Šta je skrivena poruka vaših želja?
Svaki put kad kažete "Biću srećan kada ...", zapravo kažete da sada ne možete biti srećni sa onim što imate, sa onim što jeste. Taj san koji projektujete u budućnost, van vašeg dosega sada, vrišti da se u vama osjećate nepotpuno, da vam nešto nedostaje, nešto što bi vas učinilo srećnim, što niste imali u sebi i tražite vani.
Bilo bi zanimljivo shvatiti šta stoji iza vaše želje, šta je njena poruka, šta ona govori o vama. Često se fokusiramo na idealnu sliku koja, čak i ako je dostignuta, ostavlja gorki osjećaj razočaranja: „Nije onako kako sam zamislio“. Tada se osjećamo frustrirani zbog napora koji smo uložili da bismo dostigli taj ideal koji nam ne daje dugo očekivanu sreću. Osjećamo se prevarenim, demotiviranim i depresivnim. Zašto sve ovo?
Često se ograničavamo na sliku svoje želje: dopuštamo sebi da budemo zadivljeni obećanjima bez da stvarno gledamo šta se krije ispod, zbog čega je zanimljivo „sagleadti “ našu želju izvan površine.
Daću vam primjer: uz potragu za idealnim partnerom (siguran da moja sreća zavisi od toga), mogao bih potražiti tu ljubav, onu pažnju koju ne mogu da dam sebi; s kućom možda bih htio tražiti spokoj, mir, tišinu; sa bogatstvom, možda bih želeo da mogu da radim ono što želim sa svojim životom, slobodu da radim ili da idem gde hoću...
Često se desi da, nakon što smo shvatili skrivenu poruku u sopstvenoj želji, shvatimo da je sreća koju smo pokušali postići nebrojenim naporima zapravo pred nama.
Sreća govori o odgovornosti: da li ste spremni da rizikujete i da je zgrabite?
Kada nekom drugom podložimo teret da nas usrećuje, to je zato što se odričemo svoje lične moći u njegovim rukama, mi to ne želimo. Lična moć govori nam o odgovornosti, o teškom opterećenju jer nas izlaže grešci, našim nedostacima. Odgovornost primorava naše Unutrašnje dijete da izađe na otvoreno da bi raslo i delovalo u svijetu, ali ako se ovo dijete boji ili pati od mnogih rana koje još nisu zaceljene, odbiće da napusti svoje skrovište i suoči se sa stazom na koju je pozvana da krene, čak i ako je to jedini put koji će ga dovesti do otkrivanja suštine sreće.
Osjećaj odgovornosti primorava nas da uzmemo uzde svog života, da budemo aktivni dio njegove realizacije, da donosimo odluke; sve to nas izlaže strahu koji je duboko ukorenjen u nama: griješiti, biti nedovoljan i posledično ne biti voljen i prihvaćen.
Nismo odgovorni jer se bojimo da rizikujemo. Ali iza svega toga stoji samo strah od patnje. Ali možda bismo mogli da rješimo ovaj problem drugačije, korak po korak, bez strepnje ili prosuđivanja o sebi, prepoznajući i prihvatajući ono što jesmo u svom integritetu: snage i slabosti, kvalitete i mane, sve uključeno u jedan paket koji nosi naš ime, i to je u redu.
Mogli bismo odustati od ideje da moramo odgovoriti na model savršenstva, mogli bismo na trenutak odložiti zamjerke sebi da ne bismo bili onakvi kakve bismo želeli (ili kao što nas je neko gurnuo da želimo da budemo ). Mogli bismo jednostavno da ostanemo u nama na trenutak i kažemo sebi da za sada možemo biti dovoljni, zatim napraviti korak na putu, a zatim još jedan, i uživati u onim trenucima u kojima osjećamo da pripadamo, u kojima osjećamo da smo majstori svog života.
Bilo bi dovoljno učiniti jedan korak za drugim i živjeti ih intenzivno, uživati u našim koracima, jedan po jedan, jer možda tajna sreće leži upravo tu: u povezivanju svih malih životnih radosti zajedno. Možda je to ono što nazivamo "srećom". Možda.
"Ubijeđen sam da tražimo sreću na pogrešnim mjestima i vraćamo svoje nade na ljude ili stvari koje nas jednostavno ne zadovoljavaju. Što se mene tiče, na ogledalu iznad lavaboa , napisao sam ovu frazu: "EVO LICA OSOBE OD KOJE ZAVISI MOJA SREĆA". "
JOHN POWELL
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/65291/la-tua-felicita-e-dentro-di-te-non-cercarla-fuori.html?
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com