Čovjek koji mrzi svoje tijelo, odnosi se prema njemu kao uzroku svoje patnje.
|
|
Sve tjelesne potrebe za njega (hrana, san, topota, udobnost, odmor, seks i ljubav) - su mučna obaveza, ropstvo, prisilna neophodnost, kojih da nema, kako se njemu čini, bio bi apsolutno slobodan.
|
Čovjek koji ne voli svoje tijelo nije u stanju ni da osjeti, niti da vidi sopstvenu ljepotu i radost koju on daje onima koji ga vole, samim svojim postojanjem.
Zato on nije u stanju da razumije one koji ga vole i ne vjeruje u njihova osjećanja. Njemu se čini da ne vole njega, već neke njegove mogućnosti ili sposobnosti, na primjer, negov novac, imovinu ili usluge, ponekad jako preuveličan njegov značaj i podizanje svojih dostignuća na pijedestal.
Ali tijelu je svejedno - njemu je potrebno sve to, što njegov nosioc negira, u brizi i ljubavi, i ono je sve gladnije, što više takav čovjek potiskuje i negira sebe.
Gladno tijelo je patološki ljubomorno i zavidno. Glad mu apsolutno istinito govori da drugi imaju to što ono nema - ljubav, brigu i udobnost. On ne daje to sebi i ne dozvoljava drugima da ga nahrane, odbacujući bilo koju pažnju i ljubav drugih zbog straha da ne padne pod uticaj te gladi i bude rob svoga tijela, da zavisi od svojih potreba i na taj način - od drugih ljudi. I što ima jaču potrebu za svim tim, tim jače potiskuje i negira svoje tijelo, što više nagira tijelo - tim je veća potreba, tim je veća njegova glad, jača zavist i ljubomora ... i strah od smrti.
Strah od smrti je direktna posledica toga, kako se čovjek odnosi prema svome tijelu: on ga umrtvljuje, i zbog toga strah sve više i više kuca u njegovu glavu, budi ga da dođe sebi.
Zato on nije u stanju da razumije one koji ga vole i ne vjeruje u njihova osjećanja. Njemu se čini da ne vole njega, već neke njegove mogućnosti ili sposobnosti, na primjer, negov novac, imovinu ili usluge, ponekad jako preuveličan njegov značaj i podizanje svojih dostignuća na pijedestal.
Ali tijelu je svejedno - njemu je potrebno sve to, što njegov nosioc negira, u brizi i ljubavi, i ono je sve gladnije, što više takav čovjek potiskuje i negira sebe.
Gladno tijelo je patološki ljubomorno i zavidno. Glad mu apsolutno istinito govori da drugi imaju to što ono nema - ljubav, brigu i udobnost. On ne daje to sebi i ne dozvoljava drugima da ga nahrane, odbacujući bilo koju pažnju i ljubav drugih zbog straha da ne padne pod uticaj te gladi i bude rob svoga tijela, da zavisi od svojih potreba i na taj način - od drugih ljudi. I što ima jaču potrebu za svim tim, tim jače potiskuje i negira svoje tijelo, što više nagira tijelo - tim je veća potreba, tim je veća njegova glad, jača zavist i ljubomora ... i strah od smrti.
Strah od smrti je direktna posledica toga, kako se čovjek odnosi prema svome tijelu: on ga umrtvljuje, i zbog toga strah sve više i više kuca u njegovu glavu, budi ga da dođe sebi.
|
Kako mu je došla ta nevolja? Njegovi roditelji su se tako odnosili prema njemu: nisu ga željeli, nijesu se brinuli o njemu, nijesu bili brižni i pažljivi prema njegovom tijelu. To može da se promijeni ako čovjek sama uradi ono što njegovi roditelji nijesu radili - da prihvati svoje tijelo, da se odnosi prema njemu sa ljubavlju i poštovanjem.
|
|
Tijelo je hram duše. Sve njegove potrebe su božanske kao i sve ispoljavanje duše, velika otkrića uma i talenti, koje ono otjelotvoruje. Živ ćovjek je povezan sa okolnim svetom, sa planetom i ljudima, jer iz svijeta dobija mogućnost življenja. Živ organizam se ne hrani sam, on se hrani iz okolnog svijeta. I zato on zavisi od svijeta. I zavisiće, dok bude živ.
Stepen slobode čovjeka zavisi od toga koliko je on sposoban da izabere između svojih vrijednosti i instinkta, uskladi ih i balansira između njih. Ali, ako on misli da su instinkti ispoljavanje đavola, a ne normalno ispoljavanje života, tada neizbalansiranost između duhovnog i fizičkog više teže da skrnavi hram duše, tim više čovjek mrzi svoje tijelo. I tada on sam postaje đavo u odnosu na svoje tijelo, svoj život, ljubav i potrebe, isto tako kao prema tijelu, tako i prema potrebama i osjećanjima drugih ljudi.
Vratite sebi svoje tijelo, svoje pravo da živite, volite i budite voljeni.
Nina Rubštejn
Izvor: http://www.psychology-age.ru/2017/07/blog-post_44.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
