da popuni suvoparni zvanični spisak komplikacija nakon vakcinacije.
Vladimir Tatočenko:" Za šest godina imali smo 1.100 komplikacija. Uglavnom lokalne, male neznačajne ranice. Mi ih smatramo komplikacijama, iako ih na Zapadu ne smatraju komplikacijama. Za šest godina imali smo osam slučajeva ozbiljnih generalizovanih komplikacija."
Metode epidemiološke službe u Rusiji malo su se promijenile od sovjetskog vremena. Glavni cilj je da nema epidemija. A sredstvo je sveopšta vakcinacija. Nažalost, to kakvo je zdravstveno stanje nacije činovnici ministarstva zdravlja ocjenjuju samo po statistici, to jest po opštim ciframa. Pri tom zdravstveni podaci za pojedinca ne mogu da se dobiju. Kod problema od vakcinacije to se posebno ispoljava. Kvalitet rada službe se ocjenjuje po statististici obolijevanja. Posebno u preventivnom vakcinisanju.
Dmitrij Kolesov: "O dječijem zdravlju sudimo po broju komplikacija od vakcina. Za epidemiološku službu 3% komplikacija od vakcina su samo 3 %, svako će reći - to je malo. A za dijete i majku koje je imalo ozbiljne komplikacije to je cijelih 100%!"
Najozbiljnije komplikacije izaziva vakcina protiv tuberkuloze BCG. U SAD, Evropi i Japanu već odvno ne koriste ovu vakcinu. Čak i ruske pristalice vakcina priznaju da se BCG vakcina neophodno teba isključiti iz spiska nacionalnih vakcina. Mada se o ovom pitanju tek raspravlja u kuloarima ministarstva zdravlja. A u ruskim porodilištima nastavljaju da novorođenčadi daju tu živu vakcinu.
Galina Červonskaja:" Kako su svojevremeno govorili fizijatri i pedijatri ako počnemo da vakcinišemo masovno djecu protiv tuberkuloze, sa BCG vakcinom, na kraju ćemo dobiti rizičnu grupu, koja će se širiti. To jest, obolijevanje od tuberkuloze. Imamo to što imamo izmedu ostalog i zbog BCG vakcine. Koja se daje našim bebama u porodilištima. To je tragedija. To je nesreća."
Spokojan i srećan život porodice Artamonov naglo se promijenio 28. februara 2002. godine. To je bio treći dan života Dima Artamonova. Srećni tata sa rodbinom i starijom kćerkom je kupio za njega pelene i prve igračke. Dima je spavao pored mame, koja se spremila za otpust iz porodilišta. Trećeg dana došala je u porodilište Ijekarka i rekala svim ženama da su svu dijecu vakcinisali. Ljekari u porodilištu Dime Artamonova su postupili po staroj sovjetskoj navici. Skupili su svu novorođenu djecu i sproveli "sveopštu plansku vakcinaciju". U nacionalnom kalendaru preventivnih vakcina BCG je na prvom mjestu. Daju je treći ili šesti dan nakon rođenja.
Srećna majka nakon izlaska iz porodilišta, dovela je sina kući. Roditelji su bili srećni što dječak ima dobar apetit i san. Krajem juna, Dima je počeo da se loše osjeća. Imao je povišenu temperaturu počeo je da vrišti noću, kao da je imao košmare. Vrisne, potom zaspe i posle pet minuta ponovo isto. Bukvalno spavao je noću samo dva sata, 5-10 minuta spava potom se budi, to su bile košmarne noći. Onda mu je lijeva noga prestala da se savija u koljenu. Roditelji su se obratili neuropatologu i ortopedu. Dječaku su propisali umirujući lijek i rekli da je to komplikacija od hladnoće. Nakon nedelju dana Dimi su postavili dijagnozu: osteomijelitis. Propisali su liječenje. Posle nekoliko mjeseci ortoped iz dječije poliklinike je popravio dijagnozu: " gnojni osteomijelitis" i dao uput za Dječiju bolnicu Filatova. Tek tamo Ijekari su konačno shvatili da jednogodišnja beba ima tuberkulozu kostiju. Brzo su ga uputili u specijalizovani Institut u Sankt Peterburgu.
