Uvijek se osjećamo uvrijeđeno: šta raditi?

​Kada smo uvrijeđeni, primitivni mozak preuzima kontrolu nad nama, reagujući nesrazmjerno na riječi ili postupke drugih ljudi. Šta možemo uraditi da pomognemo sebi?

​Neki ljudi se vrlo lako uvrijede. Ali to se može dogoditi svakome ko reaguje nesrazmerno na riječ ili gest koji, u hladnoj misli, nisu toliko važni. Pa, šta dovodi do toga da se uvijek osjećamo uvrijeđeno? Otkud taj unutrašnji resurs koji nas tjera da "uhvatimo za grlo potecijanog neprijatelja", bez stvarnog razloga?

U nekim situacijama naša prosudba postaje zamagljena i najprimitivniji mozak grabi uzde. Ako koristeći logiku shvatimo da smo premašili u tumačenju činjenica, zašto se ne možemo odmah kontrolisati?

Težnja ka osjećaju uvrede može biti izvor velike patnje. Daje nam percepciju da je volja drugih da nas povrijede, ponize ili omalovaže; ovo vjerovanje nas održava u stalnom stanju pripravnosti. Ova ekstremna podložnost takođe utiče na naše odnose, čini ih napetima i postaje uzrok patnje svih uključenih ljudi. Može li se tu nešto učiniti?

Zašto se lako uvrijedimo?

Ne radi se o tome da dozvolimo drugima da nas ne poštuju ili namjerno povrede. Svakako postoje situacije u kojima su uvreda ili agresija jasni i zdravo je i razumno osjećati se uvrijeđenim ili braniti svoj integritet. U mnogim drugim slučajevima, međutim, ovo je pogrešan mehanizam percepcije i tu treba da intervenišemo.

Glavni faktori

Važno je razumjeti koje pojave regulišu vrlo izraženu osjetljivost.

• Rane iz djetinjstva. U prvim godinama života doživljavamo situacije koje nas obeležavaju. O ovim iskustvima govori Lise Bourbeau u svojoj knjizi "Pet rana i kako ih izliječiti". Kasnije, kada odrastemo, kada neko dodirne ovu otvorenu ranu, sjećanje na bol ponovo se pojavljuje i uvećava incident. Nismo toliko uvrijeđeni zbog riječi drugog, već zato što su uspjeli da nam probude sjećanje.
• Nisko samopoštovanje. Lakše postajemo uvrijeđeni ako naše samopoštovanje nije čvrsto. Vođeni svojim osjećajem manje vrijednosti, trudimo se na sve načine da nas drugi ne doživljavaju kao takve. U tom cilju podižemo lažnu sliku, lažno i krhko samopoštovanje koje ne dozvoljavamo nikome da nas napadne.
• Rigidnost. Često se može dogoditi da karakteristike poput nedostatka kognitivne fleksibilnosti ili dihotomnog razmišljanja dovode do osjećaja uvrijeđenosti. Oni koji misle da bi drugi trebalo da budu ili se ponašaju na određeni način mogli bi negativno protumačiti gest ili komentar koji bi mogao razočarati njihova očekivanja. Šala se smatra uvredom ako ne uspjemo da reagujemo humorom.
• Navika. Ponavljanje ponašanja ili misaonog obrasca. Ponavljanje jača povezane neuronske veze, čineći neke reakcije automatskim. To objašnjava zašto se neki ljudi stalno osjećaju uvrijeđeno: ne mogu pronaći druge kognitivne strategije za tumačenje činjenica.

Ako se uvijek lako uvrijedite, šta možete uraditi po tom pitanju?

Prvi korak je da shvatimo da nas niko ne vrijeđa, mi smo ti koji odlučuju da li će nas neko vrijeđati. Nemamo kontrolu nad riječima ili ponašanjem drugih, jedina sloboda koju imamo je da odlučimo kako ćemo reagovati. Iz tog razloga, moramo se naviknuti da radimo na sebi, odlučujući da se ne osjećamo uvrijeđeno.

Ako su napadi očigledno zlonamjerni, koristite asertivnu komunikaciju. Branite svoja prava ili napustite tu vezu, ali uvijek analizirajte istinitost svog tumačenja. Često gledamo na stvarnost kroz naočare rana i nedostataka.

Oslobodite se navike da se osećate uvređeno, naviknite um da traži i koristi druge kognitivne puteve. Pitajte, ne pravite pretpostavke. U mnogim prilikama osjetljivost nas navodi da očekujemo najgore od drugih, da uzimamo zdravo za gotovo loše namjere koje zapravo ne postoje.

Davanje fleksibilnijeg tumačenja riječima ili postupcima onih koji komuniciraju sa nama izbjeći će mnoge sukobe. Poboljšaće naše odnose i naš unutrašnji svijet. Ponekad je osjećaj mira zdraviji od osjećaja ispravnosti.

Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/sentirsi-sempre-offesi-che-fare/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com