Unutar svakog od nas postoji instinkt, iskonska sila koja snažno zahtijeva da se čuje. Njegov jezik je iz drugih vremena, drugih svjetova, suptilne ali duboke prirode.
Šapat u svakom od nas. Uvijek. Svakog dana.
Međutim, samo neki uspjevaju da shvate ovaj šapat, ovaj dah vjetra, ovu svjetlost i poseban miris. Samo najotvoreniji ljudi, najfluidniji i otvoreni životu i njegovim stalnim promjenama, samo ljudi koji su u stanju da stvore tihi um, mogu da shvate poruke instikta jasno i odmah.
Za sve ostale glas ovog našeg unutrašnjeg vodiča, našeg unutrašnjeg oka koje sve vidi, stiže na neugodan, bolan i naporan način. U stvarnosti to je vrijeme da se umor, fizički ili psihički bol, "loša sreća" i "neprijatni" događaji razmotre kao najvažniji saveznici naše istinske suštine, naše duše, naše najdublje srži. Samo i isključivo na ovaj način uspijevamo da se probudimo, uhvatimo poruke koje dopiru do nas.
Naš zadatak je stvoriti tihi um, biti budni izvan i unutar sebe, naučiti posmatrati bez prosuđivanja i bez stavljanja misli u pokret (ili naučiti da ih blokiramo).
Težak zadatak za sprovesti, ali nije nemoguć. Samo se oslonite na vaše najveće strasti, vaše omiljene zabave. Moramo ponovo započeti hraniti svoju dušu dok njegujemo svoje tijelo. I ona je gladna života, ali ne slušamo je i dovodimo je do toga da se razboli. Ono što njeguje dušu jeste ono što čini da se osjećamo dobro i što nas opušta: zapitajmo se koja je to aktivnost zbog koje gubimo osjećaj za vrijeme, zbog čega ulazimo u drugu dimenziju, koja nas regeneriše. Samo se na taj način duša čisti, misao utiša, kreativnost širi i postajemo pažljivi i stručni u shvatanju bilo kakve direktne poruke koja je upućena direktno nama.
Moramo naučiti da opažamo svoje emocije, uslove, neugodnosti, radosti. Treba ih posmatrati, prepoznati u nama, posvetiti im se s pažnjom i prisutnošću, obući ih u naše povjerenje.
Imaju sjajnu poruku da nam pošalju. Ne treba da je tumačimo ili razumijemo, već samo da posmatramo.
Međutim, samo neki uspjevaju da shvate ovaj šapat, ovaj dah vjetra, ovu svjetlost i poseban miris. Samo najotvoreniji ljudi, najfluidniji i otvoreni životu i njegovim stalnim promjenama, samo ljudi koji su u stanju da stvore tihi um, mogu da shvate poruke instikta jasno i odmah.
Za sve ostale glas ovog našeg unutrašnjeg vodiča, našeg unutrašnjeg oka koje sve vidi, stiže na neugodan, bolan i naporan način. U stvarnosti to je vrijeme da se umor, fizički ili psihički bol, "loša sreća" i "neprijatni" događaji razmotre kao najvažniji saveznici naše istinske suštine, naše duše, naše najdublje srži. Samo i isključivo na ovaj način uspijevamo da se probudimo, uhvatimo poruke koje dopiru do nas.
Naš zadatak je stvoriti tihi um, biti budni izvan i unutar sebe, naučiti posmatrati bez prosuđivanja i bez stavljanja misli u pokret (ili naučiti da ih blokiramo).
Težak zadatak za sprovesti, ali nije nemoguć. Samo se oslonite na vaše najveće strasti, vaše omiljene zabave. Moramo ponovo započeti hraniti svoju dušu dok njegujemo svoje tijelo. I ona je gladna života, ali ne slušamo je i dovodimo je do toga da se razboli. Ono što njeguje dušu jeste ono što čini da se osjećamo dobro i što nas opušta: zapitajmo se koja je to aktivnost zbog koje gubimo osjećaj za vrijeme, zbog čega ulazimo u drugu dimenziju, koja nas regeneriše. Samo se na taj način duša čisti, misao utiša, kreativnost širi i postajemo pažljivi i stručni u shvatanju bilo kakve direktne poruke koja je upućena direktno nama.
Moramo naučiti da opažamo svoje emocije, uslove, neugodnosti, radosti. Treba ih posmatrati, prepoznati u nama, posvetiti im se s pažnjom i prisutnošću, obući ih u naše povjerenje.
Imaju sjajnu poruku da nam pošalju. Ne treba da je tumačimo ili razumijemo, već samo da posmatramo.
Naši strahovi zahtijevaju samo pažnju, samo na taj način oni mogu otkriti njihovu prirodu kao vodiča, učitelja, svetionika koji osvjetljava put. Moramo ih posmatrati i percipirati bez prosuđivanja, bez razmišljanja, bez razloga.
Kada, na primjer, dođe ljutnja, ne smijemo joj pripisivati uzrok koji je van nas, ne smijemo suditi ili odbacivati. Samo treba da se zapitamo šta nam je donijelo tu ljutnju.
Širom otvorenih očiju, licem i dušom (ili istinskim sopstvom ili suštinom ili unutrašnjim vođstvom. Možete ga nazvati kako želite), budite se i primaćete ogromne poklone. Svaki dan.
Treba da se budimo svako jutro pozdravljajući svaku emociju koja dođe dok čekamo važnog, slavnog gosta, eseja drugog vremena.
Elena Bernabe
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/66151/in-ognuno-di-noi-ce-un-istinto-che-chiede-prepotentemente-di-essere-ascoltato.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Širom otvorenih očiju, licem i dušom (ili istinskim sopstvom ili suštinom ili unutrašnjim vođstvom. Možete ga nazvati kako želite), budite se i primaćete ogromne poklone. Svaki dan.
Treba da se budimo svako jutro pozdravljajući svaku emociju koja dođe dok čekamo važnog, slavnog gosta, eseja drugog vremena.
Elena Bernabe
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/66151/in-ognuno-di-noi-ce-un-istinto-che-chiede-prepotentemente-di-essere-ascoltato.html
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