Dok su Dimu liječili roditelji nijesu razmišIjali zašto se njihov sin odjednom od 7 mjeseci razbolio od teškog oblika tuberkuloze. Ljekari su ih primorali, da nađu osobu koja je zarazila dječaka. Svi rođaci su morali da urade rendgensko snimanje. Centar za borbu protiv tuberkuloze sproveo je istraživanje oko kuće Artamonovih. Ali uzrok bolesti nijesu našli. Tek nakon treće operacije Ijekari su uradili potpuno laboratorijsko ispitivanje djeteta. I u istoriji bolesti Dime Artamonova pojavila se na kraju tačna dijagnoza: tzv. "Generalizovana BCG infekcija". To znači tri dana posle rođenja u porodilištu Dimu su zarazili tuberkulozom kada su mu dali vakcinu sa živom komponentom te infektivne bolesti.
Vladimir Tatočenko: "Društvo ide na to da jedan od 500.000, jedan od milion, nije riječ o 5 ili 10, društvo ide na to da ta djeca stradaju, da bi zaštitili sve ostale."
Dima Artamonov je postao invalid. Ova činjenica je sada neosporna. Nakon intervencije advokata Ijekarska zdavstvena komisija je priznala: da je Dima žrtva bezumnog vakcinisanja. Ina Artamonova, nikada neće zaboraviti prve riječi svog sina. ni koje je igre igrao od najranijeg djetinjstva:
" Njegove prve riječi su bile: "Mama, boli". Znate, djeca koja leže mjesecima u bolnici, su posebna. Njihove igre su u skladu sa tim. Uzmu na primjer plišanu igračku i zavijaju joj nogu. Igrački daju injekciju. Kada se rodio, pružao je ruke prema svakom bio tako veseo, radostan. A posle bolnice počeo je oprezno da se odnosi prema svima i čim vidi bijeli mantil odmah počinje da plače."
Za narušeno dječije zdravlje zbog komplikacija od vakcina plaća ministarstvo zdravlja. Plaćaju rijetko i malo. U Rusiji sveopšta vakcinacija je glavno oružje u borbi protiv zaraznih bolesti.
Gennadij Oniščenko: "Sobzirom da priznajemo činjenicu da od vakcine zavisi populacija na planeti odustajanje od vakcinacije je ćorsokak. Danas glavni zadatak je usavršavanje vakcine, da bi vakcine koje se koriste imale minimalne komplikacije i maksimalni efekat."
Krajem februara još jedna histerija globalne prijetnje čovječanstvu od gripa biće kao i obično zaboravljena. Ali vakcine protiv gripa su već prodate. Njihova prodaj je počela u jesen 2004. godine. Odmah nakon izjave SZO o mogućoj epidemiji širom svijeta. Sledeće jeseni će se sve ponoviti. Opet će nas plašiti epidemijom gripa, a farmaceutske kompanije spremaju nove serije vakcina za prodaju.
Dmitrij Kolesov: " Današnje dijete dobija previše antigenih stimulansa koje ono prosto ne može da podnese. Zamislite konja, želite da on može da trči brže. Šta treba uraditi? Ili uzeti bič ili mu dati zobi. Tako zobi mu daju relativno malo, a biča previše. Zato smo i dobili ove rezultate."
Veronika Mihaljeva, Andrej Volkov i Dima Artamonov, nikada više neće biti zdravi kao milioni njihovih vršnjaka. Oni su postali invalidi ne po svojoj volji, već po volji države koja svjesno ide na takve žrtve, unaprijed planirajući procenat komplikacija. Još uvjek većina Ijekara ne upozorava roditelje o mogućim negativnim posledicama od vakcine, uprkos zakonu koji nedvosmisleno obavezuje Ijekare da saopšte cijelu informaciju.
U civilizovanom društvu vakcinacija ne treba da bude prinudna i planska, već individualna i dobrovoljna. Tek tada suze i stradanje djece će prestati da budu cijena za zdravlje nacije, a sudbina bilo koje osobe neće zavisiti od obične vakcine.
U filmu učestvuju:
- Galina Červonskaja - virusolog, doktor nauka, akademik RAO, lider pokreta protiv vakcina u Rusiji.
- Nikolaj Filatov - glavni ljekar sanitarnog nazora Moskve, lekar- epidemiolog.
- Gennadij Oniščenko - Glavni državni sanitarni ljekar Rusije (1996.-2013.), akademik RAMN (medicinskih nauka), doktor nauka, član Predsjedništva Akademije medicinskih nauka , profesor, zasluženi ljekar Rusije i Kirgistana i posle napuštanja funkcije glavnog državnog sanitarnog ljekara Rusije, protivnik vakcina u Rusiji.
- Dmitrij Kolesov - doktor medicinskih nauka, akademik RAO.
