Pacifistički lider Indira Gandi jednom je rekla da se "ne može biti zatvorenik neodlučnosti, jer na taj način sva vrata ostaju otvorena". Fraza koja aludira na tezu koju je verifikovala psihologija: povećanje broja opcija povećava neodlučnost; neodlučnost koja nas zauzvrat može odvesti na pogrešan put. U nastavku ćemo objasniti zašto.
Stvarnost je puna odluka
Jednog dana ste završili studije ili ste dobili djecu, vjenčali se ili odlučili da više ne delite život sa partnerom. Možda ste izabrali posao ili prijatelja ... Sve odluke koje su na ovaj ili onaj način uticale na to ko ste sada i na vašu stvarnost. Ako ne vjerujete, razmislite kakav bi sada bio vaš život da niste donijeli sve ove odluke; razmislite kakav bi bio vaš život da je sve te transcendentalne radnje preduzela druga osoba umjesto vas.
Pa, želimo da vam ponudimo još jednu ideju. Šta ako se nakon donošenja odluke vaš um pretvori u šporet pod pritiskom koji ključa sve odluke koje ste mogli donijeti? Uzmimo primjer mladog čovjeka koji je odabrao da studira psihologiju: kako bi se osjećao da je, nakon donošenja te odluke, svu svoju pažnju usredsredio na kritičke misli, poput one da je trebalo da se opredeli za praktičniju granu, koja "daje manje nezaposlenih ili garantuje veću platu"?
Šta se događa ako živimo u vječitoj neodlučnosti?
Da biste odgovorili na gore navedena pitanja, dobro je pribeći teoriji Anthony Robbins-a. Poznati govornik i trener izrazio je to jednostavnim engleskim jezikom: "Nedostatak jasnoće, više nego bilo šta drugo, glavni je uzrok neuspjeha ljudi". Kada Robbins govori o neuspjehu, on misli na činjenicu da ćemo, ako ne donosimo odluke, propasti u svemu, bilo da je to prijateljstvo, život u dvije, projekat, san ...
Jednog dana ste završili studije ili ste dobili djecu, vjenčali se ili odlučili da više ne delite život sa partnerom. Možda ste izabrali posao ili prijatelja ... Sve odluke koje su na ovaj ili onaj način uticale na to ko ste sada i na vašu stvarnost. Ako ne vjerujete, razmislite kakav bi sada bio vaš život da niste donijeli sve ove odluke; razmislite kakav bi bio vaš život da je sve te transcendentalne radnje preduzela druga osoba umjesto vas.
Pa, želimo da vam ponudimo još jednu ideju. Šta ako se nakon donošenja odluke vaš um pretvori u šporet pod pritiskom koji ključa sve odluke koje ste mogli donijeti? Uzmimo primjer mladog čovjeka koji je odabrao da studira psihologiju: kako bi se osjećao da je, nakon donošenja te odluke, svu svoju pažnju usredsredio na kritičke misli, poput one da je trebalo da se opredeli za praktičniju granu, koja "daje manje nezaposlenih ili garantuje veću platu"?
Šta se događa ako živimo u vječitoj neodlučnosti?
Da biste odgovorili na gore navedena pitanja, dobro je pribeći teoriji Anthony Robbins-a. Poznati govornik i trener izrazio je to jednostavnim engleskim jezikom: "Nedostatak jasnoće, više nego bilo šta drugo, glavni je uzrok neuspjeha ljudi". Kada Robbins govori o neuspjehu, on misli na činjenicu da ćemo, ako ne donosimo odluke, propasti u svemu, bilo da je to prijateljstvo, život u dvije, projekat, san ...
Iz tog razloga, Robbinson sebi postavlja pitanje: "šta podrazumeva naša nesposobnost donošenja odluka?". Na ovo pitanje nalazi dva zanimljiva odgovora. Predlažemo ih u nastavku:
Strah od kritike
Jedan od odgovora trenera je da živimo vječno neodlučno jer se bojimo kritika. Kao društvena bića, vrlo često mislimo da se činjenje jedne stvari umjesto druge neće dopasti drugima.
