Englez Skot Martin nije jeo ništa drugo osim pomfrit, pržene krofne, viršle, sendviče i hamurgere, ni povrće, ni meso, ni supu. Bio je težak 108 kg. a imao je samo 20 godina. 2005. godine prije Božića, njegovo srce je stalo. Mladić je umro od fast food-a! Umro je od ciroze! Skotova smrt bila je preuranjena, a ne i iznenađujuća. Odbijajući da jede normalnu hranu mladić je veoma brzo bio u invalidskim kolicima. Kod njega su strunuli zubi, imao je probleme sa venama, ugruške u krvi. Priča o Englezu Skotu Martinu je primjer kako ne treba jesti!
Mi dobro znamo da automobil ne smijemo puniti lošim benzinom, jer će u suprotnom stati, a veoma malo znamo o tome šta možemo da koristimo u ishrani, za sprečavanje bolesti. Ne može se biti zdrav ako se jede vještačka brza hrana. Hrana je veoma važan faktor u razvoju mnogih oboljenja uključujući i zloćudnih tumora! Sve češće uzrok stalne hladnoće, nervoze, alergije, impotencije, neplodnosti, infarkta, moždanog udara, biva naša hrana.
Američki novinar Morgan Sperlok, je dokazao da je fast food opasan po zdravlje. Tokom mesec dana Morgan je tri puta dnevno jeo u jednom Njujorškom restoranu, za 30 dana nije dotakao nijednu drugu hranu. Sperlok je uvijek naručivao duple porcije hamburgera sa pomfritom, koje je zalivao sa omiljenim američkim pićem koka-kolom! Rezultat eksperimenta bio je porast težine - 14 kg u uslovima kada se nije prejedao nego samo utolio glad! Analize su pokazale da se nivo holesterola u krvi kod njega povećao nekoliko puta, njegova jetra se uvećala kao kod alkoholičara, pojavila se konstantna glavobolja. Pao je u duboku depresiju, i kao vrhunac opala mu je seksualna želja.
lako se u cijelom svijetu smatra da je brza hrana američki proizvod, prvi put brza hrana se pojavila u antička vremena i bila je ništa manje popularna nego sada. Omiljeno jelo starih Rimljana je bilo kolač od kvašenog tijesta namazan sa maslinovim uljem, služili su ga na tanjiru sa raznim proizvodima od povrća i mesa. Mnogo vjekova kasnije ovu poslasticu će prekriti sa sirom, početi peći, i nazvati - italijanska pica. Postojao je i drevni rimski hamburger pečena goveđa čufta koju su jeli sa hlebom.
Fast food su poštovali i u drugim zemljama. Na kineskim pijacama prodavali su se brzo pripremljeni makaroni. U Indiji je bio veoma popularan, pirinač sa Ijutim sosom i isjeckanom piletinom. A u Rusiji su se sladili sa piroškama i đevrecima.
Profesor A. F. Armesto u svojoj knjizi "Istorija ishrane" tvrdi da je drevni čovjek jeo više fast food-a nego savremeni stanovnik Njujorka, samo se kvalitet tadašnjeg fast food-a veoma razlikovao od dašnjeg. Tada nijesu znali za hemijsku proizvodnju i genetsku modifikaciju!
Kao i mnogi drugi proizvodi brze hrane čips je prvi put proizveden u SAD-u 1853. godine. Vrlo brzo čips postaje popularan u američkom "Beau Monde" , ubrzo se našao u meniu ribljih restorana u Americi. Četrdeset godina kasnije čips je izišao iz restorana na ulicu, tada su čips prodavali u papirnom pakovanju. A 1926. godine čips počinje da se pakuje u plastificiranom papiru. Kao rezultat toga, postaje moguće da se duže skladištiti i prenosi na velike udaljenosti.
Danas prosječan Amerikanac pojede 3 kg. čipsa godišnje. Za njegovo spremanje utroši se 11% cjelokupnog krompira proizvedenog u zemlji. Ali kada se hrskavi čips pojavio u američkim prodavnicama njegov kvalitet je bio sasvim drugačiji. Trenutni ukus čipsa najmanje podsjeća na početni proizvod: krompir! Da krompir postane hrskav, da se ne kvari, da bude ukusan, dodaju mu se velike količine hemijskih supstanci među kojim je natrijum glutamat, tj. pojačivač ukusa.
Specifican ukus brze hrane ima efekat zavisnosti. U trenutku kada čovjek otvori željeni paketić, on ni ne pomišlja da mu predstoji uživanje u dostignućima savremene hemije više nego prehrambene industrije. Proizvođač jednog od najpoznatijeg brenda čipsa, je veliki hemijski koncern.
