Dona Marija Džilo, je dama od 92 godine, mala i elegantna, svaki dan u 8 sati ujutro ona je već obučena, dobro sređena, sa skromnom šminkom, uprkos slabog vida.
|
|
Danas, je došla u starački dom: njen suprug, sa kojim je živjela 70 godina, nedavno je umro i nije imala drugog izbora.
Nakon što je strpljivo čekala dva sata da vidi sobu. Ona se još i lijepo osmjehnula, kada je osoblje reklo da je njena soba spremna. Na putu do lifta službenik je opisao njenu malu sobu, čak je rekao i boju zavjesa koje su krasile prozore. |
Ona ga je prekinula sa entuzijazmom male djevojčice koja je upravo dobila kuče na poklon:
- Oh, volim te zavjese ...
- Dona Marija, još nijeste ni vidjeli vašu sobu ... sačekajte ...
- To za mene nema nikakvog značaja - rekla je - sreća je to, što ste odlučili u principu. Da li mi se sviđa moja soba ili ne, ne zavisi od toga kakav će nameštaj tamo biti ... Sve zavisi od toga kako sam pripremila svoja očekivanja. A ja sam odlučila da je obožavam! Takvu odluku donosim svaki dan, kad se probudim.
Znate, možemo provesti cio dan u postelji, osluškujući bol koji osjećamo u određenim djelovima tijela koji ne rade ... Ili možemo ustati iz postelje, zahvaliti se drugim djelovima, koji se još uvijek potčinjavaju nama.
- Kako to?
- Nije tako teško ljudima da steknu samokontrolu, i svako to može da nauči. Bilo mi je potrebno malo "obuke" tokom godinu dana, i ja dobro znam da sada mogu da biram i usmjeravam svoje misli a u skladu sa tim i osjećanja.
Mirno je nastavila:
- Svaki dan je kao poklon, i čim otvorim oči, ulazim u novi dan, a sa mnom idu i srećne uspomene koje su se desile u mom životu. Starost je kao bankovni račun: Možete podići samo ono što ste sačuvali.
Tako, moj vam je savjet, uložite mnogo radosti i sreće na račun vašeg sjećanja. Usput, hvala tom depozitu u mojoj memoriji! Kao što vidite, ja i dalje nastavljam da ulažem na račun, i smatram bez obzira koliko da je život težak, mudar biti ne komplikuje ga.
- Oh, volim te zavjese ...
- Dona Marija, još nijeste ni vidjeli vašu sobu ... sačekajte ...
- To za mene nema nikakvog značaja - rekla je - sreća je to, što ste odlučili u principu. Da li mi se sviđa moja soba ili ne, ne zavisi od toga kakav će nameštaj tamo biti ... Sve zavisi od toga kako sam pripremila svoja očekivanja. A ja sam odlučila da je obožavam! Takvu odluku donosim svaki dan, kad se probudim.
Znate, možemo provesti cio dan u postelji, osluškujući bol koji osjećamo u određenim djelovima tijela koji ne rade ... Ili možemo ustati iz postelje, zahvaliti se drugim djelovima, koji se još uvijek potčinjavaju nama.
- Kako to?
- Nije tako teško ljudima da steknu samokontrolu, i svako to može da nauči. Bilo mi je potrebno malo "obuke" tokom godinu dana, i ja dobro znam da sada mogu da biram i usmjeravam svoje misli a u skladu sa tim i osjećanja.
Mirno je nastavila:
- Svaki dan je kao poklon, i čim otvorim oči, ulazim u novi dan, a sa mnom idu i srećne uspomene koje su se desile u mom životu. Starost je kao bankovni račun: Možete podići samo ono što ste sačuvali.
Tako, moj vam je savjet, uložite mnogo radosti i sreće na račun vašeg sjećanja. Usput, hvala tom depozitu u mojoj memoriji! Kao što vidite, ja i dalje nastavljam da ulažem na račun, i smatram bez obzira koliko da je život težak, mudar biti ne komplikuje ga.
|
|
