Bert Hellinger, njemački psihoterapeut i filozof, autor metoda porodični poredak, autor četrdeset radova o terapiji, povezanih sa porodicom i prethodnim generacijama tvrdi da: uzročnici bolesti leže u nedostatku ljubavi u porodici, u neispravnim odnosima i osjećanju krivice.
|
|
Hellinger je formirao metod kratkoročne terapije bolesti, bolesnih stanja, "porodičnog poredka", čija suština je otklanjanje posledica sistemskih porodičnih trauma, kojima je doprinio neki član porodice.
Hellinger tvrdi: ljudi sistematski doživljavaju strah, uprkos odsustvu realne prijetnje. |
Strah je uzrok zabrinutog stanja, dovodi do stresa i razvoja bolesti. Pojava straha je isprovocirana prisustvom negativnog iskustva kod predstavnika prethodnih generacija.
Strah po Hellingeru, u većini slučajeva je prenešeni simptom, kojeg djete preuzima od roditelja. Dijete nesvjesno donosi presudu: "Imam strah umjesto tebe." Dijete misli da ako preuzme na sebe zabrinutost i strah od roditelja, da će ih automatski osloboditi. Ovaj način mišljenja ne rešava problem.
Uzroci strahova po Hellingeru su iskustva roditelja ili predaka iz vremena rata. Uprkos toga što je od tada prošlo mnogo vremena, situacije povezane sa njim, postoje u podsvijesti savremene generacije. Hellinger tvrdi da strah nije ništa drugo nego veza sa žrtvama ili počiniocima neželjnih dejstava za porodicu. Bipolarni afektivni poremećaj, mania je povezanost sa prestupnikom, depresija je povezanost sa žrtvom. Strahovi su uzrok bolesti.
Bolest počinje pri osustvu ljubavi
Alkoholizam po Hellingeru
Uzroci alkoholizma po Hellingeru ( zavisnost od alkohola je uzrok niza bolesti) leže u odbacivanju jednog čovjeka, naime oca. Ljudi očekuju ljubav od čovjeka koji strada od alkoholizma. Zavisnost traje sve dok čovjek ne prihvati oca.
Prihvati u filozofiji Hellingera znači priznanje toga, da je otac isto tako voljen i drag, kao i majka. Mnogi ljudi imaju problema sa poštovanjem oca, zavisnost od alkohola je veoma aktuelna. Za izlečenje alkoholičar treba da bude spreman da zavoli svog oca.
Strah po Hellingeru, u većini slučajeva je prenešeni simptom, kojeg djete preuzima od roditelja. Dijete nesvjesno donosi presudu: "Imam strah umjesto tebe." Dijete misli da ako preuzme na sebe zabrinutost i strah od roditelja, da će ih automatski osloboditi. Ovaj način mišljenja ne rešava problem.
Uzroci strahova po Hellingeru su iskustva roditelja ili predaka iz vremena rata. Uprkos toga što je od tada prošlo mnogo vremena, situacije povezane sa njim, postoje u podsvijesti savremene generacije. Hellinger tvrdi da strah nije ništa drugo nego veza sa žrtvama ili počiniocima neželjnih dejstava za porodicu. Bipolarni afektivni poremećaj, mania je povezanost sa prestupnikom, depresija je povezanost sa žrtvom. Strahovi su uzrok bolesti.
Bolest počinje pri osustvu ljubavi
Alkoholizam po Hellingeru
Uzroci alkoholizma po Hellingeru ( zavisnost od alkohola je uzrok niza bolesti) leže u odbacivanju jednog čovjeka, naime oca. Ljudi očekuju ljubav od čovjeka koji strada od alkoholizma. Zavisnost traje sve dok čovjek ne prihvati oca.
Prihvati u filozofiji Hellingera znači priznanje toga, da je otac isto tako voljen i drag, kao i majka. Mnogi ljudi imaju problema sa poštovanjem oca, zavisnost od alkohola je veoma aktuelna. Za izlečenje alkoholičar treba da bude spreman da zavoli svog oca.
