U starosti nećemo najviše žaliti zbog toga što smo malo putovali.
Ni što se nijesmo posvetili umjetnosti. Iako se može, i zbog toga žaliti, naravno - tako pišu neki psiholozi. Koji su još daleko od starosti.
"Zašto nijesam mogla da odgovorim kada me je načelnik prisilio da radim za troje?" - rekla je jedna gospođa. A druga se sjećala rođaka koji su došli u goste kod nje gdje je živjela sa dvoje djece i mužem. I ostali su kod nje nedjeljama. Ona je sve čistila, prala, kuvala i ugošćavala, kao tako treba?
Neko je trpio okrutnost muža pijanice. Neko - beskrajne zahtjeve apsolutno stranih ljudi. Ne zbog malodušnosti ili kukavičluka - već samo da ne bi uvrijedio nekoga, da se ne bi svađao. Da ostane u očima potrošača dobar čovjek.
Uglavnom su zbog toga svi žalili. A naglas su razmišljali kako bi danas posle proživljenih godina jednostavno i smireno odbili.
Toplu vodu su puštali jednom nedeljno. A ženi sa troje djece su tada dolazili svi rođaci na kupanje. I svi su se kupali, naravno. I nije imala vremena da opere i okupa djecu. I posle devedeset godina, sa gorčinom se nije sjećala toga što su rođaci činili. Već zašto nije našla riječi da odbije ... Bila je mnogo povrijeđena!
Eto zbog čega ćemo žaliti - zbog besciljno i nepotrebno utrošenog vremena, zbog napora i žrtava, zbog dobrovoljnog ropstva. Zbog nepotrebnog trpljenja - koga niko nije cijenio.
Anna Kirjanova
Izvor: https://vk.com/id224283523?w=wall224283523_6046
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com