"Ako na osobu neprestano utiču mišljenja drugih, na kraju neće imati sopstvene želje."
~ Napoleon Hill
U ovom trenutku moramo misliti da u svijetu živi 7000 miliona ljudi, svaki jedinstven i sa svojim ličnim mišljenjem. Očigledno je da ono što radite neće goditi mnogim ljudima, ali svidjeće se mnogim drugima. Dakle, ono što drugi misle nikada ne bi trebalo da bude razlog za neodlučnost.
Strah od kritike
Jedan od odgovora trenera je da živimo vječno neodlučno jer se bojimo kritika. Kao društvena bića, vrlo često mislimo da se činjenje jedne stvari umjesto druge neće dopasti drugima.
"Ako na osobu neprestano utiču mišljenja drugih, na kraju neće imati sopstvene želje."
~ Napoleon Hill
U ovom trenutku moramo misliti da u svijetu živi 7000 miliona ljudi, svaki jedinstven i sa svojim ličnim mišljenjem. Očigledno je da ono što radite neće goditi mnogim ljudima, ali svidjeće se mnogim drugima. Dakle, ono što drugi misle nikada ne bi trebalo da bude razlog za neodlučnost.
Strah od neuspeha
Drugi važan razlog je, prema Robbinsu, stalni strah od neuspeha. Ali šta je bankrot? Suprotnost uspehu? Zapravo ne. Moramo naučiti da živimo sa neuspehom, jer ćemo tokom svog života mnogo puta pogrešiti i propasti. Međutim, naučićemo važne lekcije koje će nam pomoći da pokušamo ponovo sa više želje i znanja.
Za Robbins-a, pravi neuspeh nije propali pokušaj. Ne uspeš kad ne naučiš i ne ustaneš. Prava greška se sastoji u tome što ne istrajavaš, ne učiš, ne vodiš računa o detaljima, ne vidiš ljudske greške kada nešto planiraš, ne daješ sve od sebe.
Zbog toga Robbins zaključuje da je trajna neodlučnost teška greška. Nepokretnost uzrokuje osrednjost, strah i nesreću. Ponekad ćemo trijumfovati, drugi put ne. Ali činjenica da veza ili posao pođe po zlu ne znači da će uvijek biti tako: prošlost utiče na budućnost, ali je ne određuje. Zato se oslobodite izgovora, donosite odluke i pomerajte sve u svoju korist da biste uživali u putovanju namenjenom vama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/persone-eternamente-indecise/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Drugi važan razlog je, prema Robbinsu, stalni strah od neuspeha. Ali šta je bankrot? Suprotnost uspehu? Zapravo ne. Moramo naučiti da živimo sa neuspehom, jer ćemo tokom svog života mnogo puta pogrešiti i propasti. Međutim, naučićemo važne lekcije koje će nam pomoći da pokušamo ponovo sa više želje i znanja.
Za Robbins-a, pravi neuspeh nije propali pokušaj. Ne uspeš kad ne naučiš i ne ustaneš. Prava greška se sastoji u tome što ne istrajavaš, ne učiš, ne vodiš računa o detaljima, ne vidiš ljudske greške kada nešto planiraš, ne daješ sve od sebe.
Zbog toga Robbins zaključuje da je trajna neodlučnost teška greška. Nepokretnost uzrokuje osrednjost, strah i nesreću. Ponekad ćemo trijumfovati, drugi put ne. Ali činjenica da veza ili posao pođe po zlu ne znači da će uvijek biti tako: prošlost utiče na budućnost, ali je ne određuje. Zato se oslobodite izgovora, donosite odluke i pomerajte sve u svoju korist da biste uživali u putovanju namenjenom vama.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/persone-eternamente-indecise/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
