Za sve ostale glas ovog našeg unutrašnjeg vodiča, ovog našeg unutrašnjeg oka koje sve vidi dolazi na neugodan, bolan i naporan način. U stvarnosti je sada došlo vrijeme da umor, fizički ili mentalni bol, "peh" i "neprijatne" događaje smatramo najvažnijim saveznicima naše istinske suštine, naše duše, našeg najdubljeg jezgra.
Ako smo nezadovoljni svojim životom, moramo zahvaliti svom nezadovoljstvu i vjerovati mu: došlo je da komunicira s nama. Možemo ga zamisliti kao glasnika koji dolazi da nam pomogne da nas razumije i da nas natjera da djelujemo, da nam promjeni kurs. Ako ipak dopustimo da nas obuzme ovo osjećanje, blagoslov se pretvara u najveću kletvu i ostajemo zarobljeni.
Naš zadatak je da stvorimo tihi um, da budemo budni spolja i iznutra, da naučimo da posmatramo bez prosuđivanja i bez pokretanja razmišljanja (ili da naučimo da ga blokiramo).
Moramo naučiti da opažamo svoje emocije, svoje uslove, svoje dosade, svoje radosti. Da ih posmatramo, prepoznajemo u nama, da im se posvetimo pažnjom i prisustvom.
Naši strahovi od nas traže samo pažnju, samo na taj način mogu otkriti svoju prirodu kao vodič, kao učitelj, kao svetionik koji osvjetljava put. Moramo ih posmatrati i opažati bez prosuđivanja, bez razmišljanja, bez obrazloženja.
Morate se probuditi svakog jutra pozdravljajući svaku emociju koja dolazi dok dočekujete važnog, slavnog gosta, mudraca iz drugih vremena.
Elena Bernabe
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/66151/in-ognuno-di-noi-ce-un-istinto-che-chiede-prepotentemente-di-essere-ascoltato.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com