Mnogi ljudi traže partnera, pokušavajući na taj način da riješe svoje probleme. Naivno misle da će ih ljubavni odnos izliječiti od tjeskobe, dosade, nedostatka smisla života. Očekuju da će partner da popuni prazninu u njihovom životu.
Kakva užasna greška!
|
|
Kad biramo partnera s tim očekivanjima, na kraju ćemo neizbježno zamrziti tu osobu jer nije opravdala naša očekivanja.
A zatim? Zatim tražimo sledećeg partnera, posle njega drugog, potom još i još ... |
Ili možda odlučimo da provedemo ostatak života u usamljenosti, žaleći se na surovu sudbinu.
Preporučuje se takođe da se ne pokušavaju rešavati životni problemi drugoga, već da pokušamo da nađemo nekoga kako bismo zajedno radili na projektu, da se zabavljamo, razvijamo, pomažemo, a ne da nam taj neko dovodi život u red i da tražimo lijek od dosade.
Mišljenje da će nas ljubav spasiti, da će riješiti sve naše probleme i podariti nam stanje sreće i sigurnosti, samo će nas dovesti do toga da postanemo plijen iluzija i udaljiće nas od istnske preobrazujuće snage ljubav.
Odnosi, posmatrani sa realne a ne sa idealne tačke gledišta otvaraju nam oči za mnoge strane realnosti. Ništa nije tako čudesno kao osjećaj svog preobražaja kraj voljene osobe.
Umjesto da tražimo utočište u odnosima, treba da omogućimo da se razbudi u nama taj dio, koji još uvijek drijema i kom nijesmo dali da se ispolji: sposobnosti da se krećemo naprijed sa jasnom predstavom pravca kretanja, postojanja, mijenjanja i razvijanja.
Da bi savez voljenih ljudi procvjetao, potrebno je da ga posmatramo sa druge strane: kao niz prilika da proširimo svoju svjesnost, otkrijemo nepoznate istine i postanemo ličnost u pravom smislu te riječi.
A kad postanem kompletna ličnost, kojoj nijesu potrebni drugi za preživljavanje, sigurno ću naći drugu kompletnu ličnost s kojim ću dijeliti to što imam i što ona ima.
To je, zapravo, smisao odnosa u paru: nije to spas, već "susret". Ili, bolje rečeno, susreti.
Ja s tobom.
Ti sa mnom.
Ja sa sobom.
Ti sa sobom.
Mi sa svijetom.
Preporučuje se takođe da se ne pokušavaju rešavati životni problemi drugoga, već da pokušamo da nađemo nekoga kako bismo zajedno radili na projektu, da se zabavljamo, razvijamo, pomažemo, a ne da nam taj neko dovodi život u red i da tražimo lijek od dosade.
Mišljenje da će nas ljubav spasiti, da će riješiti sve naše probleme i podariti nam stanje sreće i sigurnosti, samo će nas dovesti do toga da postanemo plijen iluzija i udaljiće nas od istnske preobrazujuće snage ljubav.
Odnosi, posmatrani sa realne a ne sa idealne tačke gledišta otvaraju nam oči za mnoge strane realnosti. Ništa nije tako čudesno kao osjećaj svog preobražaja kraj voljene osobe.
Umjesto da tražimo utočište u odnosima, treba da omogućimo da se razbudi u nama taj dio, koji još uvijek drijema i kom nijesmo dali da se ispolji: sposobnosti da se krećemo naprijed sa jasnom predstavom pravca kretanja, postojanja, mijenjanja i razvijanja.
Da bi savez voljenih ljudi procvjetao, potrebno je da ga posmatramo sa druge strane: kao niz prilika da proširimo svoju svjesnost, otkrijemo nepoznate istine i postanemo ličnost u pravom smislu te riječi.
A kad postanem kompletna ličnost, kojoj nijesu potrebni drugi za preživljavanje, sigurno ću naći drugu kompletnu ličnost s kojim ću dijeliti to što imam i što ona ima.
To je, zapravo, smisao odnosa u paru: nije to spas, već "susret". Ili, bolje rečeno, susreti.
Ja s tobom.
Ti sa mnom.
Ja sa sobom.
Ti sa sobom.
Mi sa svijetom.
Neophodno je da se razbije mit da ako se dvoje ljudi međusobno vole, da moraju da imju isto mišljenje. To nije tako, voljeti drugu osoba ne znači misliti isto tako kao ona, ili staviti nju iznad sebe. Suština je u međusobnom poštovanju. Glavno je "voljeti sa otvorenim očima".
Ako to uspijemo tada neće biti tako teško naći zajednički jezik, jer smo već dostigli najvažniji sporazum: ja prihvatam tebe takvim kakav jesi, a ti prihvataš mene.
Ovo uzajamno prihvatanje nas oslobađa od okova, daje nam osećaj slobode, omogućava da damo slobodu osjećajima. Kad životne vrijednosti našeg partnera dobiju značaj za nas, mi već možemo da osjetimo poštovanje prema njegovom načinu života.
Svaki čovjek - to je cio svijet, a voljeti - znači biti u stanju da prihvatiš drugoga, zajedno sa njegovim sistemom vrijednosti, osobinama, navikama, neobičnostima ... ne pokušavajući da ih mijenjaš. Težak... rad, koji ne može da ima pomoćnika, pošto prihvatanje drugog počinje sa prihvatanjem sebe.
Autor: Horhe Bukaj
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Ako to uspijemo tada neće biti tako teško naći zajednički jezik, jer smo već dostigli najvažniji sporazum: ja prihvatam tebe takvim kakav jesi, a ti prihvataš mene.
Ovo uzajamno prihvatanje nas oslobađa od okova, daje nam osećaj slobode, omogućava da damo slobodu osjećajima. Kad životne vrijednosti našeg partnera dobiju značaj za nas, mi već možemo da osjetimo poštovanje prema njegovom načinu života.
Svaki čovjek - to je cio svijet, a voljeti - znači biti u stanju da prihvatiš drugoga, zajedno sa njegovim sistemom vrijednosti, osobinama, navikama, neobičnostima ... ne pokušavajući da ih mijenjaš. Težak... rad, koji ne može da ima pomoćnika, pošto prihvatanje drugog počinje sa prihvatanjem sebe.
Autor: Horhe Bukaj
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
