Sve dok plačete, postoji nada

​Sve dok plačete, postoji nada. Sve što nas boli, što nas mijenja, takođe čini da rastemo i da se borimo.

​Ono što nas ugrožava pokazuje vrijednost osijmeha, ljubaznosti i dobrih vremena. To nas uči da u lošim trenucima tražimo snagu neophodnu za promjenu.

U suzama može doći do motivacije za promjenu i poboljšanje. Ne postoji bolje gorivo od najdublje tuge, one koja ulazi u naše kosti i oduzima nam dah. 

Jer, u životu, najlošiji momenti prethode najboljim promjenama, onim skokovima u prazninu praćenim strahom i neizvijesnošću, ali i onima koji će nam dati više.

U suzama je snaga, karakter, osjeća se srcem. To su razlozi zbog kojih plačemo. Svaka suza je impuls i način na koji dodirujemo dno se oslanja na snagu koja nas vodi ka izgradnji nečeg boljeg.

Rečeno je da su samo oni koji su znali isplakati tugu sa svom svojom snagom znali veličinu ljudskog bića.

 
Dok god plačeš, ti si živ

Dok god plačete, postoji život koji eksplodira unutar nas, i stoga je nada neophodna da nastavite da se borite da biste postali bolji. Da se ​​sjetimo da, kao što voda daje život, suze nam pomažu da saznamo silu sakrivenu u našim srcima.

​
Sve dok plačete, postoji život

Iz tog razloga, tuga je neophodna da bismo mogli spoznati našu hrabrost. Zato što suze nijesu kao kiša na stijenama, one nas ne erodiraju iznutra, ali nam daju hrabrost da se vratimo da vidimo sunce nakon oluje.

Duga se pojavljuje samo poslije oluje i ako ne dozvolimo da nas kiša spriječi da vidimo izvan naše tuge. Najljepše stvari, one kojih se najčešće sjećamo, su one koje su izgledale nemoguće u periodu tuge, ali koje su se kasnije desile jer se nijesmo predali našem unutrašnjem mučenju.

Možemo preživjeti uragane, trepereti od straha i bola, ali moramo poslije kišne oluje prikupiti snagu da vidimo sunce.

Naučimo da otvorimo kišobran, da se ispraznimo, da plačemo, da vičemo i da se izrazimo kada je to potrebno. Sakupimo snagu naših emocija i oslobodimo našu unutrašnju stvarnost, pošto nema ničeg pogrešnog kod čovijeka, nema ničeg pogrešnog u izražavanju emocija.

Sve dok plačete, postoji mogućnosti za učenje

Ako nema ničeg pogrešnog u izražavanju emocija, zašto ne iskoristimo to za učenje i dobijanje nečeg boljeg od toga? Možda smo iznenađeni šta možemo da uradimo kada dobro spoznamo sami sebe i slušamo naš bol.
​

Ništa nije tako kako izgleda, i baš kao što iza osmijeha možemo sakriti najdublju tugu, iza suza se mogu sakriti mogućnosti, snovi i radost. Ne smijemo dozvoliti da se utopimo u tugu.


Naučimo da slušamo naše suze da izvučemo snagu iz njih i tražimo promjene koje tako želimo. Hajde da dešifrujemo i napravimo razliku u onome što nam smeta, da eliminišemo iz naših života uzrok, a ako ne možemo reći zbogom, gradimo most ka svim učenjima koje nam suze donose.

Ne zaboravite da će uvijek postojati za vas rame za plakanje i zagrljaj koji će vam dati utočište i ljubav, i da poslije jakih oluja postoje i mirni trenuci, tišine i vrijeme za razmišljanje. Kada postoje suze, postoji nada, jer iza svakog razloga za plač, postoje otvorena vrata tako da se sve može promijeniti.

Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/finche-si-piange-speranza/

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​
​