"Gorak je tuđi hleb, kaže Dante, a strme su tuđe stepenice.A ko može bolje znati gorčinu zavisnosti, ako ne siromašna djevojka vaspitavana od strane jedne starice velikog imena? "
~ Aleksandr Puškin
Ovaj oblik zavisnosti je sličan onom koji ima zavisnik od nedozvoljenih supstanci. Kao takav, uključuje sindrom povlačenja. Epizode anksioznosti i depresije pojavljuju se kada je veza iz nekog razloga prekinuta ili oslabljena. Bez tog ograničenja, samo postojanje može se shvatiti kao nepodnošljivo. Oni koji pate od emocionalne zavisnosti, nesumnjivo, mnogo pate. Možemo govoriti o tri glavna oblika emocionalne zavisnosti, a to su:
Emocionalna zavisnost od porodice
To je jedan od najtežih oblika emocionalne zavisnosti sa kojim se treba suočiti. Obično odgovara porodičnim strukturama u kojima roditelji pate od jakih stanja anksioznosti i prenose ih na svoju djecu. Djeca se vaspitavaju sa pretjeranim strahom od svijeta. Spoljno okruženje se doživljava kao prijetnja, a porodica kao utočište.
Oni koji pate od ovog oblika zavisnosti precenjuju zaštitu koju nudi porodica. Čak i ako je tačno da postoje nježne veze i veliki gestovi solidarnosti, podjednako je tačno da se uspostavljaju nezdrave karakteristike.
U tim porodicama se samopouzdanje ne razvija. Naprotiv, promovišu se uvjerenje da ljudi nisu sposobni da se suoče sa velikim izazovima. Na taj način porodica postaje vrsta balona koji štiti, ali istovremeno zatvara. Ovo je pogrešan način za upravljanje anksioznošću. To je takođe pogrešan odgovor na potrebu za rastom i nezavisnošću.
Ovaj oblik zavisnosti je jedan od najčešćih i ujedno i najštetniji. Polazi od pogrešnog vjerovanja da vaš partner osmišljava vaš život ili štiti vas od usamljenosti. Kao rezultat, to postaje osovina života.
Ovaj oblik zavisnosti je tipičan za nesigurne ljude, koji nisu sigurni šta su sposobni da urade ili ne. U stvari, oni vjeruju da su nesposobni, stoga im je potrebna podrška za život koju pronalaze u svom partneru. Ovo postaje neka vrsta zaštitnog štita od patnje i straha. Zbog ovoga se sve više vežete za njega / nju.
Iako ovaj oblik zavisnosti može neko vrijeme da deluje, istina je da će, prije ili kasnije, nanijeti veliku patnju. Zavisna osoba se toliko plaši da će izgubiti partnera da razviju štetna ponašanja. Tu spadaju prekomjerna ljubomora i bezgranično pokoravanje. Na ovaj način zavisnost pogoršava odnos umjesto da ga ojača.
Najočitija karakteristika ovog stanja je potreba da se prepozna i prihvati u bilo kom okruženju. Ako se ne prepozna i ne vrednuje, pojedinac se uspaniči. Pored toga, učiniće sve što je moguće da dobije to očigledno psihološko priznanje. Sa njegove tačke gledišta osjećaj odbačenosti ekvivalentan je doživljaju najgore moguće senzacije.
Da bi stekao odobrenje, osoba odlučuje da postane servilna ili nevidljiva. U prvom slučaju, emocionalni zavisnik osjeća se obaveznim da udovolji drugima, izostavljajući sebe. Moći će da se žrtvuje kako se ne bi suočio sa odbijanjem ili sukobom. U drugom slučaju, osoba se može odreći svojih uvjerenja kako ne bi dolazila u sukob sa okolinom. U svakom slučaju, situacija je totalno štetna.
Bilo u slučaju porodične, ljubavne ili socijalne zavisnosti, problem je u niskom samopoštovanju. Konkretno, čovjek nije svestan šta je sposoban učiniti. Polazimo od ideje da vrijedimo malo i osjećamo se inferiorno ili manje sposobno za suočavanje sa životom od drugih.
Sva ova lažna uvjerenja prelaze u strah i strepnju. I kao i kod svih strahova, posebno neopravdanih koje svi imamo, najbolji način za njihovo rješavanje je suočavanje sa njima. Možda je jedino što trebate učiniti prvi korak. Usudite se da hodate sami. Rizikujte i napustite zonu udobnosti.Samopouzdanje se ne gradi preko noći, ali jedno je sigurno: ako ga gradite dalje od zavisnosti, biće mnogo jače.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/intelligenza-emotiva-importanza-pratica/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com