- Vladimir Tatočenko - doktor medicinskih nauka, profesor, glavni naučni saradnik Instituta za pedijatriju MTZD i RAMN
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Gennadij Oniščenko: "Moramo se uvijek sjetiti da bilo koja vakcinacija nije samo ubrizgavanje koji radi medicinska sestra bez Ijekarskog nadzora, to je uz sve naše instrukcije ozbiljna imuno-biološka operacija. Upravo operacija, jer izaziva ozbiljne promjene u imunom sistemu. Ona dovodi do toga da se u čovječiji organizam unosi strani protein. Zato treba uvijek da bude pod nadzorom Ijekara."
Primanje vakcine se zove "vakcinacija". Pomoću injekcije ili kapi, čovjek dobija malu dozu patogenog mikroorganizama. Dobivši minimalnu dozu nekog virusa čelije čovjeka automatski proizvode antitijela protiv njega. Naime, takvim vještačkim putem imunitet stiče realno iskustvo u borbi protiv raznih bolesti.
Dmitrij Kolesov: "Treba shvatiti: Šta je Vakcinacija? To je kao "laka bolest" istog tipa protiv koga je primljena vakcina, ali veštački izazvana. Prvo: Organizam ne može da izdrži beskonačan broj vakcina. I postoje Ijudi zainteresovani za sve veći broj vakcina, što nije u interesu roditelja i djece."
Galina Červonskaja:" U Japanu, nije baš lako uvaliti vakcine. Oni su počevši od 70-ih godina naprimjer odbili da vakcinišu djecu sa vakcinom MMR. To je vakcina protiv malih boginja, zauški i rubeole. Kada su oni otkrili povezanost između te vakcine i autizma, prekinuli su 70-ih godina vakcinaciju djece.
Veronika Mihaljeva je sa 14 mjeseci primila vakcinu MMR. Danas, Veronika Mihaljeva ima 11 godina. Ona se sporo kreće po stanu. Samo čuje preko slušnog aparata. Uz veliki napor dodaje majci ukras za jelku. Mišići lica se ne pokreću kada poželi da se osmjehne. Odučila se da govori, sve emocije pokazuje samo očima. Prije deset godina Veronika je bila potpuno zdrava. Njena majka nije znala da vakcina može da izazove ozbiljne komplikacije. Ljekar dječje bolnice nije je upozorio.
Dvije nedjelje nakon vakcinacije Veronika se ozbiljno razboljela. Sedam dana je imala visoku temperaturu, ali se organizam izborio i postepeno se njezino stanje normalizovalo. Tek posle tri mjeseca baka je primijetila da unuka slabo čuje. Onda je naglo smršala postala blijeda i usporena. Analiza krvi je pokazala da se nešto loše dešava u imunom sistemu.
Galina Červonskaja:" Naša zemlja je jedina u kojoj nema nakon vakcinacije dijagnostike. U medicinskom kartonu je napisao: "vakcinisan, vakcinisan,... " A kako? Vakcinacinisati ne znači zaštititi. Šta ako je vakcinacija neuspješna? Šta ako ta osoba nije sposobna da proizvodi ta specifična antitijela? Obavezno mora postojati dijagnostika."
Vladimir Tatočenko: "To je bezumna ideja! Da provjerite milione djece na osam složenih testova da bi pronašli jednog bolesnog? Kako to zamišljate? Ko će to uraditi? Zašto bi to radili? Koliko grešaka će biti?"
Po pravilu mala djeca lako podnose posledice vakcinacije. Najviše sa čim se susreću roditelji je blaga malaksalost, temperatura i crvenilo. Svi ti simptomi prođu obično za nekoliko dana. Ali postoje takve vakcine posle čijeg primanja može nastupiti čak i smrt. Pri tome sama bolest, ako se dijete zarazi prirodnim putem podnosi se mnogo lakše.
Komplikacije posle vakcine protiv malih boginja kod Veronike su bile veoma teške. Stradao je centralni nervni sistem, u obliku oštećenja sluha i govora. Počela je paraliza. To jest, dijete je sada gotovo gluvo ( 2-3 stepen) i nijemo. Danas, Veronikino zdravlje i budućnost zabrinjava samo majku, babu i djeda. Ljekari teško da mogu pomoći djevojčici. Kao što su u dijagnostičkom centru rekli njenoj majci: "Vaša kćerka je suviše težak slučaj. ".
Samo odlukom Ijekarske ekspertne komisije može da se prizna Veronikina bolest posledicom vakcine. Tek tada će njezina tragedija da popuni suvoparni zvanični spisak komplikacija nakon vakcinacije.
