Odrasli shvataju da se pravi prijatelji mogu izbrojati na prste jedne ruke. I tokom godina počinjemo da cenimo kvalitet mnogo više od kvantiteta.
Ograničavamo krug naših poznanstava. Razumemo šta je zaista dobro za nas i kako da vezu učinimo zaista dubokom.
Ovaj proces ne bi trebalo da bude bolan, to je prirodan tok stvari.
Precizno označite razdaljinu između ljudi i približite se drugima ili se udaljite od njih prema vašim potrebama. To je ono što određuje naš život na određenom mestu u svetu i u određenom trenutku.
Ne treba nam puno ljudi, samo najbolji ljudi
Vremenom obraćamo pažnju na kvalitet naše komunikacije, a ne na broj ljudi sa kojima možemo da razgovaramo. Želimo da budemo okruženi ljudima koji su nam zaista važni i koje najviše volimo.
Kada imamo 15 godina, sviđa nam se što smo okruženi puno ljudi koji dele naše ideje i eksperimentišu. Kada imamo 30 ili 40 godina, naši prioriteti se menjaju. Već sada možemo više da volimo i odgovornije biramo ljude koji su nam najbliži.
Da volimo više i da budemo što bliže jedno drugom
U određenom dobu često se osećamo usamljeno. Stoga se upuštamo u potragu za čistim, iskrenim, toplim i stabilnim odnosima.
Ovo nije novost, ali postoje studije koje se staraju da svake godine ljudi počnu da preferiraju kvalitet bliskih prijatelja više nego količinu.
Zalažemo se za odnose sa ljudima sa kojima imamo najbliže veze. Zato što nam pomažu da se osećamo dobro i odvode nas na nove društvene, emocionalne, kognitivne i bihejvioralne nivoe.
Ravnoteža između svih sfera treba da se obezbedi pravim prijateljstvom.
Postajemo izbirljiviji i dublje analizirani odnosi u kojima dozvoljavamo sebi da volimo više. Znamo da postoji mnogo opcija i mogućnost izbora je ono što nas obogaćuje.
Ovaj koncept prijateljstva je toliko fluidan da čak i ne primećujemo da razmišljamo o tome. I kada primetimo, veoma smo iznenađeni.
Što više društvenog iskustva imamo, to smo otporniji. Na primer, učimo da se odupremo bolu i postajemo dublji.
Mi odrasli smo iznenađeni kako dvoje klinaca mogu da se bore za igračku, a posle par minuta se već zagrle i igraju zajedno.
Ovo nas može mnogo naučiti. Da li je naš bes i otuđenost zaista toliko važni da smo spremni da izgubimo prijateljstvo?
Često sumnjamo u najbanalnije stvari i, nažalost, uništavamo svoja osećanja. Ovaj detalj je nesumnjivo tačka vezivanja u bilo kojoj vezi. Kao rezultat toga, previše negativno reagujemo na događaje, odmah se udaljavajući od ljudi.
Emocionalne preferencije u različitim životnim fazama
Bez obzira na našu ličnu situaciju, treba da znamo da promene u društvenom okruženju same po sebi nisu loše.
Evo na šta mislimo:
- U detinjstvu i adolescenciji tek učimo da gradimo odnose i ljubav. Pre svega, tražimo svoje mesto u svetu i stalno menjamo strukturu naših poznanstava.
- Postepeno, kako starimo, stalno idemo na zabave i sastanke. Upoznajemo nove ljude. Počinjemo pažljivo da biramo s kim ćemo razgovarati i kome poveriti svoja lična iskustva i psihičke probleme.
- Prijatelji uče da vole više jedni od drugih
- Kada postanemo odrasli, počinjemo da volimo mir i udobnost. Želimo da volimo više i da se nekome osećamo voljeno i važno. Pozdravljamo misli i interesovanja koja stimulišu naš mozak i čine naš pogled na svet zrelijim.
- Zahvaljujući tome, okružujemo se ljudima koji mogu da dele naša osećanja, poglede, interesovanja i hobije.
- U mladosti smo skloni da ne cenimo duboka osećanja. Zato često površno sudimo o ljudima.
Volimo iskrene ljude koji mogu sve da nam kažu jednim pogledom. Oni koji slobodno odobravaju ili ne odobravaju naše postupke. Ili, na primer, može da nas kritikuje u paramparčad, ako je potrebno.
Privremeni prijatelj može na kraju postati najbolji. Pošto pravo prijateljstvo ne toleriše licemerje, sebičnost i pretvaranje.
Dakle, pravo prijateljstvo ispunjava našu dušu svetlošću. Takođe nas vodi kuda treba da idemo kada zalutamo.
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/184136-so-vremenem-my-uchimsya-lyubit-silnee-no-lish-izbrannyh-lyudey
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com