Ljudi koji nam pomažu da se oporavimo u teškim vremenima, koji nam pružaju svoje vrijeme i ljubav, ne tražeći ništa zauzvrat, takođe su ljudi sa kojima bismo trebali da dijelimo svoje radosti.
Vrijeme je najbolji poklon koji možemo dati onima koje volimo. To je dragocijen i ograničen resurs, i zato ga ne dajemo svima i ne razmenjujemo ga za stvari koje ne zaslužuju našu pažnju.
Mi poklanjamo vrijeme i zahvalni smo onima koji nam daju dio njihovog vremena, posebno ako to čine sa zadovoljstvom i ne tražeći ništa zauzvrat. Cijenimo vrijeme još više kada je posvećeno nama, upravo kada nam je najpotrebnije.
Divno je računati na ljude koji su nam bliski upravo u vrijeme potrebe, koji se svojim prisustvom, zagrljajima, riječima i šutnjom ispunjavaju prazninu koja nas ponekad tlači. Podržavaju nas kada se nalazimo na ivici obronaka i sprečavaju nas da se suočimo sa okrutnom silom gravitacije.
Naši Voljeni, sa velikim slovom V
Ljudi koji nas podržavaju su nam bliski i nemaju namJeru da pobjegnu od nas, čak i kada naše društvo nije najbolja. Pomažu nam za vrijeme jedne od najzaraznijih bolesti: očaja. Očaj je virus koji se svodi na kosti i teško ga je iskorijeniti. Ljudi koji ostaju s nama rizikuju nas zaista cijene.
Oni su jedini koji znaju koliko smo uložili truda da postignemo neke od naših ciljeva i cijenu koju smo platili za male i velike pobjede. Oni su oni koji nas slušaju kada su nam oči pune suza.
U najtežim trenucima podrška drugih pruža nam podsticaj
Mnogi od dnevnih gesta koje napravimo postaju automatski. Kad bismo računali broj akcija koje preduzimamo svaki dan bez obraćanja pažnje, bili bismo iznenađeni. Ustajemo, odlazimo do tuša, oblačimo se, doručkujemo. Mogli bi provesti cijeli dan gotovo bez da budemo svjesni naših akcija, da ni na trenutak ne povežemo našu svijest sa stvarnošću.
U teškim trenucima, ovi automatizmi se gube. Ono što smo radili u normalnim uslovima bez ikakvog napora, pretvara se u zid za penjanje. U tim trenucima postoje ljudi oko nas spremni da nam daju dio svoje snage, ne samo da nas podstiču, već i da naše penjanje učine lakšim.
Mi poklanjamo vrijeme i zahvalni smo onima koji nam daju dio njihovog vremena, posebno ako to čine sa zadovoljstvom i ne tražeći ništa zauzvrat. Cijenimo vrijeme još više kada je posvećeno nama, upravo kada nam je najpotrebnije.
Divno je računati na ljude koji su nam bliski upravo u vrijeme potrebe, koji se svojim prisustvom, zagrljajima, riječima i šutnjom ispunjavaju prazninu koja nas ponekad tlači. Podržavaju nas kada se nalazimo na ivici obronaka i sprečavaju nas da se suočimo sa okrutnom silom gravitacije.
Naši Voljeni, sa velikim slovom V
Ljudi koji nas podržavaju su nam bliski i nemaju namJeru da pobjegnu od nas, čak i kada naše društvo nije najbolja. Pomažu nam za vrijeme jedne od najzaraznijih bolesti: očaja. Očaj je virus koji se svodi na kosti i teško ga je iskorijeniti. Ljudi koji ostaju s nama rizikuju nas zaista cijene.
Oni su jedini koji znaju koliko smo uložili truda da postignemo neke od naših ciljeva i cijenu koju smo platili za male i velike pobjede. Oni su oni koji nas slušaju kada su nam oči pune suza.
U najtežim trenucima podrška drugih pruža nam podsticaj
Mnogi od dnevnih gesta koje napravimo postaju automatski. Kad bismo računali broj akcija koje preduzimamo svaki dan bez obraćanja pažnje, bili bismo iznenađeni. Ustajemo, odlazimo do tuša, oblačimo se, doručkujemo. Mogli bi provesti cijeli dan gotovo bez da budemo svjesni naših akcija, da ni na trenutak ne povežemo našu svijest sa stvarnošću.
