Postoje prekrasni trenuci u kojima sve to imamo, u kojima se svaki aspekt drži u gotovo čudesnoj ravnoteži. Međutim, ubrzo nakon toga, ova čarolija nestaje ili jednostavno ističe. Tada shvatamo da je, uostalom, najvažnije u ovom životu biti prijatno sa sobom, biti smiren, imati mir.
Zygmunt Bauman, poljski sociolog i filozof, kaže da trenutno živimo u potrošačkom društvu koje nas poziva da poželimo ono što drugi kažu da nam nedostaje, da odbacimo ono što već imamo i da prolazno iskoristimo ono što nam se nudi. Pretvaraju nas na neki način u nezadovoljna stvorenja, u ljude koji ne cijene neposrednost i smirenost, koji žude za onim što nemaju umjesto da cijene ono što je već njihovo.
"Ponekad možete živjeti godinama, a da uopšte ne živite, a onda se cijeli život odvije za samo jedan sat."
~ Oscar Vilde
Ova kultura nevezanosti često nas dovodi do očaja shvatajući da sreća nikada ne dolazi, a ako se dogodi, ona je prolazna poput treptaja oka, poput kapljice rose koja nestaje s podnevnim suncem. Tada krivimo državu, politiku, poslodavce, porodicu i onu osobu koja nam je, možda, obećala vječnu ljubav, a da nije znala da koncept vječnosti nije veći od četvrtine.
Postali smo siročad samopoštovanja, emocionalnih lutalica kojima će trebati malo vremena da shvate da, ponekad, imati sve znači prihvatiti ono što nas već okružuje: sebe, svoju porodicu, svoje prijatelje i svoju sposobnost stvaranja.
Trenutci u kojima dopuštamo sebi da budemo ono što jesmo
Mnogi jezici koji čine naš svijet imaju posebnost da ideje objedine jednom rečju, ali za druge je potrebno definisati još mnogo termina. Na primjer, u Japanu se koristi neobičan izraz nazvan "Jugen" (yōu xuán), što bi se moglo prevesti kao ona duboka, misteriozna i intenzivna emocija koju čovjek osjeća posmatrajući svemir.
"Ponekad možete živjeti godinama, a da uopšte ne živite, a onda se cijeli život odvije za samo jedan sat."
~ Oscar Vilde
Ova kultura nevezanosti često nas dovodi do očaja shvatajući da sreća nikada ne dolazi, a ako se dogodi, ona je prolazna poput treptaja oka, poput kapljice rose koja nestaje s podnevnim suncem. Tada krivimo državu, politiku, poslodavce, porodicu i onu osobu koja nam je, možda, obećala vječnu ljubav, a da nije znala da koncept vječnosti nije veći od četvrtine.
Postali smo siročad samopoštovanja, emocionalnih lutalica kojima će trebati malo vremena da shvate da, ponekad, imati sve znači prihvatiti ono što nas već okružuje: sebe, svoju porodicu, svoje prijatelje i svoju sposobnost stvaranja.
Trenutci u kojima dopuštamo sebi da budemo ono što jesmo
Mnogi jezici koji čine naš svijet imaju posebnost da ideje objedine jednom rečju, ali za druge je potrebno definisati još mnogo termina. Na primjer, u Japanu se koristi neobičan izraz nazvan "Jugen" (yōu xuán), što bi se moglo prevesti kao ona duboka, misteriozna i intenzivna emocija koju čovjek osjeća posmatrajući svemir.
To je, prije svega, sposobnost da na svijet gledamo srcem, kako bismo stekli dublju mudrost o onome što nas okružuje. Takva dimenzija stiče se samo kroz opušten, koncentrisan i smiren um koji je naučio da daje prednost, da trenutke vječnosti napuni značenjem. Tako je mislio i Reinhold Messner, koji se do sada smatra najboljim planinarom na svijetu.
Bio je prva osoba koja je dostigla najviše vrhove svijeta bez kiseonika i većinu vremena sam; ljubitelj prirode, ekstremnih iskustava i često kritikovan zbog svog karaktera. Osoba koja je rano naučila da se istinska sreća sastoji od trenutaka, da se najintenzivnije, najpotpunije i autentično blagostanje ne pronalazi u pribavljanju ili akumuliranju stvari, već u činjenju onoga što čovjek voli i posmatranju čuda koja nas okružuju.
Ovo stanje uma u kome se osjeća da čovjek zaista posjeduje sve i da nas sreća obuhvata poput nevidljivog, ali udobnog vela, ono je što je Mihaly Csikszentmihalyi, mađarski psiholog, definisao 1990. godine kao stanje protoka. Udubljenost u neku aktivnost, vaše pozitivne povratne informacije koje vam omogućavaju da postignete prijatan osjećaj blagostanja i samoefikasnosti, ono su što definiše osnovnu sreću bića kojoj svi treba da težimo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/momenti-abbiamo-tutto-senza-altro/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ovo stanje uma u kome se osjeća da čovjek zaista posjeduje sve i da nas sreća obuhvata poput nevidljivog, ali udobnog vela, ono je što je Mihaly Csikszentmihalyi, mađarski psiholog, definisao 1990. godine kao stanje protoka. Udubljenost u neku aktivnost, vaše pozitivne povratne informacije koje vam omogućavaju da postignete prijatan osjećaj blagostanja i samoefikasnosti, ono su što definiše osnovnu sreću bića kojoj svi treba da težimo.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/momenti-abbiamo-tutto-senza-altro/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
