Možemo opstati samo u tom slučaju, ako iz korjena promijenimo svoj pogled na svijet.
Sergej Viktorovič Kovaljev je psiholog, psihoterapeut, doktor psiholoških nauka, profesor. Psihoterapeut, sertifikovani master neurolingvističkog programiranja (NLP) i specijalista Eriksonove hipnoterapije. Predsjednik je međuregionalnog odeljenja neurolingvističkog programiranja i generalni direktor Instituta za inovativnu psihologiju.
Možemo opstati samo u tom slučaju, ako iz korjena promijenimo svoj pogled na svijet. Kod nas bi morala da se pojavi neka vrsta centra moći. Mentalna, umna snaga, koja će postaviti drugačiju sliku svijeta. Optimističnu, veselu, nesebičnu, moralnu, duhovnu. |
|
- Postoji li druga realnost?
Da, ta činjenica je odavno prepoznata u fizici. Postoji Ajnštajnov kolega D. Bohm, koji je pokušavao da objasni zašto kanoni kvantne mehanike nijesu u skladu sa zakonima klasične fizike. Kao rezultat objašnjenja on je matematički otkrio postojanje dva tipa realnosti. Neprojavljene kvantne i projavljene fizičke. Realnost, koju je opisala kvantna fizika, to je upravo ta, koja predstavlja vjerovatnoću toga šta može da se desi u fizičkoj realnosti. Ona se u izvjesnoj mjeri može nazvati magičnom. A naša sekundarna realnost je neka vrsta projekcije primarne realnosti, u kojoj sve počinje, što se potom dešava ...
- Može li čovjek uticati na realnost, da mijenja postojeću sliku svijeta?
Odnos između dvije realnosti podsjeća na odnos vode i leda. Kvantna realnost - to je voda, iz koje se može dobiti bilo šta. Kada se ona, recimo zaledi, pretvara se u našu stvarnost, u konkretne događaje. Iz toga slijedi da čovjek posjeduje dosta veliki potencijal za voljno djelovanje na okolni svijet. Jer je u stvari, kvantna realnost - vjerovatna realnost.
U suštini, u zavisnosti od naših misli, možemo da aktiviramo bilo koju varijantu događaja. Na žalost, većina ljudi ima "katastrofično" mišljenje, umjesto tzv. anastrofičkog (preispitivanje životnih vrijednosti sa fiksacijom na pozitivne događaje). To jest, misle o tome da će se desiti nešto loše. I to se dešava. Zato je savjet jednostavan: ako želite da stvorite nešto prihvatljivo za sebe, samo promenite punjenje svoje svijesti. Sa negativnog na pozitivno. Jer ono što je njoj, otjelotvoriti će se u vaš život...
- Vaša profesija u našem vijeku je veoma popularna. Želio bih da znam vaše mišljenje, od kuda sada ovaj trend? Zašto baš sada, a ne, recimo, prije sto godina?
Iz jednog prostog razloga. Zato što smo sada oko sebe stvorili vještačku životnu sredinu, sa kojom ne mogu da se izbore mogućnosti naše logičke svijesti. Postoji pojam "ograničena racionalnost", predložio ga je nobelovac G. Simon. Po njegovim riječima, kako određeni ljudi, tako i čitave organizacije nijesu u stanju da se nose sa problemima, koji premašuju neki određeni nivo. Niko više nije u stanju prosto da shvati šta se dešava u okruženju. Dakle, ovaj nivo je premašen. Ako se količina informacija koje je čovječanstvo imalo u godini Hristovog rođenja uzme kao jedinična mjera, onda početkom prošlog vijeka ( 1900. godine) imali smo stotinu dvadeset i osam jedinica. U skladu sa tim, sada je taj broj dostigao neslućene vrijednosti. Ljudi više nijesu u stanju da razumiju složenost ovog svijeta. Kao rezultat toga, svijest se deformiše, i čovjek ili degradira, ili gubi razum. Shodno tome, treba mu pomoć stručnjaka.
Međutim, u stvarnosti nije sve tako beznadežno. Jer svako od nas ima Veliko nesvjesno, koje se lako može nositi sa bilo kojom količinom informacija. To jest, po potencijalu mogli bi sve to obuhvatiti. Ali čovečanstvo je otišlo pogrešnim putem. Ono je skrenulo sa intuitivnog puta razvića na svjesni. Za spoznaju svijeta to nije dovoljno. I psiha otkazuje, povećava se broj mentalnih bolesti. Pri tom one rastu toliko da se ovi statistički podaci ne otkrivaju. Jer su oni prosto ubistveni. Na primjer, čak i u najbogatijim zemljama, svake godine se povećava broj ljudi koji pate od depresije. Iako bi se činilo, kakvu depresiju može imati prosječna američka domaćica? Povećava se broj reaktivne psihoze, patoloških devijacija i tako dalje. Grubo govoreći, adaptacioni izazov, sami smo odbacili, nijesmo izdržali.
