"Biti najbolji" postao je u sadašnjem društvu u kojem živimo jedan od najvažnijih ciljeva gotovo svake osobe. Čak i kao djeca, numeričkim ocjenama procenjuju naš učinak u različitim aktivnostima, ne uzimajući u obzir da li volimo to što radimo ili ne.
Ko u gotovo svemu dobije petice postaje "najbolji" i to mu omogućava da dobije sve zasluge. Obično ovo odobrenje drugih čini da se osjećamo veoma dobro. Ko ne voli da se njegove zasluge prepoznaju i vrednuju?
S druge strane, oni koji se ne ističu u onome u čemu bi svi trebalo da budu dobri ili u čemu su vrlo dobri, na kraju privlače prezir svojih vršnjaka, nastavnika, pa čak i samih roditelja. Roditelji koji svoje dijete grde ili kažnjavaju: pošto nije uspeo da bude najbolji, ono nikada ne može postati dobar čovek.
Budite najbolji za podizanje samopoštovanja
Kada uspemo da budemo najbolji, osjećaj sitosti nas obično preplavi. Biti broj jedan povećava naše samopoštovanje, jer kao što smo ranije rekli, boravak na najvišoj tački izaziva divljenje drugih, kao i druge pozitivne posledice koje cijenimo. Ponekad, čak i previše.
S druge strane, oni koji se ne ističu u onome u čemu bi svi trebalo da budu dobri ili u čemu su vrlo dobri, na kraju privlače prezir svojih vršnjaka, nastavnika, pa čak i samih roditelja. Roditelji koji svoje dijete grde ili kažnjavaju: pošto nije uspeo da bude najbolji, ono nikada ne može postati dobar čovek.
Budite najbolji za podizanje samopoštovanja
Kada uspemo da budemo najbolji, osjećaj sitosti nas obično preplavi. Biti broj jedan povećava naše samopoštovanje, jer kao što smo ranije rekli, boravak na najvišoj tački izaziva divljenje drugih, kao i druge pozitivne posledice koje cijenimo. Ponekad, čak i previše.
Kada govorimo o pozitivnim spoljnim posledicama, mislimo na slavu, uspjeh, novac ... elemente koje naše društvo neizmerno cijeni i za koje se moramo boriti zubima i noktima po svaku cijenu.
Svi žele da budu najbolji u onome što rade, jer u čemu je inače poenta?
U ovom trenutku nastaje zamka samopoštovanja. Kada govorimo o samopoštovanju, mislimo na sopstveno poštovanje ili ljubav koju imamo prema sebi, prema svom biću. Mnogo puta ovu ljubav prema sebi povezujemo sa određenim spoljnim karakteristikama, pa stvaramo zavisno samopoštovanje.
Volimo se i divimo jedni drugima ako smo lijepi, visoki, mršavi, kulturni, ako imamo posao, partnera ... i ako smo najbolji u onome što radimo. Dakle, mrzimo sebe, cenzurišemo se i maltretiramo ako nemamo ono što smo naveli.
Iz tog razloga nema smisla želeti da povećate samopoštovanje čineći tipičnu listu "mojih vrlina i mojih uspeha", jer to ne bi trebalo da nas navede da više volimo sebe. To samo po sebi nema vrijednost i manje je korisno nego što mislimo; činjenica je da su nas naveli da vjerujemo da je biti najvredniji cilj i na žalost, skoro svi su vjerovali u to.
Više nemate samopoštovanja jer ste bolji od druge osobe, a još manje srećni zbog toga. Da je to slučaj, ne bismo znali mnogo slučajeva uspešnih, poznatih, bogatih, atraktivnih ljudi koji su priznali da su veoma nesrećni i čiji su se životi završili tragično.
Koliko je poznatih sportista završilo u paklu droge jer nisu mogli da podnesu težinu sopstvenih očekivanja i očekivanja onih oko sebe?
Svi žele da budu najbolji u onome što rade, jer u čemu je inače poenta?
U ovom trenutku nastaje zamka samopoštovanja. Kada govorimo o samopoštovanju, mislimo na sopstveno poštovanje ili ljubav koju imamo prema sebi, prema svom biću. Mnogo puta ovu ljubav prema sebi povezujemo sa određenim spoljnim karakteristikama, pa stvaramo zavisno samopoštovanje.
Volimo se i divimo jedni drugima ako smo lijepi, visoki, mršavi, kulturni, ako imamo posao, partnera ... i ako smo najbolji u onome što radimo. Dakle, mrzimo sebe, cenzurišemo se i maltretiramo ako nemamo ono što smo naveli.
