Humor je jedan od glavnih načina za rešavanje bilo kojih problema koji se javljaju u našim životima. Ovaj metod se zove "emocionalno udaljavanje".
|
Nama se čini da su naši neprijatelji ljudi koji nas okružuju, u stvari, naši pravi neprijatelji su emocije kao što su: gnjev, pohlepa, požuda, strah i bijes.
Sve su ovo različiti tipovi nespokojstva, koji pokušavaju da zagospodare našom sviješću. |
Tajna je u tome da smo pravi gospodari našeg unutrašnjeg svijeta - sami mi, i niko osim nas, ne može dozvoliti nespokojstvu da pronikne unutar našeg suptilnog i grubog tijela. To je naša teritorija, a mi moramo pažljivo paziti na njezinu bezbjednost.
Da, često stranci kucaju na naša vrata, a mi kao kulturni ljudi, pustamo ih na prag, međutim, ako se ispostavi da su to nepozvani gosti, pa čak i gore - neprijatelji, onda se moraju otjerati, apsolutno bez sažaljenja. To je distanciranje. Jedan od najlakših načina da se istjera nepozvani gost iz naše svijesti je dobro raspoloženje, humor i smijeh.
Smijeh i radost - to je prirodno stanje svijesti. Osmjeh se pojavljuje čak i prije rođenja. Još u stomaku počinjemo da se osmjehujemo, kada se rodimo smijemo se, ali svake godine, kako odrastamo, smijemo se sve manje i manje. Dakle, negativne emocije čekaju svoj trenutak, i kada je naš psihički imunitet oslabljen, kada smo veoma tužni, one prodiru u dubinu naše svijesti i naseljavaju se tamo zauvijek. Tako se u životu čovjeka pojavljuje depresija.
Da, često stranci kucaju na naša vrata, a mi kao kulturni ljudi, pustamo ih na prag, međutim, ako se ispostavi da su to nepozvani gosti, pa čak i gore - neprijatelji, onda se moraju otjerati, apsolutno bez sažaljenja. To je distanciranje. Jedan od najlakših načina da se istjera nepozvani gost iz naše svijesti je dobro raspoloženje, humor i smijeh.
Smijeh i radost - to je prirodno stanje svijesti. Osmjeh se pojavljuje čak i prije rođenja. Još u stomaku počinjemo da se osmjehujemo, kada se rodimo smijemo se, ali svake godine, kako odrastamo, smijemo se sve manje i manje. Dakle, negativne emocije čekaju svoj trenutak, i kada je naš psihički imunitet oslabljen, kada smo veoma tužni, one prodiru u dubinu naše svijesti i naseljavaju se tamo zauvijek. Tako se u životu čovjeka pojavljuje depresija.
Smijeh je znak otvorenosti prema međusobnim odnosima. Smijeh je poziv za komunikaciju, prijateljstvo i ljubav. Stoga se u vedskoj kulturi srećna porodica opisuje kao kuća ispunjena smijehom žene i djece.
Smijeh je lijek, i ljekar istovremeno, zato u jogi postoji terapija smijehom. S druge strane, po reakciji čovjeka može se shvatiti, koliko je on zdrav. Ako svemu prilazi sa humorom - njegov imunitet je dobar. Ako se ne sjećate kada se poslednji put neki čovjek smijao, znači da u njemu živi ozbiljna bolest. U nekim bolnicama specijalno pozivaju komičare koji s vremena na vrijeme obilaze odeljenja i tako oživljavaju teško bolesne pacijente. Procenat izlečenja i brzina prilagođavanja na klinikama tada naglo raste.
Osim toga, radost je jedan od uslova za duhovni razvoj. To je obavezan element svakodnevne duhovne prakse, i zapravo samo radost čini svako naše dejstvo istinski duhovnim. Nije dovoljno ustati rano ujutru - treba biti radostan. Nije dovoljno istuširati se - treba to raditi sa radošću... Drugim riječima, samo to što radimo sa radošću, računa nam se kao korak napred.
Anegdota o drvosječi
Jednom je drvosječa sjekao drvo iznad rijeke, i u rijeku mu je upala sjekira. Zaplakao je od tuge, ali Gospod mu se javi i upita ga:
- Zašto plačeš?