Po Hellingeru zavisnost djeteta od alkohola dovodi roditelje do shvatanja svoje nemoći. D au oni nemoćni u datoj situaciji, što može biti iscjeljenje za cijelu porodicu. Ako je bila borba za dijete između roditelja, na kraju svi gube. Prema Hellingeru, najveći gubitnik je pobjednik.
Bert Hellingera tvrdi: ako je u vaspitanju djeteta dominirala majka - rizik od zavisnosti od alkohola kod djeteta je visok. Ako je dominirao otac - rizik praktično ne postoji.
Uzroci alkoholizma po Hellingeru mogu biti u problemima sa alkoholom predaka. Čovjek postaje zavisnik od alkohola, da bi podsjećao na alkoholičare, koji su bili isključeni iz porodice.
Depresija po Hellingeru
Depresija, po mišljenju Berta Hellingera, nije ništa drugo do veza sa žrtvama, poginulih, nestalih i / ili isključenih iz porodičnog kruga. Depresija je oblik pokajanja. Prisustvo depresije kod čovjeka ukazuje da mu neko nedostaje, praznina u duši formira se kao rezultat deficita energije. Depresija je psihičko stanja pri kom zaštitna funkcija organizma slabi. Depresija nije samo uzrok bolesti, već je i sama bolesno stanje koje zahtijeva medikamentozno liječenje.
Isključenje iz života majke obično provocira depresiju. Majka je povezana sa ljubavlju. Pri depresiji nedostaje ljubavi i, u isto vrijeme, majke. Hellinger ističe da se tu ne podrazumijeva fizičko odsustvo. Od depresije mogu stradati djeca u porodicama u kojima se majke nijesu trudile da provode sa djetetom dovoljno vremena. Fizičko prisustvo pored djeteta nije dovoljno za sprečavanje pojave depresije.
Prema Hellingeru, moguća je i situaciji kada dijete iz nepoznatih razloga odbija ljubav majke, ne prihvata to što mu ona nudi. Mnogi ljudi u stanju depresije imaju težak odnos sa svojim majkama. U nekim slučajevima, majka je podsvijesno fokusirana na preminulog člana porodice i nije u stanju da ukaže odgovarajuću pažnju djetetu, fokusira se na svoju bolest, ne vidi da je djetetu potrebna majka. U ovoj situaciji, starost deteta nije bitna, problem se odnosi i na odraslu djecu, kojima su uvijek potrebni roditelji.
Uzroci alkoholizma po Hellingeru mogu biti u problemima sa alkoholom predaka. Čovjek postaje zavisnik od alkohola, da bi podsjećao na alkoholičare, koji su bili isključeni iz porodice.
Depresija po Hellingeru
Depresija, po mišljenju Berta Hellingera, nije ništa drugo do veza sa žrtvama, poginulih, nestalih i / ili isključenih iz porodičnog kruga. Depresija je oblik pokajanja. Prisustvo depresije kod čovjeka ukazuje da mu neko nedostaje, praznina u duši formira se kao rezultat deficita energije. Depresija je psihičko stanja pri kom zaštitna funkcija organizma slabi. Depresija nije samo uzrok bolesti, već je i sama bolesno stanje koje zahtijeva medikamentozno liječenje.
Isključenje iz života majke obično provocira depresiju. Majka je povezana sa ljubavlju. Pri depresiji nedostaje ljubavi i, u isto vrijeme, majke. Hellinger ističe da se tu ne podrazumijeva fizičko odsustvo. Od depresije mogu stradati djeca u porodicama u kojima se majke nijesu trudile da provode sa djetetom dovoljno vremena. Fizičko prisustvo pored djeteta nije dovoljno za sprečavanje pojave depresije.
Prema Hellingeru, moguća je i situaciji kada dijete iz nepoznatih razloga odbija ljubav majke, ne prihvata to što mu ona nudi. Mnogi ljudi u stanju depresije imaju težak odnos sa svojim majkama. U nekim slučajevima, majka je podsvijesno fokusirana na preminulog člana porodice i nije u stanju da ukaže odgovarajuću pažnju djetetu, fokusira se na svoju bolest, ne vidi da je djetetu potrebna majka. U ovoj situaciji, starost deteta nije bitna, problem se odnosi i na odraslu djecu, kojima su uvijek potrebni roditelji.
