Zahvalnost (priča u Ošovoj interpretaciji)

​Kada je vaše srce je puno zahvalnosti, bilo koja vrata, koja vam se čine zatvorena, mogu vas dovesti do zadivljujućih otkrića.

​Veoma malo žena ovladalo je osnovama zena. Rengetsu - je jedna od njih. Ona je bila na hodočašću i u suton je stigla u jedno selo. Rengetsu je tražila utočište da prenoći. Ali, seljani su joj zalupili vrata. Budući da su bili ortodoksni budisti nijesu mogli prihvatiti ženu zen, čak su je i istjerali iz sela.

​Bila je hladna noć, a ona je bila gladna i bez krova nad glavom. Utočište je našla ispod trešnje u polju. Noć je bila istinski hladna, pa nije mogla duboko da zaspe ... A bilo je i opasno – divlje životinje su lutale okolo ...

Usred noći probudila se, drhteći od hladnoće, vidjela na proljećnom noćnom nebu kako se tek raspukli cvetovi trešnje osmjehuju maglovitom mjesecu. Preplavljena, čudesnom ljepotom, ustala je i okrenula se prema stanovnicima sela koji su je otjerali i rekla: „ Zahvaljujući vama ja sam ostala bez prenoćišta, ali sam noćas našla samu sebe ispod cvjetajuće trešnje i maglovitog mjeseca!"

 Sa velikom iskrenošću se zahvalila ljudima koji su joj uskratili prenoćište; jer bi u suprotnom spavala pod normalnim krovom i propustila ovo cvjetanje trešnje, ovaj šapat cvijeća i Mjeseca, i ovu tišinu noći, takvu potpunu noćnu tišinu.

​Ona nije bila ljuta, ne samo da je prihvatila situaciju, nego ju je i pozdravila. Osjećala je zahvalnost.

Život je prelijep, i svakog trenutka dolazi sa hiljadu i jednim poklonom za vas. Ali vi ste toliko zauzeti, toliko preokupirani mislima svog uma, vi ste tako puni vaših misli da odbacujete sve ove darove. Bog dolazi stalno; a vi i dalje ne prihvatate.

Čovjek postaje Buda – u trenutku kada sa zahvalnošću prihvati sve što mu život donosi.

Izvor:  pritchi.ru 

 ​Prevela: Beba Muratović -  bebamur.com