Vremenom morate naučiti da volite više, ali manje ljudi

​Čim imamo nešto, napada nas strah od gubitka. Normalno je da nas plaši ideja da izgubimo ono za što smo se borili. Kad pronađemo ravnotežu, želimo da je zadržimo i počinjemo da strepimo kada samo pomislimo da se nešto može promjeniti.

​Ali strah od gubitka može se pojaviti i u situacijama koje bismo mogli klasifikovati kao negativne, jer nam ništa dobro ne čine ili čak nam nanose štetu. Razlog za to su tri faktora: naša tendencija da održimo dostignutu ravnotežu, naš otpor promjenama i strah od neizvjesnosti koji podrazumijeva novo iskustvo.

Ovo su glavni razlozi zbog kojih se često držimo međuljudskih odnosa koji nam nanose štetu.

Život je put na kojem susrećemo mnoge ljude. Uspostavit ćemo bliže odnose s nekima na osnovu dubokih emocionalnih veza. Međutim, iskustva i protok vremena mogu oslabiti te veze, do te mjere da odnos izgubi smisao.

U tim se slučajevima ne treba se plašiti gubitka ljudi sa kojima praktično nemamo zajedničko teme, ljudi koji su nas prestali slušati iako nas čuju i koji su nas prestali emocionalno dodirivati. U stvari, u tim slučajevima se držimo samo sjećanja, a ne same osobe, jer nema dodirnih tačaka, nema perspektive za budućnost, niti zadovoljavajuće emocionalne veze.

Ponekad nismo u stanju  da raskinemo vezu jednostavno zato što ne želimo da prihvatimo da smo se promjenili ili da se druga osoba promjenila, do te mjere da nas više ništa ne veže. Ali u nama opažamo loš kvalitet te veze, emocionalnu prazninu koja ostaje jer više nema pažnje i naklonosti.

Naravno, ove situacije nije lako pretpostaviti, jer obično postoji zajednička priča. Ali istina je da prošlost nije valjan razlog da ostanemo vezani za ljude koji su nas prestali cijeniti i ne smatraju da su srećni što nas imaju pored sebe.

Sa godinama postajemo selektivniji, svesniji smo važnosti svog vremena i odlučujemo sa kime želimo da ga dijelimo. S druge strane, životna iskustva testiraju i najbliže odnose, tako da počinjemo više cijeniti one koji su uz nas i stvarno i voljno zadovoljavaju naše emocionalne potrebe.

Naravno, prije nego što prekidamo veze, obično prolazimo kroz proces gdje se često javlja krivica zbog ljudi koje smo ostavili. U stvari, ne treba nikoga kriviti, odnosi se stvaraju kada postoje zajednički interesi i prekidaju se kad prestanu da zadovoljavaju emocionalne potrebe. Najdestruktivniji izbor je da se prepustimo onima koji se više ne osjećaju povezanim sa nama i nastavimo samo da se sjećamo srećnih trenutaka provedenih zajedno.

Život je konstantno kretanje, odnosi se takođe menjaju. Ali ako predugo gledate iza sebe fokusirajući se na zatvorena vrata, nećete moći da vidite vrata koja se otvaraju ispred vas.

Prevod teksta:
https://aprilamente.info/non-temere-di-perdere-chi-non-ti-valorizza/

Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović -  bebamur.com
​