- Kako da ne plačem, u rijeku mi je upala sjekira, više ne mogu da zarađujem hranu za svoju porodicu. Tada je Gospod iz rijeke izvadio zlatnu sjekiru i pitao ga:
- Je li ovo tvoja sjekira?
- Ne, to nije moja sjekira, - rekao je drovosječa.
Gospod je izvadio iz rijeke srebrenu sjekiru i pitao ga:
- Možda je ovo tvoja sjekira?
- Ne, to nije moja sjekira - odgovorio je drovosječa.
Na kraju, Gospod izvadi iz rijeke gvozdenu sjekiru.
- Da, to je moja sjekira - obradovao se drovosječa.
- Vidim da si častan čovjek, i poštuješ moje zapovijesti, - reče Gospod, - uzmi kao nagradu sve tri sjekire.
Počeo je drvosječa da živi srećno u blagostanju, ali na nesreću u rijeku je upala njegova žena. On je ponovo gorko zaplakao. I ponovo mu se javio Gospod i pitao ga:
- Zašto plačeš?
- Kako da ne plačem, u rijeku mi je upala žena.
Tada je Gospod izvadio iz rijeke Dženifer Lopez i pitao ga:
- Je li ovo tvoja žena?
- Da, to je moja žena, - srećno je odgovorio drvosječa.
Gospod se naljutio:
- Lažeš me, zašto?
- Vidiš, Gospode, - rekao je drvosječa - došlo je do malog nesporazuma. Da sam rekao da to nije moja žena. Ti bi tada iz rijeke izvadio Ketrin Zitu Džons, i ja bih opet rekao da to nije moja žena. Onda bi izvadio moju ženu, a ja bih rekao da je to moja supruga. Ti bi mi tada dao sve tri, a šta bih ja radio sa njima? Ne bih mogao sve da prehranim i nas sve četvoro bili bismo veoma nesrećni.
Izvor: sajt autora Vjačeslava Ruzova
http://www.ruzov.ru/article.aspx?mid=1&id=1780&rid=144
http://www.ruzov.ru/catalog2.aspx?mid=1&id=87
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
- Zašto plačeš?
- Kako da ne plačem, u rijeku mi je upala sjekira, više ne mogu da zarađujem hranu za svoju porodicu. Tada je Gospod iz rijeke izvadio zlatnu sjekiru i pitao ga:
- Je li ovo tvoja sjekira?
- Ne, to nije moja sjekira, - rekao je drovosječa.
Gospod je izvadio iz rijeke srebrenu sjekiru i pitao ga:
- Možda je ovo tvoja sjekira?
- Ne, to nije moja sjekira - odgovorio je drovosječa.
Na kraju, Gospod izvadi iz rijeke gvozdenu sjekiru.
- Da, to je moja sjekira - obradovao se drovosječa.
- Vidim da si častan čovjek, i poštuješ moje zapovijesti, - reče Gospod, - uzmi kao nagradu sve tri sjekire.
Počeo je drvosječa da živi srećno u blagostanju, ali na nesreću u rijeku je upala njegova žena. On je ponovo gorko zaplakao. I ponovo mu se javio Gospod i pitao ga:
- Zašto plačeš?
- Kako da ne plačem, u rijeku mi je upala žena.
Tada je Gospod izvadio iz rijeke Dženifer Lopez i pitao ga:
- Je li ovo tvoja žena?
- Da, to je moja žena, - srećno je odgovorio drvosječa.
Gospod se naljutio:
- Lažeš me, zašto?
- Vidiš, Gospode, - rekao je drvosječa - došlo je do malog nesporazuma. Da sam rekao da to nije moja žena. Ti bi tada iz rijeke izvadio Ketrin Zitu Džons, i ja bih opet rekao da to nije moja žena. Onda bi izvadio moju ženu, a ja bih rekao da je to moja supruga. Ti bi mi tada dao sve tri, a šta bih ja radio sa njima? Ne bih mogao sve da prehranim i nas sve četvoro bili bismo veoma nesrećni.
Izvor: sajt autora Vjačeslava Ruzova
http://www.ruzov.ru/article.aspx?mid=1&id=1780&rid=144
http://www.ruzov.ru/catalog2.aspx?mid=1&id=87
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com