Vladimir Tatočenko:" Za šest godina imali smo 1.100 komplikacija. Uglavnom lokalne, male neznačajne ranice. Mi ih smatramo komplikacijama, iako ih na Zapadu ne smatraju komplikacijama. Za šest godina imali smo osam slučajeva ozbiljnih generalizovanih komplikacija."
Metode epidemiološke službe u Rusiji malo su se promijenile od sovjetskog vremena. Glavni cilj je da nema epidemija. A sredstvo je sveopšta vakcinacija. Nažalost, to kakvo je zdravstveno stanje nacije činovnici ministarstva zdravlja ocjenjuju samo po statistici, to jest po opštim ciframa. Pri tom zdravstveni podaci za pojedinca ne mogu da se dobiju. Kod problema od vakcinacije to se posebno ispoljava. Kvalitet rada službe se ocjenjuje po statististici obolijevanja. Posebno u preventivnom vakcinisanju.
Dmitrij Kolesov: "O dječijem zdravlju sudimo po broju komplikacija od vakcina. Za epidemiološku službu 3% komplikacija od vakcina su samo 3 %, svako će reći - to je malo. A za dijete i majku koje je imalo ozbiljne komplikacije to je cijelih 100%!"
Najozbiljnije komplikacije izaziva vakcina protiv tuberkuloze BCG. U SAD, Evropi i Japanu već odvno ne koriste ovu vakcinu. Čak i ruske pristalice vakcina priznaju da se BCG vakcina neophodno teba isključiti iz spiska nacionalnih vakcina. Mada se o ovom pitanju tek raspravlja u kuloarima ministarstva zdravlja. A u ruskim porodilištima nastavljaju da novorođenčadi daju tu živu vakcinu.
Galina Červonskaja:" Kako su svojevremeno govorili fizijatri i pedijatri ako počnemo da vakcinišemo masovno djecu protiv tuberkuloze, sa BCG vakcinom, na kraju ćemo dobiti rizičnu grupu, koja će se širiti. To jest, obolijevanje od tuberkuloze. Imamo to što imamo izmedu ostalog i zbog BCG vakcine. Koja se daje našim bebama u porodilištima. To je tragedija. To je nesreća."
Spokojan i srećan život porodice Artamonov naglo se promijenio 28. februara 2002. godine. To je bio treći dan života Dima Artamonova. Srećni tata sa rodbinom i starijom kćerkom je kupio za njega pelene i prve igračke. Dima je spavao pored mame, koja se spremila za otpust iz porodilišta. Trećeg dana došala je u porodilište Ijekarka i rekala svim ženama da su svu dijecu vakcinisali. Ljekari u porodilištu Dime Artamonova su postupili po staroj sovjetskoj navici. Skupili su svu novorođenu djecu i sproveli "sveopštu plansku vakcinaciju". U nacionalnom kalendaru preventivnih vakcina BCG je na prvom mjestu. Daju je treći ili šesti dan nakon rođenja.
Srećna majka nakon izlaska iz porodilišta, dovela je sina kući. Roditelji su bili srećni što dječak ima dobar apetit i san. Krajem juna, Dima je počeo da se loše osjeća. Imao je povišenu temperaturu počeo je da vrišti noću, kao da je imao košmare. Vrisne, potom zaspe i posle pet minuta ponovo isto. Bukvalno spavao je noću samo dva sata, 5-10 minuta spava potom se budi, to su bile košmarne noći. Onda mu je lijeva noga prestala da se savija u koljenu. Roditelji su se obratili neuropatologu i ortopedu. Dječaku su propisali umirujući lijek i rekli da je to komplikacija od hladnoće. Nakon nedelju dana Dimi su postavili dijagnozu: osteomijelitis. Propisali su liječenje. Posle nekoliko mjeseci ortoped iz dječije poliklinike je popravio dijagnozu: " gnojni osteomijelitis" i dao uput za Dječiju bolnicu Filatova. Tek tamo Ijekari su konačno shvatili da jednogodišnja beba ima tuberkulozu kostiju. Brzo su ga uputili u specijalizovani Institut u Sankt Peterburgu.