Od 2007. godine, Ministarstvo zdravlja Rusije zabranjuje prodaju suharikia i čipsa u školskim kantinama i kafićima. Lekari su izričiti: slučaj bolesti abdomenalnog i gastro intenstinalnog trakta povećava se kod srednjoškolaca geometrijskom progresijom.
Švedski naučnici su objasnili da proizvodi kao što su čips i suhariki sadrže veliku količinu opasnih karcinogenih materija kao što je Akrilamid! Akrilamid je bijela transparentna kristalna supstanca rastvorljiva u vodi, poznato je da oštećuje nervni sistem i po podacima onkologa izaziva genetske mutacije i formiranje tumora u abdomenu. Akrilamid se formira kao rezultat prženja hrane bogate ugljenim hidratima. Pri tome, ako se proizvod kuva kancerogeni se uopšte ne stvaraju, a tokm prženja je suprotno - akrilamid se stvara veoma aktivno. Stokholmski naučnici su utvrdili da u kilogramu hrskavog krompira sadržaj opasne materije je veći od 2000 miligrama, a to je 40 puta više nego u kilogramu prženog mesa!
Početak fas food industrije pojavljuje se u Americi početkom XX vijeka. Prve restorane je otvorio Walter Anderson: on je u Kanzasu napravio lanac restorana brze hrane "Bijeli Zamak". Jelo kompanije će postati američki hamburger, odrezak začinjen sosom u lepinji. Preko 25 godina njegova cijena nije ni rasla niti se smanjivala ni za 5 centi. Zato je hamburger smatran hranom siromašnih Ijudi, što njegova jeftinoća pokazuje. O vrijednosti proizvoda, aktivno se raspravljalo u javnosti. "Jesti hamburgere je kao da jedete smeće", pisale su tadašnje novine.
Lukavi Walter umirio je zabrinutost opreznih Amerikanaca i 20-ih godina spasio ugled lepinje sa odreskom. Kompanija je prvo postavila svoj gril pred očima javnosti, da svi mogu da vide proces spremanja. A onda je unajmila nekoliko mladih Ijudi koji su za malu platu dolazili da jedu obučeni kao "doktori". Ovo je umirilo posjetioce: " Kada Ijekari jedu hamurger, onda je on bezopasan po zdravlje."
Krajem 40 godina, Anderson je dobio konkurenciju, braću Dika i Maca McDonalda. Oni će postati očevi fast food-a! Sada korporacija McDonald's, ima više od 30.000 restorana u 119 zemalja širom svijeta. Prije 50 godina imali su samo četrnaest.
Naučnici kažu da se brza hrana ne može sviđati, od nje postaješ zavistan kao pri pušenju ili upotrebi droga. Tu nema ništa novo, kakav pristup tokom proteklih vjekova i decenija, se koristio u kulinarstvu. Na istoku hrana često je sadržala hašiš da bi se svidjela gostima. Postoji vjerovanje da se nešto slično koristi u proizvodima koji se puno konzumiraju. Princip djelovanja je isti kao i kod kokainske ili heroinske zavisnosti. U Ijudskom mozgu se dešavaju hemijske promjene, čovjek postaje zavisan od vrlo ukusne hrane koja ga uništava i čini bolesnim, zavisnikom, tj. kao kod narkomanije.
Fast food pomaže nastanku prekomjerne težine. On narušava balans hormona u tijelu koji su odgovorni za osjećaj sitosti. Možemo pojesti 2 velika hamburgera, veliku porciju pomfrita, milk šejk, kola - kolu i pri tome ostati gladni! Prosječan ručak u restoranima brze hrane sadrži 1500-2500 kalorija odnosno dnevnu čovjekovu potrebu. Međutim, tokom dana imamo još doručak, večeru i potrebne kalorije moraju biti premašene.
Šezdesetih godina XIX vjeka u SAD-a su u zagrejano biljno ulje propustili vodonik i dobili čvrsto ulje. Ovaj proces kidanja i pomjeranja molekula masnih kiselina nazvan je "hidrogenizacija" a dobijena supstanca "stearin" ili "trans masti". Posle nekoliko decenija od čvrste mase naučili su da dobiju meku. Tako se pojavio margarin.
Trans masti nijesu prirodni nego vještački derivat masnih kisjelina, one su maksimalno zasićene vodonikom. Trans masti nijesu kvarljive, a istovremeno neće se kvariti ni proizvodi na njihovoj bazi. Trans masti se nalaze u sastavu čipsa i suhariki. Oni čine i osnovu za neke kolače i torte. Zbog njihove sintetičke prirode, mi se prvo počinjemo gojiti a zatim počinjemo da stradamo od kardiovaskularnih i onkoloških bolesti.
