Ne bih željela da se smatra opštom karakteristikom ... Ali se dešava, često se dešava ... Da se muškarac veoma opusti posle ženinog "volim". Kod njega nastupa stanje slično tom - "pa, to je to, ona neće nigdje otići".
I zapravo u većini slučajeva žena zaista nikuda ne odlazi: zaljubila se - i prilijepila. Od tog trenutka, bez obzira šta muškarac da radi, bez obzira koliko hladno i zahtjevno se obraćao njoj, koliko god da je potcjenjuje i ponižava - može mu se sve. "Volim" opravdava sve. I mnogi muškarci su dobro usvojili ovu lekciju.
"Sada nije vrijeme", "želiš previše", "ne možeš biti tako sebična", "ljubav nije za svakoga, treba izdržati ispite", "sačekati, strpiti se" i tako dalje. Iza ovih fraza krije se drugi smisao: "voliš - budi žrtva". Ogromna većina žena padne na to - čeka, trpi, objašnjava, opravda. Muškarac virtualne prepreke vidi kao stvarne, a žena čeka pogodno vrijeme, ponekad godinama.
A vrijeme uvijek nije pravo. Upravo sada je najpogodnije vrijeme za ljubav i odnose. Ono se zove "danas". Sve ostalo su iluzije i fantazije. Budućnost, planovi, perspektive, obećanja - ovo su udice koje iskusni muškarci bacaju za odugovlačenje, i na koje se hvataju žene koje vole.
Svi smo zavisni u ljubavi. Svi. Bez izuzetaka. A po čemu se razlikuje zavisna osoba od uslovno zdrave? Uslovno zdrava osoba shvata da, pored odnosa, postoje i vrijednosti višeg reda - na primjer, samopoštovanje, dostojanstvo, osjećaj svoje jedinstvenosti, duševni komfor.
Ako ovi unutrašnji osjećaji nestaju, onda nije riječ o ljubavi, već o nečemu ranjivom i bolnom. Samo "volim" pretvara se u "radi sa mnom šta god želiš, ja ne mogu živjeti bez tebe".
A vrijeme uvijek nije pravo. Upravo sada je najpogodnije vrijeme za ljubav i odnose. Ono se zove "danas". Sve ostalo su iluzije i fantazije. Budućnost, planovi, perspektive, obećanja - ovo su udice koje iskusni muškarci bacaju za odugovlačenje, i na koje se hvataju žene koje vole.
Svi smo zavisni u ljubavi. Svi. Bez izuzetaka. A po čemu se razlikuje zavisna osoba od uslovno zdrave? Uslovno zdrava osoba shvata da, pored odnosa, postoje i vrijednosti višeg reda - na primjer, samopoštovanje, dostojanstvo, osjećaj svoje jedinstvenosti, duševni komfor.
Ako ovi unutrašnji osjećaji nestaju, onda nije riječ o ljubavi, već o nečemu ranjivom i bolnom. Samo "volim" pretvara se u "radi sa mnom šta god želiš, ja ne mogu živjeti bez tebe".
A "voljeti" - je život. Volim te, ali ti neću dati svoj život. Volim te, ali neću dozvoliti da se šutiram i ne pitam sa sobom. Sve ću učiniti za tebe, ali ako prestanem da budem značajna za tebe, otići ću. Poći ću sa tobom na kraj svijeta, ako za mene i moje ciljeve tamo ima mjesta. Biću s tobom sve dok vidiš, cijeniš i poštuješ mene, dok me voliš. Volim te i nekada ako ne budem s tobom, ako se to dogodi, mogu se zaljubiti u drugog.
"Volim, ali sam spremna da odem" - to ruši sve uobičajene obrasce, uobičajeno zavisne obrazace mišljenja i ponašanja.
"Volim, ali sam spremna da odem" - drži zajedno, jače od bilo kakvih okova i lanaca.
Želim vam ljubav.
Lilija Akhremčik
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
RSS Feed
