Svaka nova etapa u našem životu plaća se krizom. Kriza je uvijek promjena.
|
A kada se čovjek očajnički drži za ulogu koja je već iscrpila sebe, on počinje polako da klizi u emocionalno bankrotstvo. O izboru - da se zaroni u krizu ili emocionalno bankrotira, piše Aglaja Datešidze na svom blogu.
|
Ako se čovjek zadržava u iscrpljenoj ulozi, počinje da polako da klizi prema emocionalnom bankrotstvu. On više nema snage, nema motiva, nema interesovanja. Postoji mnogo takvih ljudi. Majke razgovaraju sa tinejdžerima kao da imaju dvije godine. Direktori pljuju po izvještajima. Tridesetogodišnje nimfete. Vječni studenti, neprimjerni muževi, ljubitelji istine sa golim dupetom i još takvih likova.
Što se duže zadržavaš u iscrpljenoj ulozi, to više postaješ lik, gdje su sve replike predviđene, a koraci propisani. Direktor bankrotira, nimfete zavode, majke optuže i tako dalje.
Šta se tu još možete reći? Treba do kraja doći do nauka, a u tome nema pravde, kada ti tvoja sopstvena kriza stoji ispred nosa kao veliko tamno jezero, u koje treba potpuno zaroniti, ne znajući da li ćeš imati dovoljno vazduha. Treba da budeš spreman da potoneš i ne dodirnuvši dno. Ili da je probiješ sopstvenom glavom, da izađeš na drugu stranu. Da budeš spreman za svoju nespremnost.
Ljudi u krizi imaju iluziju da oni mogu sačuvati život nepromijenjen. Iste veze, iste osobe, isti nivo. Ali kriza je uvijek promjena. Prije svega onoga, što je najteže mijenjati. U suprotnom, to ne bi bila kriza.
Aglaja Datešidze
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2017/12/blog-post_505.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com