Aleksandar je krenuo ka Indiji i sreo velikog sveca - Diogena. Diogen je bio jedan od najprodornijih umova koji se ikada rodio. On je živio nag nalik Mahaviri. On je bio Mahavira grčke civilizacije i kulture. On je sve napustio, odrekao se svega - ne zbog toga što bi odricanjem nešto drugo dobio: to ne bi bilo istinsko odricanje, ne bi bilo autentično odricanje.
Ako se odričete nečega da biste dobili nešto drugo, to bi bila pogodba. Ako mislite da ćete tako rezervisati mjesto na nebu, to neće biti odricanje. Ako se lišavate tjelenih zadovoljstava da biste imali spiritualna zadovoljenja, to neće biti odricanje.
Diogen se odrekao svega - ne da bi zbog toga nešto dobio: on se odrekao samo da bi vidio da li ima nekog smisla kada nemate ništa. On je pomislio da ako nemamo ništa, da tek tada ima nekog smisla, svrhe, sudbine, da tada smrt ne može ništa poništiti zato što smrt može poništiti samo posjedovanje - a i tijelo je posjed, takođe. On je sve napustio. Imao je samo jednu stvar: jedan drveni krčag odakle je pio vodu. Mislio je da to nije neko posjedništvo. Ali kada je jednog dana vidio dječaka kako pije vodu iz ruku, on je odmah odbacio i taj krčag. Rekao je: "Ako dijete može piti vodu sa dlanova, jesam li ja što slabiji od njega."
Kada je Aleksandar krenuo da osvaja Indiju, da stvara svjetsko carstvo, neko ga je obavijestio da na putu kojim on ide, upravo na mjestu gdje treba da se odmori, živi veliki mudrac koji je sušta suprotnost njemu.
Glasnik mu je još rekao: "Vi se spremate da stvorite svjetsko carstvo, a on je čak odbacio i krčag za vodu jer tvrdi: ako može biti sretan i bez toga, zašto se onda opterećivati sa time. A vi kažete da ne možete biti sretni sve dok cio svijet ne postane vaše carstvo. Zato je on na sasvim drugom kraju, zato bi bilo dobro da ga sretnete."
Aleksandar je bio opčinjen. Događa se da vas uvijek samo suprotno opčinjava. Suprotno vas uvijek očara; to posjeduje izvjesnu duboku seksualnu privlačnost. Upravo kao što je muškarac privučen ženom ili žena privučena muškarcem, postoji ista privlačnost i prema suprotnosti. Aleksandar nije mogao zaobići Diogena. Za njega nije bilo dobro da pođe Diogenu, a bilo je nemoguće da Diogen dođe njemu. Nije bilo razrešenja.
Diogen je bio obavještavan. Mnogi glasnici su mu dolazili da ga obavijeste: "Aleksandar Veliki prolazi ovuda. Bilo bi dobro da se susretneš sa njim." On je rekao: "Veliki Aleksandar? Ko vam je to rekao? Mislim da vam je to on rekao. Zato kažite vašem Velikom Aleksandru da on nema ništa da mi da, a za njega nema nikakve potrebe da sretne mene - ja sam sasvim mali čovjek." Još je dodao: "Zapravo, ja uopšte i nijesam čovjek, ja sam samo pas - samo običan pas, zato nema nikakve potrebe za to. To je ispod njegovog dostojanstva da sretne običnog psa."
Diogen se odrekao svega - ne da bi zbog toga nešto dobio: on se odrekao samo da bi vidio da li ima nekog smisla kada nemate ništa. On je pomislio da ako nemamo ništa, da tek tada ima nekog smisla, svrhe, sudbine, da tada smrt ne može ništa poništiti zato što smrt može poništiti samo posjedovanje - a i tijelo je posjed, takođe. On je sve napustio. Imao je samo jednu stvar: jedan drveni krčag odakle je pio vodu. Mislio je da to nije neko posjedništvo. Ali kada je jednog dana vidio dječaka kako pije vodu iz ruku, on je odmah odbacio i taj krčag. Rekao je: "Ako dijete može piti vodu sa dlanova, jesam li ja što slabiji od njega."
Kada je Aleksandar krenuo da osvaja Indiju, da stvara svjetsko carstvo, neko ga je obavijestio da na putu kojim on ide, upravo na mjestu gdje treba da se odmori, živi veliki mudrac koji je sušta suprotnost njemu.
Glasnik mu je još rekao: "Vi se spremate da stvorite svjetsko carstvo, a on je čak odbacio i krčag za vodu jer tvrdi: ako može biti sretan i bez toga, zašto se onda opterećivati sa time. A vi kažete da ne možete biti sretni sve dok cio svijet ne postane vaše carstvo. Zato je on na sasvim drugom kraju, zato bi bilo dobro da ga sretnete."
Aleksandar je bio opčinjen. Događa se da vas uvijek samo suprotno opčinjava. Suprotno vas uvijek očara; to posjeduje izvjesnu duboku seksualnu privlačnost. Upravo kao što je muškarac privučen ženom ili žena privučena muškarcem, postoji ista privlačnost i prema suprotnosti. Aleksandar nije mogao zaobići Diogena. Za njega nije bilo dobro da pođe Diogenu, a bilo je nemoguće da Diogen dođe njemu. Nije bilo razrešenja.