Doktor Kejli Kavana, je sproveo eksperiment i pokazao do kakvih katastrofalnih posledica može dovesti upotreba proizvoda koji sadrže veliku količinu trans masti. Za eksperiment su izabrane dvije grupe majmuna: Jednu grupu su hranili sa fast food-om, a drugu sa hranom gdje su trans masti zamijenjene prirodnim mastima. Obje grupe su dobijale istu količinu kalorija, ali nakon 6 meseci, pokazalo se da majmuni koji su hranjeni trans mastima, su povećali masu tijela za 7%, masa druih majmuna koji su koristili nezasićene masti pvećala se za 2%. Napravljena kompjuterska tomografija pokazala je da su se kod majmuna iz prve grupe koji su hranjeni sa trans mastima, povećale masne naslage za 30% u predjelu stomaka, a nivo holesterola u krvi je povećan nekoliko puta.
Da bismo razumjeli kako fast food hrana koja sadrži trans masti doprinosi razvoju raznih bolesti dovoljno je sjetiti se školske lekcije iz biologije: ćelije organizma žive i funkcionišu trošeći tri vrste hranljivih materija: proteine, masti i ugljene hidrate. Naše organizam koristi iz hrane te tri osnovne materije, i hrani ćeliju sa njima. Protein je osnovni gradivni elemenat, ugljeni hidrati pomažu razvoju ćelija a mast pomažu transport toksina iz ćelije a i izvor su energije. Masti mogu biti biljnog i životinjskog porijekla, odnosno prirodnog, ali mogu biti i vještačkog. Naime te vještačke masti nanose nepopravljivu štetu našoj ćeliji. Ćelije koriste masne kiseline koje su veoma važne za ćelijsku membranu, čine je fleksibilnom, snadbijevaju sa hranljivim materijama i oslobađaju od toksina, zato su masti veoma važne. Zbog toga u ishrani treba koristiti samo masti prirodnog porijekla, one se nalaze u mesu i mlječnim proizvodima u masnoj ribe kao što je haringa, u jajima i orasima.
Kinezi kažu: "Uzrok svoje bolesti traži u tanjiru." .
Svako može da otvori svoj kuhinjski ormar i 99% začina, sosova, supa i čorbi iz kesice, u proizvodim najvećih, vodećih kompanija naći će sastojak E - 621 natrijum glutaminat. To je opasan dodatak u ishrani. Japanci su odavno primijetili da kiselina koju su dobijali iz glutaminske alge, značajno poboljšava ukus hrane. Štaviše, proizvode sa glutaminskom kisjelinom želite da jedete ponovo i ponovo. Oni su sintetizovali glutaminsku kisjelinu, veoma davno, a sintetizovana glutaminska kisjelina nije prirodna i ima veoma složen metabolizam. Natrijum glutaminat akumuliran u našem telu, može da dovede do ozbiljnih napada bronhijalne astme. Dokazano je da je ovaj aditiv uzročnik Ajchajmerove bolesti i veoma ozbiljno mijenja psihu u depresivnom pravcu. Kod odraslog čovjeka javlja se sindrom hroničnog umora, a kod djeteta hiper aktivnost. Djeca kao da imaju motor ne mogu da sjede mirno stalno se vrpolje i okreću a to je rezultat toga što u mnogim proizvodima koji se brzo pripremaju je prisutan natrijum-glutaminat.
Početkom XXI vijeka američki naučnici su došli do važnog otkrića. Jedan od osnovnih uslova za rad organizma je kiselo-bazni PH balans. On je odgovoran za bio-hemijske procese u nama. Od kisjelo-baznog balansa zavisi snadbjevenost ćelije kiseonikom a samim tim i njeno funkcionisanje. Ako je narušena kisjelo-bazna ravnoteža, kod nas dolazi do smanjenja kiseonika. Naš imuni sistem, naša bijela krvna zrnca počinju da rade veoma slabo. Narušeni balans je stvarna prijetnja za zdravlje. Hronična kisjelost može izazvati glavobolju, anksioznost, nesanicu, zadržavanje tečnosti u organizmu. Za održavanje normalne kisjelo-bazne ravnoteže treba jesti mlječne proizvode, povrće i voće bogato kalijumom, krompir, suve kajsije, suvo grožde, suve šIjive svježe kajsije, breskve i grožde, odnosno ojačati organizam.
