U početku, misliš: "Kopile, kako si mogao?! Zašto si se uopšte pojavio u mom životu? Ko te zvao? Ko je tražio da uništiš sve, na što sam se navikala, uključujući i mene samu? ".
|
Ti ga mrziš svim svojim srcem i proklinješ svim umu dostupnim riječima. Bacaš njegovu odjeću i čistiš podove nakon njegovog odlaska. "Ne vraćaj se! Da se nijesi usudio da se vratiš! "- misliš a svaki minut gledaš na telefon.
Ti ga mrziš zato što ga voliš, i još više što on ne voli tebe. |
I ti si ih gradila ... sa jednim, sa drugim, trećim ... i svaki put on ti je govorio: "Ne mogu ti dati ono što ti želiš" .... Ili nije ni govorio, već tiho ostavio ... zbog druge žene ili drugog života.
I tek sada konačno u tvom srcu nema mržnje. Ne ljutiš se više. Ti si zahvalna. Ti si duboko i iskreno zahvalna svakome od njih zbog toga, što nije zauzeo mjesto, koje mu je prvobitno pripadalo. U to vrijeme, kada si bila slijepa i gluva, svaki od tvoji bivših muškaraca, vodio te je do Tvoje Jedinstvenosti.
Oni su ti svojom neljubavlju pokazali, da ti ne voliš samu sebe. Pridikama i zahtjevima, učili su te da sebe prihvatiš bezuslovno. Time što su sumnjali u tebe, primorali su te da vjeruješ u sebe. Ne davajući ti podršku i uporište, učili su te da budeš samostalna.
Ubijajući tvoje samopouzdanje, učili su te da tražiš uporište u sebi. Obezvređujući tvoja djela i dostignuća, učili su te da pri bilo kojim okolnostima ne gubiš važno za sebe. Ne planirajući sa tobom zjedničku budućnost, prisilili su te da se baviš sama svojom budućnošću.
...I negdje pri kraju police sa igračkama čeka te pravo, živo i trepereće. Treba samo imati snage i smjelosti doći.
Autor: Lilija Ahremčik
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com