Loše je sedeti na hladnoći koju si sam stvorio, a od drugih očekuješ odmrzavanje...
Od onih kojima si sam malo šta dao osim svojih molbi i ispitivanja...
Od kojih sebi želiš zahvalnost, a sam si nisam zahvalan ni na čemu...
Veoma je loše, čoveče...
Otkaži prehladu
Očisti bodljikavu prašinu da ti se ne približi duši...
Operi je...
Sa čime?...
Zahvalnost...
Za svaki slobodan dah, za svaki korak napred, za svaku pomoć, za dobrotu...
Za one ljude kojima se vraćaš odasvud, kao u poplavljenu kuću...
I za koje si se držao, kao za najčistiju vodu...
I u čijim očima nikad nema procene...
A ako ima zar nema takvih, ima li onda onih za koje smo mi?...
Život uslužno okači ogledala i tamo gde sebe ne vidimo...
Ili smo toliko navikli da nismo primetili kako se svetla odeća naše ljubavi izlizala i izbledela...
Razlikujete one koji žive uz zahvalnost svih ostalih...
U njima nema bolne strepnje, intenzivnog praćenja reakcija trećih na sebe, takmičenja u svakom koraku...
Ne zaglavite u njihovim govorima, kao u viskoznoj močvari, u kojoj su jedni dužni, drugi neprijatelji, treći nisu dovoljni...
Bez drama...
Čak i bolestima treba zahvaliti što su došli da nam kažu nešto što smo propustili na našem autopilotu...
I bol - za iste informacije...
A oni koji su otišli...e baš zato su otišli i nisu ostali da ih muči NEDOSTATAK LJUBAVI...
Zahvaljuješ, i vidiš da i ovde dolazi božanski reciprocitet...
Sa celim svetom...
Sa svima sa kojima nisi menjao svoje žrtve u zamenu za njihove...
I dobro ti je duši...
Tiho je...
Kao na reci, iza dugačke šume u divljini...
I među najžešćom bukom...
Hvala vam...
Svi koje mi je život poslao, čineći me zauvek bogatim odzivom.
Autor Lilia Grad
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/vremya-dlya-blagodarnosti
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com