Svima nam je potrebno poštovanje. Prije svega samopoštovanje. U isto vrijeme, poštovanje je i onaj stub kojim treba postaviti temelje samopoštovanja kod djece, nagon koji radniku treba i veza koja će omogućiti izgradnju solidnog odnosa u vezi dvoje ljudi, u kojoj će se osjećati voljeno i cijenjeno.
Koncept poštovanja, koliko god nam se činio znatiželjan, ponekad izaziva nesporazum. Postoje oni koji to vide kao negativnu dimenziju, jer ljudi koji neprekidno traže ovo pozitivno pojačanje od drugih nisu u stanju da održe odgovarajuću emocionalnu nezavisnost. U očima mnogih, to su ličnosti koje grade svoje samopoštovanje na osnovu odgovora drugih.
"Ništa ne zaboravite, ništa ne zanemarujte; ovdje su izuzetno važne najmanje mere predostrožnosti. Atom baca sjenku."
~Pitagora
U ovom trenutku mora se reći da je tajna ravnoteža. Ne možemo poreći veliku važnost poštovanja u našem odnosnom, socijalnom i emocionalnom tkivu. Ako se sjetimo Maslowe piramide potreba, videćemo da poštovanje zauzima posebno mjesto. Nalazi se u tački hijerarhije gdje postoji suptilna harmonija između samopoštovanja ili naše sposobnosti da se osjećamo kompetentnim i značaja da nas drugi takođe cijene.
Uvažavanje, vrsta ličnog i društvenog dostojanstva
Ljudsko biće živi u stalnom dvojstvu. Svi volimo da se osjećamo prisutno u nekom kontekstu, ali takođe volimo da odsustvujemo iz njega, da se osjećamo slobodno, nezavisno i ponekad odvojeno od naših svakodnevnih scenarija. Niko ne voli da bude nevidljiv. Biti figura koju niko ne vidi ili ne cijeni, to se ne uzima u obzir.
Dijete koje sedi u zadnjim redovima odeljenja to vrlo dobro zna, u uglu dvorišta, nema sa kim da razgovara, sa kim da se obraduje tokom bogatog i živopisnog djetinjstva. To zna i adolescent koga niko ne cijeni, ali kome se uvjijek zamjera i sankcioniše. Pa čak i ona osoba koja se ne osjeća cijenjenom od svog partnera to dobro zna, koja živi u ormaru najdublje usamljenosti i emocionalne nevolje. Uvažavanje je psihička žila koja nas integriše u naše ciljne grupe i koja nas zauzvrat oplemenjuje kao ljude.
"Ništa ne zaboravite, ništa ne zanemarujte; ovdje su izuzetno važne najmanje mere predostrožnosti. Atom baca sjenku."
~Pitagora
U ovom trenutku mora se reći da je tajna ravnoteža. Ne možemo poreći veliku važnost poštovanja u našem odnosnom, socijalnom i emocionalnom tkivu. Ako se sjetimo Maslowe piramide potreba, videćemo da poštovanje zauzima posebno mjesto. Nalazi se u tački hijerarhije gdje postoji suptilna harmonija između samopoštovanja ili naše sposobnosti da se osjećamo kompetentnim i značaja da nas drugi takođe cijene.
Uvažavanje, vrsta ličnog i društvenog dostojanstva
Ljudsko biće živi u stalnom dvojstvu. Svi volimo da se osjećamo prisutno u nekom kontekstu, ali takođe volimo da odsustvujemo iz njega, da se osjećamo slobodno, nezavisno i ponekad odvojeno od naših svakodnevnih scenarija. Niko ne voli da bude nevidljiv. Biti figura koju niko ne vidi ili ne cijeni, to se ne uzima u obzir.
Dijete koje sedi u zadnjim redovima odeljenja to vrlo dobro zna, u uglu dvorišta, nema sa kim da razgovara, sa kim da se obraduje tokom bogatog i živopisnog djetinjstva. To zna i adolescent koga niko ne cijeni, ali kome se uvjijek zamjera i sankcioniše. Pa čak i ona osoba koja se ne osjeća cijenjenom od svog partnera to dobro zna, koja živi u ormaru najdublje usamljenosti i emocionalne nevolje. Uvažavanje je psihička žila koja nas integriše u naše ciljne grupe i koja nas zauzvrat oplemenjuje kao ljude.
Jer uvažavati nekoga znači učiniti ga vidljivim. To znači pružiti mu prisustvo, omogućiti mu da „bude“, „ostane“ i stvori se u slobodi.
Uvažavanje je važno, ali ne možemo zavisiti samo od toga
Malo stvari može biti bolnije od odbijanja. Doživljavanje napuštenosti ili prezira unutar naše referentne društvene grupe uključuje naša zvona alarma i panike. Jer neželjena usamljenost i izolacija izazvane nezdravim, negativnim ili zanemarenim vezama generišu patnju. Ljudi zato moraju da pomire uvažavanje koje sebi daju s onim što dobijaju od drugih.
Uvažavanje je važno, ali ne možemo zavisiti samo od toga
Malo stvari može biti bolnije od odbijanja. Doživljavanje napuštenosti ili prezira unutar naše referentne društvene grupe uključuje naša zvona alarma i panike. Jer neželjena usamljenost i izolacija izazvane nezdravim, negativnim ili zanemarenim vezama generišu patnju. Ljudi zato moraju da pomire uvažavanje koje sebi daju s onim što dobijaju od drugih.
Baziranje našeg načina života samo na spoljnim pozitivnim pojačanjima stvara zavisnost i slabost. Kvalitet koji pripisujemo sebi zauzvrat će uticati na to kako nas drugi vrednuju. Uzmimo nekoliko primjera. Radnik koji vjeruje u svoje sposobnosti, osjeća se valjanim i samopouzdanim, generisaće pozitivan uticaj na radnom mjestu. U prosijeku će drugi prepoznati njegove napore.
Uzmimo još jedan primjer. Osoba koja sebe cijeni, koja se osjeća ispunjeno, slobodno i autonomno, gradi mnogo čvršće emocionalne odnose. Ovaj zreli i samouvjereni temperament takođe izaziva poštovanje i divljenje, ali nikada uzajamnu zavisnost. Nema potrebe za stalnim pojačanjem, niti naša sreća treba da zavisi samo od pozitivnog pojačanja. Postoji savršena ravnoteža između onoga što dajemo sebi i onoga što nam drugi nude s apsolutnom iskrenošću i sa najautentičnijom naklonošću.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-stima-dignita-e-autostima/amp/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Uzmimo još jedan primjer. Osoba koja sebe cijeni, koja se osjeća ispunjeno, slobodno i autonomno, gradi mnogo čvršće emocionalne odnose. Ovaj zreli i samouvjereni temperament takođe izaziva poštovanje i divljenje, ali nikada uzajamnu zavisnost. Nema potrebe za stalnim pojačanjem, niti naša sreća treba da zavisi samo od pozitivnog pojačanja. Postoji savršena ravnoteža između onoga što dajemo sebi i onoga što nam drugi nude s apsolutnom iskrenošću i sa najautentičnijom naklonošću.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/la-stima-dignita-e-autostima/amp/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
