Udobno se smjestite . . . dolazi jesen

​Nabavila sam sebi udobnu stolicu. Tačno tamo, pored smokve u vrtu. Napokon je došlo vrijeme za razmišljanje o predstavi. Dolazi jesen.

Mrak, kiša, magla, sunce koje postaje hladno. Sve je spremno. Sve nas poziva da sjednemo u najudobniju stolicu i počnemo se diviti jednoj od najvećih životnih lekcija ikada. Opadanju lišća.

Njihov poslednji životni ciklus. Prije nego što padne, list poprima svečanu boju. Nosi najlepšu odjeću ikad korištenu. A onda se, kao magijom, odvaja od drveta svog tvorca. Prvi put u životu. Napokon slobodno, pleše na vjetru.

Da bi potom list leglao na zemlju i postepeno i sam postaje tlo. Umire da se preporodi u nečem drugom. Sve je bila priprema za ovaj trenutak.

I ja, srećni gledaoc svetog plesa lišća, zaustavljam sve. Unutar i izvan mene. I posvećujem se viziji ovog nevjerovatnog prirodnog spektakla. Učenje kojem nisu potrebne riječi, buka, rasuđivanje. 

Vrijeme je da sjednete pored drveta. Da tamo dugo ostanete. Da sagledate ples lišća. Ne radeći ništa drugo. Dovoljno je otvoriti srce. Ne znam mudrijeg učitelja od prirode. Za one koji žele da je slušaju.

Elena Bernabe

Prevod teksta: www.eticamente.com

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​