Vjerovati znači znati čitati iskrenost u očima drugih

​Povjerenje je dragocijeno bogatstvo, blago koje se nudi oprezno; predstavlja najljepši aspekt prijateljstva i najjaču ljubavnu vezu. S druge strane, povjerenje je neophodno da bi se bliskost rodila i razvila. Ova dimenzija prevazilazi jednostavno područje psihologije. U stvari, govorimo o emocionalnom nervu koji čini naš stav u društvu. 

Govoriti o povjerenju znači prije svega upućivanje na pozitivnu emociju koja garantuje snagu veze. Međutim, malo je dimenzija koje mogu bolje definisati ličnost pojedinca od njihove sposobnosti da vjeruje drugima. Nisko samopoštovanje, traumatično djetinjstvo ili doživljena  izdaja na svojoj koži čine povjerenje više nego teškim poklonom za darovati.

Nedostatak povjerenja dovodi do emocionalne iscrpljenosti

Jedna od psiholoških, pa i evolutivnih prednosti koncepta povjerenja je u tome što nam omogućava da privremeno "obustavimo" svoj instinkt za samoodbranom, neizvjesnošću i strahom. Jer ništa ne može prouzrokovati veću patnju od toga da neprestano budemo u defanzivi ili da imamo stalni strah da ćemo biti povređeni ili iznevereni u svakodnevnim vezama sa bližnjima.

​Ukazati povjerenje nekome stoga znači zaustaviti tu neizvjesnost i pojednostaviti naše lične odnose. Na taj način ćemo prestati da brinemo o ponašanju drugog videći ga kao prijetnju, a istovremeno ćemo formulisati hipoteze u vezi sa budućim ponašanjem te osobe: pretpostavićemo da će interakcija uvijek biti pozitivna.

Povjerenje ne znači da morate znati sve o svom partneru, članu porodice ili najboljem prijatelju. Imati povjerenje ne znači tražiti objašnjenja, već znati kako čitati iskrenost u pogledu drugog.

S druge strane, dobro je zapamtiti da je našem mozgu potrebna jednostavnost i da više voli navigaciju u rutinskom i svakodnevnom životu bez rizika. Potrebna je odgovarajuća emocionalna ravnoteža u kojoj povjerenje postaje, takoreći najbolje sredstvo za pravilno "funkcionisanje". Kad malo bolje razmislimo, svi smo u mislima postavili automatskog pilota koji nam neprestano šapuće da "vjerujemo", da uzmemo uzde svog života i idemo dalje, jer se ništa loše neće dogoditi.

"Vjerujte tom ljekaru, on zna šta kaže i pomoći će vam", "Budite sigurni kad izađete na ulicu, šanse da vam se nešto loše dogodi su vrlo male". Ako u svom umu ne aktiviramo režim autopilota, razvićemo neurotične stavove koji će nas dovesti do toga da se potpuno odvojimo od stvarnosti, udaljavajući se od lične ravnoteže.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/fidarsi-sincerita-sguardo-altrui/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​