Dok su Dimu liječili roditelji nijesu razmišIjali zašto se njihov sin odjednom od 7 mjeseci razbolio od teškog oblika tuberkuloze. Ljekari su ih primorali, da nađu osobu koja je zarazila dječaka. Svi rođaci su morali da urade rendgensko snimanje. Centar za borbu protiv tuberkuloze sproveo je istraživanje oko kuće Artamonovih. Ali uzrok bolesti nijesu našli. Tek nakon treće operacije Ijekari su uradili potpuno laboratorijsko ispitivanje djeteta. I u istoriji bolesti Dime Artamonova pojavila se na kraju tačna dijagnoza: tzv. "Generalizovana BCG infekcija". To znači tri dana posle rođenja u porodilištu Dimu su zarazili tuberkulozom kada su mu dali vakcinu sa živom komponentom te infektivne bolesti.
Vladimir Tatočenko: "Društvo ide na to da jedan od 500.000, jedan od milion, nije riječ o 5 ili 10, društvo ide na to da ta djeca stradaju, da bi zaštitili sve ostale."
Dima Artamonov je postao invalid. Ova činjenica je sada neosporna. Nakon intervencije advokata Ijekarska zdavstvena komisija je priznala: da je Dima žrtva bezumnog vakcinisanja. Ina Artamonova, nikada neće zaboraviti prve riječi svog sina. ni koje je igre igrao od najranijeg djetinjstva:
" Njegove prve riječi su bile: "Mama, boli". Znate, djeca koja leže mjesecima u bolnici, su posebna. Njihove igre su u skladu sa tim. Uzmu na primjer plišanu igračku i zavijaju joj nogu. Igrački daju injekciju. Kada se rodio, pružao je ruke prema svakom bio tako veseo, radostan. A posle bolnice počeo je oprezno da se odnosi prema svima i čim vidi bijeli mantil odmah počinje da plače."
Za narušeno dječije zdravlje zbog komplikacija od vakcina plaća ministarstvo zdravlja. Plaćaju rijetko i malo. U Rusiji sveopšta vakcinacija je glavno oružje u borbi protiv zaraznih bolesti.
Gennadij Oniščenko: "Sobzirom da priznajemo činjenicu da od vakcine zavisi populacija na planeti odustajanje od vakcinacije je ćorsokak. Danas glavni zadatak je usavršavanje vakcine, da bi vakcine koje se koriste imale minimalne komplikacije i maksimalni efekat."
Krajem februara još jedna histerija globalne prijetnje čovječanstvu od gripa biće kao i obično zaboravljena. Ali vakcine protiv gripa su već prodate. Njihova prodaj je počela u jesen 2004. godine. Odmah nakon izjave SZO o mogućoj epidemiji širom svijeta. Sledeće jeseni će se sve ponoviti. Opet će nas plašiti epidemijom gripa, a farmaceutske kompanije spremaju nove serije vakcina za prodaju.
Dmitrij Kolesov: " Današnje dijete dobija previše antigenih stimulansa koje ono prosto ne može da podnese. Zamislite konja, želite da on može da trči brže. Šta treba uraditi? Ili uzeti bič ili mu dati zobi. Tako zobi mu daju relativno malo, a biča previše. Zato smo i dobili ove rezultate."
Veronika Mihaljeva, Andrej Volkov i Dima Artamonov, nikada više neće biti zdravi kao milioni njihovih vršnjaka. Oni su postali invalidi ne po svojoj volji, već po volji države koja svjesno ide na takve žrtve, unaprijed planirajući procenat komplikacija. Još uvjek većina Ijekara ne upozorava roditelje o mogućim negativnim posledicama od vakcine, uprkos zakonu koji nedvosmisleno obavezuje Ijekare da saopšte cijelu informaciju.
U civilizovanom društvu vakcinacija ne treba da bude prinudna i planska, već individualna i dobrovoljna. Tek tada suze i stradanje djece će prestati da budu cijena za zdravlje nacije, a sudbina bilo koje osobe neće zavisiti od obične vakcine.
U filmu učestvuju:
- Galina Červonskaja - virusolog, doktor nauka, akademik RAO, lider pokreta protiv vakcina u Rusiji.
- Nikolaj Filatov - glavni ljekar sanitarnog nazora Moskve, lekar- epidemiolog.
- Gennadij Oniščenko - Glavni državni sanitarni ljekar Rusije (1996.-2013.), akademik RAMN (medicinskih nauka), doktor nauka, član Predsjedništva Akademije medicinskih nauka , profesor, zasluženi ljekar Rusije i Kirgistana i posle napuštanja funkcije glavnog državnog sanitarnog ljekara Rusije, protivnik vakcina u Rusiji.
- Dmitrij Kolesov - doktor medicinskih nauka, akademik RAO.
- Vladimir Tatočenko - doktor medicinskih nauka, profesor, glavni naučni saradnik Instituta za pedijatriju MTZD i RAMN
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