Hellinger tvrdi da roditelji daju nesvjesnu saglasnost za bolest djeteta, uključujući i za depresiju. Na svjesnom nivou, oni vide svoje dijete radosnim, zdravim i srećnim. Na podsvijesnom nivou, otvoreni su za mogućnost da neki dio njihove patnje dijete preuzme na sebe. Nesvjesna saglasnost roditelja za bolest djeteta, po Hellingeru, je uzrok razbolijevanja djeteta koja se razvija kod njega u budućnosti.
Roditelji čija djeca pate od depresije, moraju da proanaliziraju u kom stepenu su u stanju da zadovolje potrebe svog djeteta, da mu posvete dovoljno vremena.
Depresija kod djece može da se razvije na fonu obaveze ili krivice prethodnih generacija. Kada je baka djeteta imala abortus, osjećaj krivice nesvjesno može da prmi njena ćerka i unuke. Depresija se razvija iz ljubavi prema baki. Prema Hellingeru, u tom slučaju možete se osloboditi od depresije, predajući problem izvoru depresije, naime on mora njoj pripadati. Ćerka i unuci nemaju pravo da se miješaju.
Bert Hellinger stalno naglašava da čovjek ne treba da sudi nikome: ni drugim, ni samom sebi. Mnoge stvari ljudi čine nesvjesno. Bez obzira od konteksta svakog pojedinačnog slučaja, bolest počinje pri odsustvu ljubavi. Odsustvo ljubavi je po Hellingeru, uzrok bolesti. Posebno kada se u prethodnim generacijama neko od nekog udaljio. Velika ljubav prema svim članovima porodice dovodi do izlečenja.
Saglasnost za bolesti omogućava da se vidi da je bolesnom u suštini neophodna:
- ljubav,
- briga,
- pažnja od strane članova porodice.
Bert Hellinger navodi primjer: kada je radio sa ženom koja je bila bolesna od raka, tada je uočio zanimljivu činjenicu. Hellinger je zamolio ženu da uputi tumoru sledeće riječi: "Ja ću ti dati prostor, koji ti treba, dobićeš od mene sve što želiš, dozvoljavam ti da ostaneš sa mnom i pratiš me u svemu." Nakon riječi tumor je počeo da opada, podjsetimo da je bio kao lopta. Kada ju je Hellinger zamolio da razgovara sa bolešću, pozivajući je da ode, da napusti njen život, tumor je počeo da dobija na snazi i raste.
|
Ljudi sa dijagnostikovanim onkološkim bolestima obično su puni bijesa i gnjeva. U nesvesnim monolozima bolesnika javlja se tvrdnja da bi se prije ubili nego nešto uradili nešto bolno drugome. Hellinger tvrdi da bolestan čovjek štiti druge ljude.
|
|
Po Hellingeru, pri opasnim i smrtonosnim bolestima, uključujući i dijabetes, kod čovjeka se javlja težnja prema smrti, želja da se ponovo sretne sa umrlim bliskim ljudima. Duša očekuje bolest, koja će biti fatalna.
Put za izbavljenje od sličnih misli je identifikovanje ličnosti umrle osobe u porodici, posle čega je potrebno da se ta osoba prihvati u svom srcu, da joj se oda priznanje. Neophodno je prihvatiti, da umrla osoba ima svoju sudbinu, živa - svoju. Čovjek može da voli umrlog rođaka, jasno znajući da je ono što se desilo predodređeno sudbinom.
Hellinger tvrdi: kod onkoloških oboljenja treba priznati veličinu smrti. Simbolično joj se klanjanjati - pred sudbinom i smrti, ljudi su nemoćni.
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Put za izbavljenje od sličnih misli je identifikovanje ličnosti umrle osobe u porodici, posle čega je potrebno da se ta osoba prihvati u svom srcu, da joj se oda priznanje. Neophodno je prihvatiti, da umrla osoba ima svoju sudbinu, živa - svoju. Čovjek može da voli umrlog rođaka, jasno znajući da je ono što se desilo predodređeno sudbinom.
Hellinger tvrdi: kod onkoloških oboljenja treba priznati veličinu smrti. Simbolično joj se klanjanjati - pred sudbinom i smrti, ljudi su nemoćni.
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
