Jedan učitelj poveo je svog učenika u park, koji se nalazio u podnožju planine. U parku se nalazio komplikovan lavirint sa veoma visokim i glatkim zidovima. Krova na lavirintu nije bilo, pa su njegove staze osvetljavali sunčevi zraci.
Učitelj je doveo učenika do ulaza u lavirint, i rekao mu da nađe izlaz.
Očajnan što ne može da nađe izlaz, pao je na zemlju i zaspao.
Osjetivši da ga neko drma za rame, učenik otvori oči. Iznad njega je stajao učitelj.
Učenik ga je slijedio, postiđen što nije ispunio zadatak. Kad su izašli iz lavirinta, učitelj se nije zaustavljao, već je počeo da se penje na planinu. Popevši se na vrh, rekao je:
- Pogledaj dolje!
Sa mjesta gdje su stajali, lavirint se vidio kao na dlanu.
- Gledajući odavde, možeš li uočiti put koji vodi do izlaza iz lavirinta? - pitao je učitelj.
- To nije teško, - rekao je učenik. - Treba samo pažljivo gledati.
- Nađi ga i dobro zapamtiti, - rekao je učitelj.
Nakon izvesnog vremena spustili su se sa planine, učenik je ušao u lavirint i samouvjereno ga prošao, ni jednom nije zalutao i niti se izgubio.
- Lekcija koju si danas dobio, odnosi se na jednu od glavnih tajni umetnosti života, - rekao je učitelj, sretivši učenika na izlazu.
- Što se više udaljiš od situacije, što se više uzdigneš iznad nje, to je veća površina koju vidi tvoj pogled, i lakše ti je da nađeš pravo rešenje.