Konfučije je došao kod Lao Cea, i pitao ga:
- Šta je dobro? Šta je zlo? Daj jasno opredjeljenje. Pošto je čovjeku neophodno da se na nešto osloni u svom djelovanju.
- Šta je dobro? Šta je zlo? Daj jasno opredjeljenje. Pošto je čovjeku neophodno da se na nešto osloni u svom djelovanju.
Lao Ce je rekao:
- Opredjeljenja stvaraju konfuziju, jer podrazumijevaju razdvajanje. Kad kažete da je jabuka jabuka, a čovjek je čovjek ... vi ih razdvajate. Vi kažete da čovjek ne jede jabuku. Život je jedno kretanje, u tom trenutku, kada ste dali opredjeljenje stvarate konfuziju. Sve definicije su mrtve, a život je uvijek u kretanju. Djetinjstvo se kreće prema mladosti, mladosti prema zrelosti, itd, zdravlje se kreće prema bolesti, bolest prema zdravlju. Gdje ćete povući liniju, kako bi ih razdvojili? Zbog toga su opredjeljenja uvijek lažna, ona produžavaju neistinu, tako ne opredjeljujte! Ne govorite šta je dobro, a šta je zlo.
Konfučije je pitao:
- Kako onda voditi i usmjeravati ljude? Kako ih učiti? Kako ih učiniti boljim i moralnijim?
Lao Ce je odgovorio:
- Kada neko pokuša da napravi drugog boljim, u mojim očima to predstavlja grijeh. Što više gospodari pokušavaju da stvore red, tim je viši nered! Prepustite svakog samom sebe!
- Ta pozicija izgleda opasno. Da li se društvo može zasnivati na toj poziciji? - Konfučije je produžavao da pita, a Lao Ce je samo ponavljao:
- Opredjeljenja stvaraju konfuziju, jer podrazumijevaju razdvajanje. Kad kažete da je jabuka jabuka, a čovjek je čovjek ... vi ih razdvajate. Vi kažete da čovjek ne jede jabuku. Život je jedno kretanje, u tom trenutku, kada ste dali opredjeljenje stvarate konfuziju. Sve definicije su mrtve, a život je uvijek u kretanju. Djetinjstvo se kreće prema mladosti, mladosti prema zrelosti, itd, zdravlje se kreće prema bolesti, bolest prema zdravlju. Gdje ćete povući liniju, kako bi ih razdvojili? Zbog toga su opredjeljenja uvijek lažna, ona produžavaju neistinu, tako ne opredjeljujte! Ne govorite šta je dobro, a šta je zlo.
Konfučije je pitao:
- Kako onda voditi i usmjeravati ljude? Kako ih učiti? Kako ih učiniti boljim i moralnijim?
Lao Ce je odgovorio:
- Kada neko pokuša da napravi drugog boljim, u mojim očima to predstavlja grijeh. Što više gospodari pokušavaju da stvore red, tim je viši nered! Prepustite svakog samom sebe!
- Ta pozicija izgleda opasno. Da li se društvo može zasnivati na toj poziciji? - Konfučije je produžavao da pita, a Lao Ce je samo ponavljao:
- Priroda je dovoljna, ne treba joj nikakav moral, priroda je prirodna, ona nije prinudna, ona je spontana. U njoj je dovoljno nevinosti! Znanje nije potrebno!
Konfučije je otišao zbunjen. Nije mogao da spava cijelu noć. Kada su ga učenici pitali o susretu sa Lao Ceom, on je odgovorio:
- To nije čovjek, to je - opasnost. Izbegavajte ga!
Kada je Konfučije otišao, Lao-Ce se dugo smijao. Svojim učenicima je rekao:
- Um je barijera za razumijevanje, čak i um Konfučija! Nije me uopšte razumio. I bez obzira šta kasnije da kaže o meni, biće neistina. On smatra da stvara red u svijetu! Red je svojstven svijetu, on je uvijek tu. A onaj ko pokušava da stvara red, stvara nered.
Konfučije je otišao zbunjen. Nije mogao da spava cijelu noć. Kada su ga učenici pitali o susretu sa Lao Ceom, on je odgovorio:
- To nije čovjek, to je - opasnost. Izbegavajte ga!
Kada je Konfučije otišao, Lao-Ce se dugo smijao. Svojim učenicima je rekao:
- Um je barijera za razumijevanje, čak i um Konfučija! Nije me uopšte razumio. I bez obzira šta kasnije da kaže o meni, biće neistina. On smatra da stvara red u svijetu! Red je svojstven svijetu, on je uvijek tu. A onaj ko pokušava da stvara red, stvara nered.