Iz tog razloga nema smisla želeti da povećate samopoštovanje čineći tipičnu listu "mojih vrlina i mojih uspeha", jer to ne bi trebalo da nas navede da više volimo sebe. To samo po sebi nema vrijednost i manje je korisno nego što mislimo; činjenica je da su nas naveli da vjerujemo da je biti najvredniji cilj i na žalost, skoro svi su vjerovali u to.
Više nemate samopoštovanja jer ste bolji od druge osobe, a još manje srećni zbog toga. Da je to slučaj, ne bismo znali mnogo slučajeva uspešnih, poznatih, bogatih, atraktivnih ljudi koji su priznali da su veoma nesrećni i čiji su se životi završili tragično.
Koliko je poznatih sportista završilo u paklu droge jer nisu mogli da podnesu težinu sopstvenih očekivanja i očekivanja onih oko sebe?
"Biti najgori"- čak i tako prihvati sebe
Želja da budemo najbolji, kao što smo vidjeli, samo nam daje dobru dozu strepnje. Kultura truda, prestižnih žena i muškaraca ili zarađivanja za život znojem i suzama samo je uspela da stvori mnoštvo nesrećnih ljudi.
Pored anksioznost, želja da budemo najbolji može nas uvesti u najdublju depresiju ako ne uspemo da budemo sve što želimo.
Na kraju, jedino što dobijamo je da naša sreća i naša ljubav prema sebi postoje u spoljnoj funkciji i nisu elementi koji su ojačani u nama. Ako, dakle, želimo prestati da učestvujemo u ovoj iracionalnoj ideji, možemo početi prihvatanjem sebe bezuslovno. Odobrenje i samopoštovanje mogu biti slični, ali to su različiti koncepti.
Zdravo odobravanje ne zavisi od toga da li smo najbolji ili najgori, najljepši ili najružniji, najinteligentniji ili ne. Odobrenje se sastoji u tome da se volimo, volimo jedni druge, brinemo o sebi, mazimo se bez davanja težine onome što jesmo ili šta smo postigli. Jednostavno se volimo jer smo ljudi od rođenja.
Ništa izvan nas ne može da nam donese više ili manje vrijednosti kao ljudima, jer se ljudi ne mjere prema kvantitativnom sudu. Nemamo mjerilo za mjerenje vrijednosti ljudi, tako da su sve ocijene koje izražavaju o nama ili koje izražavamo o drugima proizvod kulture: društveni element, ali ne i stvarni.
Pozivamo vas na sledeće razmišljanje: zamislite da ste u nečemu najgori - u svom poslu, u svom razredu, u grupi prijatelja - i bez obzira na to osjećate se veoma srećno, vrlo prijatno. To je moguće? Pa, ako ste svojom maštom u stanju da se nađete na tom mjestu, sada možete da krenete ka njemu. Očekujemo da će to biti putovanje puno divnih otkrića!
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/essere-felice-non-migliore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Želja da budemo najbolji, kao što smo vidjeli, samo nam daje dobru dozu strepnje. Kultura truda, prestižnih žena i muškaraca ili zarađivanja za život znojem i suzama samo je uspela da stvori mnoštvo nesrećnih ljudi.
Pored anksioznost, želja da budemo najbolji može nas uvesti u najdublju depresiju ako ne uspemo da budemo sve što želimo.
Na kraju, jedino što dobijamo je da naša sreća i naša ljubav prema sebi postoje u spoljnoj funkciji i nisu elementi koji su ojačani u nama. Ako, dakle, želimo prestati da učestvujemo u ovoj iracionalnoj ideji, možemo početi prihvatanjem sebe bezuslovno. Odobrenje i samopoštovanje mogu biti slični, ali to su različiti koncepti.
Zdravo odobravanje ne zavisi od toga da li smo najbolji ili najgori, najljepši ili najružniji, najinteligentniji ili ne. Odobrenje se sastoji u tome da se volimo, volimo jedni druge, brinemo o sebi, mazimo se bez davanja težine onome što jesmo ili šta smo postigli. Jednostavno se volimo jer smo ljudi od rođenja.
Ništa izvan nas ne može da nam donese više ili manje vrijednosti kao ljudima, jer se ljudi ne mjere prema kvantitativnom sudu. Nemamo mjerilo za mjerenje vrijednosti ljudi, tako da su sve ocijene koje izražavaju o nama ili koje izražavamo o drugima proizvod kulture: društveni element, ali ne i stvarni.
Pozivamo vas na sledeće razmišljanje: zamislite da ste u nečemu najgori - u svom poslu, u svom razredu, u grupi prijatelja - i bez obzira na to osjećate se veoma srećno, vrlo prijatno. To je moguće? Pa, ako ste svojom maštom u stanju da se nađete na tom mjestu, sada možete da krenete ka njemu. Očekujemo da će to biti putovanje puno divnih otkrića!
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/essere-felice-non-migliore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
