Nikada nikome ne sudite po njegovim djelima, jer suština nije u djelu, nego u svijesti, sa kojom je urađeno to djelo, Ali svi mi sudimo po djelima, jer djela su dostupna spolja, kao objekat. Svijest ne znamo.
|
Ovo se desilo u Zen manastiru... postojala su dva krila, levo krilo i desno krilo. Manastir je tako izgrađen. Pet stotina monaha je živjelo u jednom krilu, pet stotina u drugom krilu, a majstorova kuća je bila u sredini. Majstor je imao mačka veoma lijepog mačka, i svi učenici su veoma voljeli mačka.
|
Ali jednom je došlo do svađe, jer su monasi iz lijevog krila htjeli mačka imali su neki parti, neku zabavu a monasi iz desnog krila nijesu bili voljni da im daju mačka u to vrijeme.
Mačak je postao stalni uzrok svađa i razdora...
Jednog dana majstor je pozvao sve učenike i zatražio od njih da donesu mačka. Rekao im je: "Vi svi volite mačka, ali on je samo jedan.". Potom je rasjekao mačka na pola to je bio šok, za sve učenike i rekao im: "Sada možete vi imati pola, a možete i vi imati pola. Sada više nema svađe u ovom manastiru. "
Nastala je tišina. Oni nijesu mogli da shvate da je tako nenasilan čovjek mogao posjeći mačka na dva dijela. Svi su se pitali, zabrinuli i mislili o tome. Priča je došla do Kralja, koji je takođe bio učenik majstora. On nije mogao da zadrži svoju radoznalost, došao je sjutradan. Pitao je: "Čuo sam da ste ubili svog mačka koga ste najviše voljeli? "
Majstor je rekao: "Nijesam ubio mačka, ja sam ubio konflikt i svađu, koja je rasla svaki dan i izmakla kontroli. Ove budale ne bi razumjele to, da nijesam preuzeo drastičan korak. Nijesam ubio mačka, jer niko ne umire. Ovaj mačak je oslobođen tijela, zbog tih budala. A u svakom slučaju on bi umro; već je živio dovoljno dugo, možda bi još poživio godinu, najviše dvije.
Dakle, prije nego sam ga ubio, ušao sam u stanje potpune tišine i svjesnosti, i zapitao se: Šta je to što bi ovaj siroti mačak učinio za dvije godine? Ništa. A za dvije godine ove budale će učiniti mnogo. Nijesam ubio mačka iz bijesa, Nijesam ubio mačka iz mržnje. Voleo sam ga i sada ga volim još više jer mi je pomogao da riješim problem. A to je bio dobar šok za te budale, jer bez šokova njihovi umovi ne funkcionišu. S vremena na vrijeme morate ih pogoditi. "
I naravno od tog događaja od toga dana, sve vrste svađa su jednostavno nestale, jer su učenici postali svjesni, da je ovaj čovjek opasan. On može ubiti nekoga; ako svađa postane suviše opasna, Svi sporovi su prestali. I kralj je bio apsolutno zadovoljan.
Rekao je: "To je bilo oduvijek vaše učenje, da nije bitno djelo, nego svijest. Možemo samo da vidimo djelo; ali mi ne znamo s kakvom svijesti, si to uradio. To je samo poznato tebi. Ko smo mi da o tome sudimo?"
Mačak je postao stalni uzrok svađa i razdora...
Jednog dana majstor je pozvao sve učenike i zatražio od njih da donesu mačka. Rekao im je: "Vi svi volite mačka, ali on je samo jedan.". Potom je rasjekao mačka na pola to je bio šok, za sve učenike i rekao im: "Sada možete vi imati pola, a možete i vi imati pola. Sada više nema svađe u ovom manastiru. "
Nastala je tišina. Oni nijesu mogli da shvate da je tako nenasilan čovjek mogao posjeći mačka na dva dijela. Svi su se pitali, zabrinuli i mislili o tome. Priča je došla do Kralja, koji je takođe bio učenik majstora. On nije mogao da zadrži svoju radoznalost, došao je sjutradan. Pitao je: "Čuo sam da ste ubili svog mačka koga ste najviše voljeli? "
Majstor je rekao: "Nijesam ubio mačka, ja sam ubio konflikt i svađu, koja je rasla svaki dan i izmakla kontroli. Ove budale ne bi razumjele to, da nijesam preuzeo drastičan korak. Nijesam ubio mačka, jer niko ne umire. Ovaj mačak je oslobođen tijela, zbog tih budala. A u svakom slučaju on bi umro; već je živio dovoljno dugo, možda bi još poživio godinu, najviše dvije.
Dakle, prije nego sam ga ubio, ušao sam u stanje potpune tišine i svjesnosti, i zapitao se: Šta je to što bi ovaj siroti mačak učinio za dvije godine? Ništa. A za dvije godine ove budale će učiniti mnogo. Nijesam ubio mačka iz bijesa, Nijesam ubio mačka iz mržnje. Voleo sam ga i sada ga volim još više jer mi je pomogao da riješim problem. A to je bio dobar šok za te budale, jer bez šokova njihovi umovi ne funkcionišu. S vremena na vrijeme morate ih pogoditi. "
I naravno od tog događaja od toga dana, sve vrste svađa su jednostavno nestale, jer su učenici postali svjesni, da je ovaj čovjek opasan. On može ubiti nekoga; ako svađa postane suviše opasna, Svi sporovi su prestali. I kralj je bio apsolutno zadovoljan.
Rekao je: "To je bilo oduvijek vaše učenje, da nije bitno djelo, nego svijest. Možemo samo da vidimo djelo; ali mi ne znamo s kakvom svijesti, si to uradio. To je samo poznato tebi. Ko smo mi da o tome sudimo?"
Nikad ne sudite nikome po djelima. Sačekajte. Pokušajte da saznate stanje njegove svijesnosti u protivnom ne sudite upošte. Sigurnije je ne suditi. A u vezi vas samih, ne zaboravite, šta god da radite, imajte samo jednu stvar u vidu, da to radite sa potpunom svijesnosti. Tada vam ja dajem apsolutnu slobodu.
Nijedna religija vam ne dozvoljava slobodu. Ja vam omogučavam potpunu slobodu. Nijedna religija vam nije dala odgovornost za samog sebe, nijedna religija vam ne daje pravo da odlučite šta je ispravno, a šta nije ispravno. Ja vam dajem to pravo, tu odgovornost. Jer po meni sve proizlazi iz jednog izvora iz svijesnosti.
Isječak iz videa: "Ljubav i mržnja - dvije strane iste medalje"
https://vimeo.com/43593529
Prevele: Beba Muratović i Zora Novak
ž