Svanuće dolazi onom, ko je vidio tamu

​Svanuće dolazi onom, ko je vidio tamu
U svoj njenoj ubilačkoj veličini ...
Ko je plakao zbog ljudske ravnodušnosti
Al' ravnodušan nije bio ni prema kom!

​Svanuće dolazi onom, ko je bio na putu,
Ne poznavajući ni umor, ni ljenost.
Ko je iscrpljen, padao na koljena,
Al' se podizao, produžavao dalje!

I sažimajući volju u pesnice,
Odjednom nalazio kamilično polje
I ostavši bez daha od tupoga bola,
Svoje dlanove skrivao u latice!

Onom ko je sahranio svoje snove
I sjećajući ih se, stremio dalje.
Ko je mogao, između izdaje i laži
Da ne izgubi duhovnu čistotu ...

Slučajno u nebeskom plavetnilu
Odjednom se raskrivaju sunčana vrata ...
Svanuće dolazi onom, ko je vjerovao u svijetlo.
Apsurdno, do poslednjeg. Ali vjerovao!

Ivan Andrejev

Izvor: ​ sobiratelzvezd.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​