Nije preporučivo ni pijenje gaziranih pića. Jedno od najpopularnijih pića na svijetu je pronašao u Atlanti 1886. godine Džon S. Pemberton. Piće je patentirano kao lijek za sve nervne poremećaje, i počelo se prodavati u najvećoj gradskoj apoteci. U početku, napitak se sastojao od 3 dela lista koke i jednog dijela rijetkog tropskog drveta koli. Da bi poboljšao ukus, Pemberton je dugo tražio formulu i smatra se da je rezultat upornog traganja jedinstvena mešavina ulja i ekstrakta. Dobivši sirup g. Pemberton je plasirao svoj proizvod u svim apotekama okruga.
Predsjednik SAD Frenklin Ruzvelt smatrao je to piće nacionalnim simbolom, kao što su zvezdano - prugasta zastava ili himna. Danas, formulu i proporcije komponenti pića, kompanija drži u velikoj tajnosti. Sastav od vode, šećera, orto-fosforne i limunske kisjeline, boje, arome i kofeina nije neobičan, ali postoji još sastojak, pod kodnim imenom "Merchandise 7X". Šta je to od čega se dobija i u kojoj količini se dodaje piću, niko ne zna. Zakonski formulu te komponente mogu istovremeno znati najviše dva člana društva.
Prošle godine na internetu pojavila se informacija da neobični sastojak u napitku - ekstrakt, o kom postoji toliko mnogo spekulacija, je prirodna karmin boja ili aditiv - košenil, dobijen od lisnate košenil vaške. Košenil ili košenil vaš (Quadraspidiotus perniciosus) je meksički insekt iz grupe lisnatih vaši i porodice štitastih vaši. Crvena boja se dobija poslije ubistva ženke amonijakom ili pod dejstvom visoke temperature.
Ovaj proizvod nije koristan za naš organizam jer i bez njega je naš organizam kisjeo. Sada osteoporozu, tj omekšavanje kosti, koja je ranije bila bolest Ijudi preko 60 godina starosti, nalazimo kod djece od 6 do 12 godina. Nedostatak kalcijuma može izazvati preko 150 bolesti. I sve to kako se čini od "bezopasnih" gaziranih pića. U početku, Ijubiteljima gaziranih pića smanjuje se imunitet, a zatim se narušava metabolizam na ćelijskom nivou.
Evo šta se dešava u tijelu čovjeka kada popije jednu čašu gaziranog napitka posle 10 minuta se vari šećer koji se nalazi u napitku. Posle 20 minuta skače insulin u krvi. Posle 40 minuta bubrezi konvertuju višak šećera u masti, povećava se krvni pritisak, blokiraju se adenozinski receptori. Nakon 45 minuta organizam povećava proizvodnju hormona - defamino, koji stimuliše centre za zadovoljstvo u mozgu. Nakon jednog sata popijenog gaziranog pića fosforna kisjelina počinje da vezuje kalcijum, magnezijum i cink u crijevima. Pola sata kasnije ove supstance izlaze iz organizma, ali zajedno sa njima odlaze kalcijum, magnezijum, cink, natrijum, elektroliti i voda, koji se nalaze u kostima. Samo 200 ml. napitka značajno može da promijeni sastav krvi i nivo kiselosti (PH) u organizmu. Pri tome Ijubiteljima gaziranog pića nije dovoljna jedna čaša. U napitcima se dodaje pojačivač žeđi. Jer čim neko počne da pije gazirani napitak ne ograničava se na jednu čašu, nego "pije li se pije". To jest, postoji veoma visoka kisjelost ovog proizvoda. Gazirana pića nas postiču na unošenje u organizam mnogo više tečnosti nego kad pijemo vodu, zbog kijelog sastava a i pojačivača žeđi.
Indijski seljaci ovim napitcima ne gase žeđ. Oni već nekoliko decenija prskaju sa njima polja pamuka i plantaže, da bi uništili štetne insekte. Efekat njegove primjene nije lošiji od upotrebe pesticida. Osim toga, napitak je pogodan za taj posao jer ne treba da se rastvara i što je najvažnije, znatno je jeftiniji od pesticida!
Dugo vremena na internetu se pričalo da ako stavite u koka kolu pileću džigericu, da će se posle 12 sati potpuno raspasti. Autori filma su odlučili da provjere kakav će biti efekat! Poslije 12 sati džigerica se zaista raspala! Pretvorila se praktično u paštetu, sa mirisom u skladu sa izgledom. Ali ono što iznenaduje je da ako pileću džigericu stavite u posudu na stolu ona će se raspasti tek nakon 3 dana!