Ako se pridržavamo teorije akademika Severceva, koji je postulirao postojanje četiri vida adaptacije - degradacija, intenziviranje, usavršavanje i napredovanja - ispada da sada, na žalost, idemo ka degradaciji.
|
Epoha postmodernizma odlikuje se pojavom usko specijalizovanog znanja. Pa čak i stručnjaci koji se bave jednom istom naukom, ne razumiju jedni druge. Jer se stvarno razumiju samo u svojoj uskoj oblasti. Šta onada reći za čovječanstvo u celini?...
|
|
- Koji bi vi sada zadatak postavili sebi i ljudima?
Naš glavni zadatak je da pravilno izgradimo sasvim drugačiji pogled u odnosu na sebe, druge, svijet i Boga. Jer u ovom pogledu na svijet, u ovom modelu svijeta koji smo stvorili, ušli smo u ćorsokak, u besmislenost svega i svih ...
Pitali ste o depresiji. Ne namjeravam da pričam o teorijama ovog fenomena, koje su mi vrlo dobro poznate s obzirom da sam doktor psiholoških nauka. Međutim, ne mogu da ne kažem sledeće. Kada su harvardski istraživači sproveli istraživanja, zašto nam je tako mali životni vijek, iznenađeno su zaključili: ne umiremo, jer pijemo i pušimo. Postoje zemlje u kojima se mnogo više i pije i puši. Ispostavilo se da umiremo od dosade i nedostatka smisla života. Ponavljam: iz dosade i nedostatka smisla života! A ta smrtnost je kao neka vrsta protesta i migracija: "Ja ovdje više ne mogu, idem odavde ..." Ta perspektiva ne raduje.
Uprkos svemu ja sam ipak optimista. Zato što vjerujem u mišljenje Marka Aurelija, da gdje god se može živjeti, može se dobro živjeti. Čak i sada.
Ne mi, već veliki su rekli: " I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogijeh. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu." (Matej 24: 12-13 ). Međutim, sada spasenje nije povezano sa besmislenim protestima po trgovima i ulicama. Na žalost, oni koji izlaze na trgove, ne donose nikakvu novu ideologiju. Oni nemaju drugačiji pogled na svijet. Oni ne nose ništa novo. To je samo pokušaj da se promijeni standardna vlast nestandardnim metodama.
Možemo opstati samo u tom slučaju, ako iz korjena promijenimo svoj pogled na svijet. Kod nas bi morala da se pojavi neka vrsta centra moći. Mentalna, umna snaga, koja će postaviti drugačiju sliku svijeta. Optimističnu, veselu, nesebičnu, moralnu, duhovnu. Ako to možemo da uradimo, tada ćemo spasiti cio svijet po poznatom efektu "stotog majmuna".
Bio je eksperiment , čije je suština u tome da su na ostrvima malog arhipelaga naselili majmune i bacili im oguljene banane. U početku su ih majmuni jeli sa pijeskom. Onda se jedan sjetio da ih opere u vodi. Njegov primjer su slijedili drugi, treći ... I kada ih je stotinu majmuna pralo, svi majmuni sa ostrva tog arhipelaga su počeli da peru banane u vodi! Proradio je efekat akumulacije, preko naše povezanosti, tog informacionog polja, o kome je pisao Rupert Sheldrake tako detaljno.
Ako se to dogodi, još možemo rasti. Ali transformacija će se dogoditi samo u tom slučaju ako promijenimo realnost, ako promijenimo svijest. Koliko je to moguće? Ja radim ono što mogu. Objašnjavam ljudima kako je moguće ne samo da se preživi, nego čak i da se živi u ovom ludom svijetu. Ja sam stvorio poseban integrativni sistem psihoterapije - takozvano integralno neuroprogramiranje, koji omogućava da se riješe svi psihički i fizički problemi čovjeka. I ne samo da se riješe, već i da se čovjek dovede na taj nivo kada počinje da razmišlja o visokoj moralnosti. On počinje da shvata život. I da ga živi sa slašću a ne preživljva. I ja predajem taj nauk svima. Ništa ne skrivam, sve objašnjavam.
- Ovakavi intervjui, ako se posmatraju kao obrazovni, mogu se svrstati u riznicu vrlina ...
To nije vrlina, jer se teško može nazvati vrlinom, to da ti samo živiš u skladu sa savješću. Takvoj koja je u skladu sa pravim moralom i etikom. Tako bi trebalo da živi svaki čovjek. Prosto ljudi su zaboravili šta znači živjeti u skladu sa savješću. Pomogli su im da zaborave. Jer ljudi koji žive u skladu sa savješću, ne mogu da dopuste sve te bezobrazluke koji se sada dešavaju. Za vladare cijelog svijeta najbolje je da imaju beskrupulozne potčinjene. Oni se mogu lako kupiti. One koji žive u skladu sa savješću, teško je kupiti, čak nemoguće ...
Moja savjest, je povezan sa činjenicom da sam iznad životnog nivoa. Ja gledam na svijet malo drugačije. Na prvom, drugom nivou gledate na vječnost sa tačke gledišta svijeta. Vječnost izgleda mala a svijet veoma veliki. Ja odavno gledam na ovaj svijet iz vječnosti. I dobro shvatam da je svijet mali i ograničen. A vječnost je beskonačna i neograničena.
Prevod dijela teksta: Поменяйте катастрофическое мышление на позитивное
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
