Volim tvoju površinu, ali nije mi dovoljna.

​~ "Voljela bih da ti mogu reći mnogo stvari, ali bojim se da te ne povrijedim."

- "Jesi li sigurna da se bojiš da ne povrijediš mene, a ne sebe?"

~ "Možda je to tačno: plaši me slušanje mog glasa kako izgovara neizrečene riječi. Jedna rečenica može promjeniti život."

- "Spreman sam da čujem te riječi. Želim da zađem duboko u tvoje misli. Volim tvoju površinu, ali nije mi dovoljna!"

~ "Nisam sprema da dostignem te svoje dubine."

- "Šta ćemo onda?"
​
~ "Ne znam..."

- "Možemo uranjati malo po malo. Ne moraš uvijek potpuno zaranjati. Ponekad je dovoljno zakoračiti u taj podzemni svijet, a zatim se odmah povući. Osjetićeš kakav je osjećaj, shvatićeš da  nije toliko opasno i možda dobiješ želju da uđeš sa obje noge u taj svijet ".

~ "Oh, osjećam se da bih to mogao da učinim. Izgleda kao niz riječi koje  me plaše. Ali ako svakog dana izustim po neku riječ , osjećala bih se slobodnije."
​
- "Volim tvoje riječi. Ali takođe volim i tvoju tišinu. Slobodno ulazite u svoje dubine kad god poželiš. A ako želiš da me povedeš sa sobom, rado ću te pratiti."

~ "Nećeš  pobjeći?"

- "Možda. Ali to će biti samo kako bih uronio u  svoju unutrašnjost."

~ " Onda ćeš se vratiti?

- "Svakako. Sa blagom koje sam pronašao u svojoj unutrašnjosti. To je gepek koji se puni dragocijenim draguljima svaki put kad dotaknem do kraja svoju unutrašnjost. Ne boj se da ćeš me povrijediti. Možeš me samo obogatiti."

Elena Bernabe

Prevod teksta : www.eticamente.com

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​