Možete li zamisliti šta se dešava u stomaku djeteta koji uzima "Mentol" bombone i zaliva sa gaziranim pićem?
Američki novinar Morgan Sperlok, je dokazao da je fast food opasan po zdravlje. Tokom mesec dana Morgan je tri puta dnevno jeo u jednom Njujorškom restoranu, za 30 dana nije dotakao nijednu drugu hranu. Sperlok je uvijek naručivao duple porcije hamburgera sa pomfritom, koje je zalivao sa omiljenim američkim pićem koka-kolom! Rezultat eksperimenta bio je porast težine - 14 kg u uslovima kada se nije prejedao nego samo utolio glad! Analize su pokazale da se nivo holesterola u krvi kod njega povećao nekoliko puta, njegova jetra se uvećala kao kod alkoholičara, pojavila se konstantna glavobolja. Pao je u duboku depresiju, i kao vrhunac opala mu je seksualna želja.
lako se u cijelom svijetu smatra da je brza hrana američki proizvod, prvi put brza hrana se pojavila u antička vremena i bila je ništa manje popularna nego sada. Omiljeno jelo starih Rimljana je bilo kolač od kvašenog tijesta namazan sa maslinovim uljem, služili su ga na tanjiru sa raznim proizvodima od povrća i mesa. Mnogo vjekova kasnije ovu poslasticu će prekriti sa sirom, početi peći, i nazvati - italijanska pica. Postojao je i drevni rimski hamburger pečena goveđa čufta koju su jeli sa hlebom.
Fast food su poštovali i u drugim zemljama. Na kineskim pijacama prodavali su se brzo pripremljeni makaroni. U Indiji je bio veoma popularan, pirinač sa Ijutim sosom i isjeckanom piletinom. A u Rusiji su se sladili sa piroškama i đevrecima.
Profesor A. F. Armesto u svojoj knjizi "Istorija ishrane" tvrdi da je drevni čovjek jeo više fast food-a nego savremeni stanovnik Njujorka, samo se kvalitet tadašnjeg fast food-a veoma razlikovao od dašnjeg. Tada nijesu znali za hemijsku proizvodnju i genetsku modifikaciju!
Kao i mnogi drugi proizvodi brze hrane čips je prvi put proizveden u SAD-u 1853. godine. Vrlo brzo čips postaje popularan u američkom "Beau Monde" , ubrzo se našao u meniu ribljih restorana u Americi. Četrdeset godina kasnije čips je izišao iz restorana na ulicu, tada su čips prodavali u papirnom pakovanju. A 1926. godine čips počinje da se pakuje u plastificiranom papiru. Kao rezultat toga, postaje moguće da se duže skladištiti i prenosi na velike udaljenosti.
Danas prosječan Amerikanac pojede 3 kg. čipsa godišnje. Za njegovo spremanje utroši se 11% cjelokupnog krompira proizvedenog u zemlji. Ali kada se hrskavi čips pojavio u američkim prodavnicama njegov kvalitet je bio sasvim drugačiji. Trenutni ukus čipsa najmanje podsjeća na početni proizvod: krompir! Da krompir postane hrskav, da se ne kvari, da bude ukusan, dodaju mu se velike količine hemijskih supstanci među kojim je natrijum glutamat, tj. pojačivač ukusa.
Specifican ukus brze hrane ima efekat zavisnosti. U trenutku kada čovjek otvori željeni paketić, on ni ne pomišlja da mu predstoji uživanje u dostignućima savremene hemije više nego prehrambene industrije. Proizvođač jednog od najpoznatijeg brenda čipsa, je veliki hemijski koncern.
Od 2007. godine, Ministarstvo zdravlja Rusije zabranjuje prodaju suharikia i čipsa u školskim kantinama i kafićima. Lekari su izričiti: slučaj bolesti abdomenalnog i gastro intenstinalnog trakta povećava se kod srednjoškolaca geometrijskom progresijom.
Švedski naučnici su objasnili da proizvodi kao što su čips i suhariki sadrže veliku količinu opasnih karcinogenih materija kao što je Akrilamid! Akrilamid je bijela transparentna kristalna supstanca rastvorljiva u vodi, poznato je da oštećuje nervni sistem i po podacima onkologa izaziva genetske mutacije i formiranje tumora u abdomenu. Akrilamid se formira kao rezultat prženja hrane bogate ugljenim hidratima. Pri tome, ako se proizvod kuva kancerogeni se uopšte ne stvaraju, a tokm prženja je suprotno - akrilamid se stvara veoma aktivno. Stokholmski naučnici su utvrdili da u kilogramu hrskavog krompira sadržaj opasne materije je veći od 2000 miligrama, a to je 40 puta više nego u kilogramu prženog mesa!
