U jesen
Svijet postaje tako prodorno lijep, rezonantan, zvonak i pun sebe, da i naša spoljašnjost, pa čak i sama činjenica našeg prisustva ovdje konačno gubi značenje za sve, osim, možda, za same nas, a i to pitanje ostaje otvoreno.
|
|
Jesen je odlično vrijeme, da se iznose omiljene stare stvari: pohabani teksas mantil, otkačena šarena bereta, somot jakna boje vlažnog pijeska, siva "kengurka" sa kariranom kapuljačom, crne cipele sa crvenim đona, koje kao da umiruju pri hodu. |
U jesen treba hodati bez žurbe, pohlepno udisati vlagu i svjetlost, kupiti sa trave kasne jabuke, gristi, protrljavši ih od rukav, dugo sjediti na otvorenoj terasi kafića ili jednostavno na bulevarima, bacivši na mokru klupu ceger, sa kojim si pošao po hleb prije sata, dana, prije vječnosti.
U jesen treba kupovati više novih stvari za zimu, pa čak i za proljeće, iako u jesen problemi sa odjećom, izgledaju glupo, u jesen svaki dan je kao poslednji, ili čak ne "kao" - već upravo.
Jesen donosi čovjeku velikodušan dar - nauku umiranja, svi znamo o tome, samo malo ko priznaje sebi, čemu se uči svake jeseni, dok se zlato nebesa izliva pred naše noge, i tek što dodirne zemlju postaje suvo lišće.
Kupovati novu odjeću treba samo zbog ravnoteže, uporno podsjećati sebe da je budućnost teoretski moguća, izmisliti smiješnu garanciju, uzeti taoce - bijeli džemper, specijalno za januar, crveni šal koji ćemo nositi u februaru, kada sve drugo prestaje da nas grije, a najbolje na svijetu cipele smaragdne boje, sa tankim đonom mogu se nositi tek u aprilu, ne prije, a kakav tek sada treba biti idiot, da se ne proživi do proljeća.
Maks Fraj - "Vjetrovi, anđeli i ljudi"
|
Izvor: http://sobiratelzvezd.ru/osenyu-nuzhno-xodit-ne-spesha/ Prevela: Beba Muratović - bebamur.com |
|