Diogen je bio obavještavan. Mnogi glasnici su mu dolazili da ga obavijeste: "Aleksandar Veliki prolazi ovuda. Bilo bi dobro da se susretneš sa njim." On je rekao: "Veliki Aleksandar? Ko vam je to rekao? Mislim da vam je to on rekao. Zato kažite vašem Velikom Aleksandru da on nema ništa da mi da, a za njega nema nikakve potrebe da sretne mene - ja sam sasvim mali čovjek." Još je dodao: "Zapravo, ja uopšte i nijesam čovjek, ja sam samo pas - samo običan pas, zato nema nikakve potrebe za to. To je ispod njegovog dostojanstva da sretne običnog psa."
Tako je Aleksandar morao doći. Zabilježeno je da je tada Diogen rekao: "Čuo sam da si krenuo da osvojiš cio svijet, zato sam pomislio, sklopio sam oči i pomislio: 'U redu! Ako bih ja osvojio cio svijet, šta onda? To je oduvijek bio moj problem. Ako bih osvojio cio svijet, šta onda?' "
Zapisano je da je Aleksandar pošto je to čuo bio veoma tužan. "Šta onda?", rekao je Diogenu. "Nemoj govoriti tako. Mnogo me rastužuješ."
Diogen mu je rekao: "Ali ti ćeš se tek veoma rastužiti kada osvojiš cio svijet. Šta ja tu mogu? Ja sam to samo zamislio i došao do zaključka da je to bekorisno. Ti si pred samoubistvom. Pokušavaš da pokoriš cio svijet, pa šta? Ako u tome i uspiješ - šta onda"?
Aleksandar se vratio od Diogena veoma uznemiren, uzbuđen, tužan. Tada je rekao svojim pratiocima: "Ovaj čovjek je veoma opasan. On je porušio moje snove." On to nikada nije zaboravio, nikada nije mogao oprostiti Diogenu. Onog dana kada je umirao, ponovo ga se sjetio i rekao: "Možda je onaj bio u pravu. Šta onda?"
Stoga uvijek treba imati na umu da bilo šta da radite, bilo šta da postignete, uvijek se treba prisjetiti pitanja: "Ako uspijem, šta onda?" Ima li u tome nekog smisla ili je tu prisutan tek neki površni smisao koji ste sami izumili da stvorite izvjesnu iluziju oko sebe? Tako biste osjetili da radite nešto vrijedno, zapravo vi tako samo traćite svoje vrijeme i energiju, ne činite ništa značajno!
Tu je samo jedna značajna stvar: ako možete biti sretni bez ičega - bez ikakve ovisnosti, ako možete biti blaženi dok ste sami - sasvim sami, kada nije ništa potrebno za vaše blaženstvo, tek tada možete biti u blaženstvu; inače ćete biti ojađeni - uvijek ćete biti u velikom jadu.
Zapisano je da je Aleksandar pošto je to čuo bio veoma tužan. "Šta onda?", rekao je Diogenu. "Nemoj govoriti tako. Mnogo me rastužuješ."
Diogen mu je rekao: "Ali ti ćeš se tek veoma rastužiti kada osvojiš cio svijet. Šta ja tu mogu? Ja sam to samo zamislio i došao do zaključka da je to bekorisno. Ti si pred samoubistvom. Pokušavaš da pokoriš cio svijet, pa šta? Ako u tome i uspiješ - šta onda"?
Aleksandar se vratio od Diogena veoma uznemiren, uzbuđen, tužan. Tada je rekao svojim pratiocima: "Ovaj čovjek je veoma opasan. On je porušio moje snove." On to nikada nije zaboravio, nikada nije mogao oprostiti Diogenu. Onog dana kada je umirao, ponovo ga se sjetio i rekao: "Možda je onaj bio u pravu. Šta onda?"
Stoga uvijek treba imati na umu da bilo šta da radite, bilo šta da postignete, uvijek se treba prisjetiti pitanja: "Ako uspijem, šta onda?" Ima li u tome nekog smisla ili je tu prisutan tek neki površni smisao koji ste sami izumili da stvorite izvjesnu iluziju oko sebe? Tako biste osjetili da radite nešto vrijedno, zapravo vi tako samo traćite svoje vrijeme i energiju, ne činite ništa značajno!
Tu je samo jedna značajna stvar: ako možete biti sretni bez ičega - bez ikakve ovisnosti, ako možete biti blaženi dok ste sami - sasvim sami, kada nije ništa potrebno za vaše blaženstvo, tek tada možete biti u blaženstvu; inače ćete biti ojađeni - uvijek ćete biti u velikom jadu.
Zavisnost je bijedna, a onaj ko zavisi od posjedovanja, onaj koji zavisi od akumuliranog znanja, koji zavisi od ovog ili onog, on tako samo pomaže da njegova bijeda raste sve više.
Zato je sljedeća stvar koju treba zapamtiti: da li imate neki smisao ili samo plutate bez ikakvog smisla. Stvarate li samo vjerovanje da je ovo ili ono smisao vaše egzistencije?
Iz Knjige tajni 2 - Osho
Preveo: Swami Prem Mahavira