Početak fas food industrije pojavljuje se u Americi početkom XX vijeka. Prve restorane je otvorio Walter Anderson: on je u Kanzasu napravio lanac restorana brze hrane "Bijeli Zamak". Jelo kompanije će postati američki hamburger, odrezak začinjen sosom u lepinji. Preko 25 godina njegova cijena nije ni rasla niti se smanjivala ni za 5 centi. Zato je hamburger smatran hranom siromašnih Ijudi, što njegova jeftinoća pokazuje. O vrijednosti proizvoda, aktivno se raspravljalo u javnosti. "Jesti hamburgere je kao da jedete smeće", pisale su tadašnje novine.
Lukavi Walter umirio je zabrinutost opreznih Amerikanaca i 20-ih godina spasio ugled lepinje sa odreskom. Kompanija je prvo postavila svoj gril pred očima javnosti, da svi mogu da vide proces spremanja. A onda je unajmila nekoliko mladih Ijudi koji su za malu platu dolazili da jedu obučeni kao "doktori". Ovo je umirilo posjetioce: " Kada Ijekari jedu hamurger, onda je on bezopasan po zdravlje."
Krajem 40 godina, Anderson je dobio konkurenciju, braću Dika i Maca McDonalda. Oni će postati očevi fast food-a! Sada korporacija McDonald's, ima više od 30.000 restorana u 119 zemalja širom svijeta. Prije 50 godina imali su samo četrnaest.
Naučnici kažu da se brza hrana ne može sviđati, od nje postaješ zavistan kao pri pušenju ili upotrebi droga. Tu nema ništa novo, kakav pristup tokom proteklih vjekova i decenija, se koristio u kulinarstvu. Na istoku hrana često je sadržala hašiš da bi se svidjela gostima. Postoji vjerovanje da se nešto slično koristi u proizvodima koji se puno konzumiraju. Princip djelovanja je isti kao i kod kokainske ili heroinske zavisnosti. U Ijudskom mozgu se dešavaju hemijske promjene, čovjek postaje zavisan od vrlo ukusne hrane koja ga uništava i čini bolesnim, zavisnikom, tj. kao kod narkomanije.
Fast food pomaže nastanku prekomjerne težine. On narušava balans hormona u tijelu koji su odgovorni za osjećaj sitosti. Možemo pojesti 2 velika hamburgera, veliku porciju pomfrita, milk šejk, kola - kolu i pri tome ostati gladni! Prosječan ručak u restoranima brze hrane sadrži 1500-2500 kalorija odnosno dnevnu čovjekovu potrebu. Međutim, tokom dana imamo još doručak, večeru i potrebne kalorije moraju biti premašene.
Šezdesetih godina XIX vjeka u SAD-a su u zagrejano biljno ulje propustili vodonik i dobili čvrsto ulje. Ovaj proces kidanja i pomjeranja molekula masnih kiselina nazvan je "hidrogenizacija" a dobijena supstanca "stearin" ili "trans masti". Posle nekoliko decenija od čvrste mase naučili su da dobiju meku. Tako se pojavio margarin.
Trans masti nijesu prirodni nego vještački derivat masnih kisjelina, one su maksimalno zasićene vodonikom. Trans masti nijesu kvarljive, a istovremeno neće se kvariti ni proizvodi na njihovoj bazi. Trans masti se nalaze u sastavu čipsa i suhariki. Oni čine i osnovu za neke kolače i torte. Zbog njihove sintetičke prirode, mi se prvo počinjemo gojiti a zatim počinjemo da stradamo od kardiovaskularnih i onkoloških bolesti.
Doktor Kejli Kavana, je sproveo eksperiment i pokazao do kakvih katastrofalnih posledica može dovesti upotreba proizvoda koji sadrže veliku količinu trans masti. Za eksperiment su izabrane dvije grupe majmuna: Jednu grupu su hranili sa fast food-om, a drugu sa hranom gdje su trans masti zamijenjene prirodnim mastima. Obje grupe su dobijale istu količinu kalorija, ali nakon 6 meseci, pokazalo se da majmuni koji su hranjeni trans mastima, su povećali masu tijela za 7%, masa druih majmuna koji su koristili nezasićene masti pvećala se za 2%. Napravljena kompjuterska tomografija pokazala je da su se kod majmuna iz prve grupe koji su hranjeni sa trans mastima, povećale masne naslage za 30% u predjelu stomaka, a nivo holesterola u krvi je povećan nekoliko puta.