U teškim trenucima, ovi automatizmi se gube. Ono što smo radili u normalnim uslovima bez ikakvog napora, pretvara se u zid za penjanje. U tim trenucima postoje ljudi oko nas spremni da nam daju dio svoje snage, ne samo da nas podstiču, već i da naše penjanje učine lakšim.
Nije lako podržati nekoga ko prolazi kroz težak period
Tuga nas ne čini prijatnim i zanimljivim ljudima. Možda će biti izvor inspiracije za pisce ili slikare, ali generalno nas čini introvertnim i rastrojenim. Osoba koja pati od tuge, okreće pogled ka sebi. Ona postaje zahtjevna - misli da joj je svijet zadužen - posebno ljudi oko nje. Vrlo lako izbacuje svoju frustraciju na koga može, ne uspevajući da uravnoteži svoju sreću i sudbinu.
Tuga nas ne čini prijatnim i zanimljivim ljudima. Možda će biti izvor inspiracije za pisce ili slikare, ali generalno nas čini introvertnim i rastrojenim. Osoba koja pati od tuge, okreće pogled ka sebi. Ona postaje zahtjevna - misli da joj je svijet zadužen - posebno ljudi oko nje. Vrlo lako izbacuje svoju frustraciju na koga može, ne uspevajući da uravnoteži svoju sreću i sudbinu.
Proslaviti dobro vrijeme zajedno znači pokazati zahvalnost
Ako je davanje i deljenje nečijeg vremena poklon, slavljenje zajedno je način na koji pokazujete zahvalnost. To znači znati zahvaliti ljudima koji su nam uvijek bili bliski u sjenci i nisu nam dozvolili da padnemo kada je iskušenje bilo jako.
Proslava, iako je to lepa gesta, ne tumači se uvijek dobro, gotovo kao da je želja da dijelimo svoju radost učinila da budemo sebični ljudi ili koji se vole hvaliti. Rođenje se često posmatra kao nedostatak skromnosti i ozbiljnosti, male kontrole nad instinktima i emocijama. Mnogo puta potiskujemo želju da slavimo, misleći da čak i ako smo postigli važan cilj, u životu postoje i drugi aspekti koji još uvijek ne idu dobro.
Koliko se puta usuđujemo podići ruke u znak pobjede iz straha da ćemo iznervirati one koji su nam bliski, jer bi izgledalo kao da im mašemo srećom u lice. Kad ugušimo radost, kažnjavamo se, svesni da smo postigli sjajan rezultat uz mnogo truda. Takođe komuniciramo sa ljudima koji su nas podržali da, uprkos njihovoj posvećenosti, i pored plodova koje ubiramo, nema mjesta za radost.
To niko ne zaslužuje. Proslave nisu nešto što pripada samo mladosti i zatim se zaboravlja. Naprotiv, one su važne zato što ih život, pravi prijatelji i ljudi koje volimo zaslužuju.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/nei-momenti-peggiori-si-riconoscono-le-persone-migliori/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ako je davanje i deljenje nečijeg vremena poklon, slavljenje zajedno je način na koji pokazujete zahvalnost. To znači znati zahvaliti ljudima koji su nam uvijek bili bliski u sjenci i nisu nam dozvolili da padnemo kada je iskušenje bilo jako.
Proslava, iako je to lepa gesta, ne tumači se uvijek dobro, gotovo kao da je želja da dijelimo svoju radost učinila da budemo sebični ljudi ili koji se vole hvaliti. Rođenje se često posmatra kao nedostatak skromnosti i ozbiljnosti, male kontrole nad instinktima i emocijama. Mnogo puta potiskujemo želju da slavimo, misleći da čak i ako smo postigli važan cilj, u životu postoje i drugi aspekti koji još uvijek ne idu dobro.
Koliko se puta usuđujemo podići ruke u znak pobjede iz straha da ćemo iznervirati one koji su nam bliski, jer bi izgledalo kao da im mašemo srećom u lice. Kad ugušimo radost, kažnjavamo se, svesni da smo postigli sjajan rezultat uz mnogo truda. Takođe komuniciramo sa ljudima koji su nas podržali da, uprkos njihovoj posvećenosti, i pored plodova koje ubiramo, nema mjesta za radost.
To niko ne zaslužuje. Proslave nisu nešto što pripada samo mladosti i zatim se zaboravlja. Naprotiv, one su važne zato što ih život, pravi prijatelji i ljudi koje volimo zaslužuju.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/nei-momenti-peggiori-si-riconoscono-le-persone-migliori/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
