U psihologiji postoji metafora da ljudi postoje u tri oblika: čvrsti, tečni i gasoviti ...

Živjeti sa takvim gasovitim ljudima je nepodnošljivo, jer gasoviti ljudi uvijek dave okruženje svojim pretjeranim zahtjevima za udobnošću i kvalitetom života.

​U prirodi, postoje supstance kao što je poznato u tri stanja: u čvrstom, tečnom ili gasovitom. Postoji još i plazma, ali da to predstavim po logici moje metafore - je iznad moje mogućnosti.

U psihologiji postoji metafora da ljudi postoje u tri oblika: čvrsti, tečni i gasoviti .... Sada ću objasniti.
​

​Zamislite čvrstu supstancu. Donijeli ste je, pretpostavimo u sobu. Gdje ste je stavili (smjestili), tamo i leži (stoji). Nikome ne smeta. 

A tečna supstanca. Njoj su potrebni specijalni uslovi - rezervoar, čaša. Oboriš takvu čašu - i poteče sva supstanca po podu, i ako je pokupiš krpama, parket strada. Ali, ukoliko postoji za nju stabilna čaša sa poklopcem, tada se može živjeti. Gdje je stavš - tamo i stoji, ne zauzima mnogo prostora.

Potpuno druga je stvar sa gasovitom supstancom. Kao što znamo iz fizike, molekuli bilo kojeg gasa su poznati po tome što se ravnomjerno prostiru po cijeloj zapremini prostora u kom se nalaze, zauzimajući taj prostor - u cjelini.

Postoje gasoviti ljudi.

Gdje god da dođu, odmah ih je mnogo svuda. Oni se osjećaju u svakom kraju prostorije, a ponekad i ... planete.

Živjeti sa takvim gasovitim ljudima je nepodnošljivo. Jednostavno zato što ne mogu da ostanu ni na trenutak sami i rade svoj posao. Takvi gasoviti ljudi uvijek dave okruženje svojim pretjeranim zahtjevima za udobnošću i kvalitetom života.

U stara vremena, ljude su kada su bili djeca, vaspitavali, pridržavajući se dva pravila:

Ne žali se na život.
Jedi šta ti daju.

Na ove dvije formule svodilo se, u suštini, vaspitavanje aristokratije. Jer ko su bili po istoriji aristokrate? Tako je - vojnici.

​A vojnik treba da se nauči od malih nogu  na pomisao da će najbolje i najslavnije godine života provesti u vojnom pohodu, da će spavati pod otvorenim nebom, na logorskom krevetu, živjeti spartanskim životom. I prije nego nahrani i opere sebe, on mora da nahrani i opere svoje ljude ( za koje odgovara kao vođa), a zatim - svoga konja.

​Kada se aristokratija izrodila, njihovo mjesto je zauzeo sloj intelegencije - aristokrate duha. I kod njih se u starom dobrom patrijarhalnom maniru nastavljalo da vaspitava po potpuno istim pravilima:

Ne žali se na život.
Jedi šta ti daju.

Jer koliko god da su obezbijeđeno živjele te porodice i bez obzira kolike da su imale mogućnosti, znale su da ništa nije vječno, stalan je samo - lični karakter.

Naša predstava o aristokratima, kao ljudima u svili i kadifi, koji sa apetitom jedu jarebice - je karikatura koja nema nikakve veze sa istorijskom istinom.

Naravno, svakoj majci će srce prokrvarariti, ukoliko njeno dijete neko uzme da vaspitava spartanski, lišavajući ga slatkih komada.

Stoga, znajući ove prirodne ženske karakteristike društvo je nemilosrdno uzimalo dijete posle osnovnoškolskog uzrasta iz zagrljaja njegove "voljene" majke. Uzimalo i slalo u zatvorenu školu gdje mu je bio, naravno, lošije. Ali lošije mu je bilo po principu - teško u učenju, lako u boju.

Ovaj stil vaspitanja može se stvoriti i u kućnim uslovima. Dovoljno je samo poštovati ova dva uslova:

Ne žali se na život.
Jedi šta ti daju.

Natalija Trauberg, poznati prevodilac i religiozni filozof, naziva ovaj stil vaspitanja - hrišćanskim. Tako su nju u djetinjstvu vaspitavale zajedno: plemkinja - baka i nepismena seljanka - dadilja. Tako, zaključuje Natalija Trauberg ovaj stil vaspitanja je - nadklasni.

Ovaj stil vaspitanja bi u društvu smanjio količinu gasovitih ljudi. Ljudi koji su zahtjevni, izbirljivi, ljudi koji glasno viču o svojim pravima. Ti ljudi, su idealna konstrukcija potrošačkog društva. To jeste - idealni potrošači.

Ludi čijom je rukom uzduž i poprijeko ispisana Žalbena Knjiga Univerzuma. Onih koji znaju napamet sve telefone Društva za zaštitu potrošača. 

A sve počinje u djetinjstvu ...
​
Pokušajte da "predate" današnje dijete barem tri dana u tuđe ruke! Ovaj, nekada jednostavan zadatak, danas je nerealan!
​

​Uz današnje dijete se moraju dati detaljne instrukcije u deset tomova: šta, kako, kolike kašike u kojim satima ono jede. Šta mu ni u kom slučaju ne treba davati (ljekar je zabranio). Ono što ni za sva blaga ovog svijeta ne bi pojelo (ne voli, ribu).

Koliko minuta je potrebno da se kuva jelo. Koja majica da mu se obuče ako se na nebu pojavi oblak. Koju mu duksericu obući, ako na nebu budu dva oblaka.

Koji crtani uključiti, kakvim ćebetom prekriti iz koje zdjele i uz koju pesmu hraniti, ako bude hirovito ...

Bože moj, kakva su kod nas gasovita djeca!

U ranijim vremenima, Infante - potomci imperatora nijesu zauzimali toliko prostora u kući. I to je istina, jer ih nijesu pripremali da budu potrošači. Pripremani su da - Upravljaju. 
​

Autor: Jelena Nazarenko

Prevod teksta:  econet.ru 

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com 
​