Da bismo razumjeli kako fast food hrana koja sadrži trans masti doprinosi razvoju raznih bolesti dovoljno je sjetiti se školske lekcije iz biologije: ćelije organizma žive i funkcionišu trošeći tri vrste hranljivih materija: proteine, masti i ugljene hidrate. Naše organizam koristi iz hrane te tri osnovne materije, i hrani ćeliju sa njima. Protein je osnovni gradivni elemenat, ugljeni hidrati pomažu razvoju ćelija a mast pomažu transport toksina iz ćelije a i izvor su energije. Masti mogu biti biljnog i životinjskog porijekla, odnosno prirodnog, ali mogu biti i vještačkog. Naime te vještačke masti nanose nepopravljivu štetu našoj ćeliji. Ćelije koriste masne kiseline koje su veoma važne za ćelijsku membranu, čine je fleksibilnom, snadbijevaju sa hranljivim materijama i oslobađaju od toksina, zato su masti veoma važne. Zbog toga u ishrani treba koristiti samo masti prirodnog porijekla, one se nalaze u mesu i mlječnim proizvodima u masnoj ribe kao što je haringa, u jajima i orasima.
Kinezi kažu: "Uzrok svoje bolesti traži u tanjiru." .
Svako može da otvori svoj kuhinjski ormar i 99% začina, sosova, supa i čorbi iz kesice, u proizvodim najvećih, vodećih kompanija naći će sastojak E - 621 natrijum glutaminat. To je opasan dodatak u ishrani. Japanci su odavno primijetili da kiselina koju su dobijali iz glutaminske alge, značajno poboljšava ukus hrane. Štaviše, proizvode sa glutaminskom kisjelinom želite da jedete ponovo i ponovo. Oni su sintetizovali glutaminsku kisjelinu, veoma davno, a sintetizovana glutaminska kisjelina nije prirodna i ima veoma složen metabolizam. Natrijum glutaminat akumuliran u našem telu, može da dovede do ozbiljnih napada bronhijalne astme. Dokazano je da je ovaj aditiv uzročnik Ajchajmerove bolesti i veoma ozbiljno mijenja psihu u depresivnom pravcu. Kod odraslog čovjeka javlja se sindrom hroničnog umora, a kod djeteta hiper aktivnost. Djeca kao da imaju motor ne mogu da sjede mirno stalno se vrpolje i okreću a to je rezultat toga što u mnogim proizvodima koji se brzo pripremaju je prisutan natrijum-glutaminat.
Početkom XXI vijeka američki naučnici su došli do važnog otkrića. Jedan od osnovnih uslova za rad organizma je kiselo-bazni PH balans. On je odgovoran za bio-hemijske procese u nama. Od kisjelo-baznog balansa zavisi snadbjevenost ćelije kiseonikom a samim tim i njeno funkcionisanje. Ako je narušena kisjelo-bazna ravnoteža, kod nas dolazi do smanjenja kiseonika. Naš imuni sistem, naša bijela krvna zrnca počinju da rade veoma slabo. Narušeni balans je stvarna prijetnja za zdravlje. Hronična kisjelost može izazvati glavobolju, anksioznost, nesanicu, zadržavanje tečnosti u organizmu. Za održavanje normalne kisjelo-bazne ravnoteže treba jesti mlječne proizvode, povrće i voće bogato kalijumom, krompir, suve kajsije, suvo grožde, suve šIjive svježe kajsije, breskve i grožde, odnosno ojačati organizam.
Nije preporučivo ni pijenje gaziranih pića. Jedno od najpopularnijih pića na svijetu je pronašao u Atlanti 1886. godine Džon S. Pemberton. Piće je patentirano kao lijek za sve nervne poremećaje, i počelo se prodavati u najvećoj gradskoj apoteci. U početku, napitak se sastojao od 3 dela lista koke i jednog dijela rijetkog tropskog drveta koli. Da bi poboljšao ukus, Pemberton je dugo tražio formulu i smatra se da je rezultat upornog traganja jedinstvena mešavina ulja i ekstrakta. Dobivši sirup g. Pemberton je plasirao svoj proizvod u svim apotekama okruga.
Predsjednik SAD Frenklin Ruzvelt smatrao je to piće nacionalnim simbolom, kao što su zvezdano - prugasta zastava ili himna. Danas, formulu i proporcije komponenti pića, kompanija drži u velikoj tajnosti. Sastav od vode, šećera, orto-fosforne i limunske kisjeline, boje, arome i kofeina nije neobičan, ali postoji još sastojak, pod kodnim imenom "Merchandise 7X". Šta je to od čega se dobija i u kojoj količini se dodaje piću, niko ne zna. Zakonski formulu te komponente mogu istovremeno znati najviše dva člana društva.
Prošle godine na internetu pojavila se informacija da neobični sastojak u napitku - ekstrakt, o kom postoji toliko mnogo spekulacija, je prirodna karmin boja ili aditiv - košenil, dobijen od lisnate košenil vaške. Košenil ili košenil vaš (Quadraspidiotus perniciosus) je meksički insekt iz grupe lisnatih vaši i porodice štitastih vaši. Crvena boja se dobija poslije ubistva ženke amonijakom ili pod dejstvom visoke temperature.
Ovaj proizvod nije koristan za naš organizam jer i bez njega je naš organizam kisjeo. Sada osteoporozu, tj omekšavanje kosti, koja je ranije bila bolest Ijudi preko 60 godina starosti, nalazimo kod djece od 6 do 12 godina. Nedostatak kalcijuma može izazvati preko 150 bolesti. I sve to kako se čini od "bezopasnih" gaziranih pića. U početku, Ijubiteljima gaziranih pića smanjuje se imunitet, a zatim se narušava metabolizam na ćelijskom nivou.
Evo šta se dešava u tijelu čovjeka kada popije jednu čašu gaziranog napitka posle 10 minuta se vari šećer koji se nalazi u napitku. Posle 20 minuta skače insulin u krvi. Posle 40 minuta bubrezi konvertuju višak šećera u masti, povećava se krvni pritisak, blokiraju se adenozinski receptori. Nakon 45 minuta organizam povećava proizvodnju hormona - defamino, koji stimuliše centre za zadovoljstvo u mozgu. Nakon jednog sata popijenog gaziranog pića fosforna kisjelina počinje da vezuje kalcijum, magnezijum i cink u crijevima. Pola sata kasnije ove supstance izlaze iz organizma, ali zajedno sa njima odlaze kalcijum, magnezijum, cink, natrijum, elektroliti i voda, koji se nalaze u kostima. Samo 200 ml. napitka značajno može da promijeni sastav krvi i nivo kiselosti (PH) u organizmu. Pri tome Ijubiteljima gaziranog pića nije dovoljna jedna čaša. U napitcima se dodaje pojačivač žeđi. Jer čim neko počne da pije gazirani napitak ne ograničava se na jednu čašu, nego "pije li se pije". To jest, postoji veoma visoka kisjelost ovog proizvoda. Gazirana pića nas postiču na unošenje u organizam mnogo više tečnosti nego kad pijemo vodu, zbog kijelog sastava a i pojačivača žeđi.
Indijski seljaci ovim napitcima ne gase žeđ. Oni već nekoliko decenija prskaju sa njima polja pamuka i plantaže, da bi uništili štetne insekte. Efekat njegove primjene nije lošiji od upotrebe pesticida. Osim toga, napitak je pogodan za taj posao jer ne treba da se rastvara i što je najvažnije, znatno je jeftiniji od pesticida!
Dugo vremena na internetu se pričalo da ako stavite u koka kolu pileću džigericu, da će se posle 12 sati potpuno raspasti. Autori filma su odlučili da provjere kakav će biti efekat! Poslije 12 sati džigerica se zaista raspala! Pretvorila se praktično u paštetu, sa mirisom u skladu sa izgledom. Ali ono što iznenaduje je da ako pileću džigericu stavite u posudu na stolu ona će se raspasti tek nakon 3 dana!
Možete li zamisliti šta se dešava u stomaku djeteta koji uzima "Mentol" bombone i zaliva sa gaziranim pićem?
Da bi jasno prikazali šta se dešava, autori filma su sproveli jednostavan eksperiment u flašu gaziranog pića stavili su "Mentol" bombon. Smješa je buknula. To isto se dešava i u našem želucu, i u zelucu naše djece, jer su oni glavni korisnici gaziranih pića. Štaviše oni zalivaju hladnim gaziranim pićima masne hamburgere, hotdog ili pomfrit, koji prilično opterećuju rad želudca. Želudačni sok pestaje da se luči, a zbog toga što je to teška hrana, i zbog niske temperature napitka, masti se momentalno talože kao "mrtav teret" prvo u stomaku a onda oko struka.
Prevela: Beba Muratović - http://www.bebamur.com/video.html
Prevela: Beba Muratović - http://www.bebamur.com/video.html
