Čini mi se da zahvalnost posjeduje ogromnu snagu koja ne pomaže samo da se uspostavi balans "dati-uzeti".
|
|
Umjeće da se zahvali - je kvalitet jakih, onih koji, po pravilu, imaju šta da daju ljudima za uzvrat. Zahvalnost govori o našem "višku" kada je u nama nedostatak, mi zahtijevamo, molimo, nerviramo se, žudimo ... Mi putujemo kroz život ili zahvaljujući se ili obezvređivajući. Zahvalnost uklanja bol, umiruje, ispunjava.
|
U principu, fiziološki to je lako objasniti: kada smo zahvalni, kod nas se proizvode hormoni serotonin i oksitocin. Postoji takva jednostavna praksa: ako si upao u situaciju, koja nije povezana sa očiglednom opasnošću, ali zbog koje počinješ da se nerviraš ( red ide sporo, sa ljudima si sa kojim ti nije ugodno, i tako dalje) - nađi pet objekata koji su ti interesantni i sviđaju ti se, ili pet razloga da se u toj situaciji zahvališ čovjeku.
Zaista, nakon 5-7 minuta, nivo hormona stresa ( kortizola ) pada, mi se opustimo - a situacija se odvija drugačije, po povoljnijem scenariju. Zato što smo u drugom stanju.
Sada puno razmišljam o zahvalnosti učiteljima. Zemaljskim učiteljima koji su mi dali svoje znanje, vrijeme, čiji je doprinos bio veoma značajan za mene. Ja imam etičko pravilo. Kada koristim nečiji autorski rad, pisanje, praktiku, uvijek kažem studentima: "Ovo je autorska praksa, i u meni je slika naklona." Sa zahvalnošću prihvatam, i sa povjerenjem predajem dalje.
Mislim da kada bismo češće govorili učiteljima u školama da smo zahvalni na njihov doprinos našoj djeci, to bi im davalo snagu i motivaciju za rad.
Nekim studentima dajem domaće zadatke: da posmatraju, da li osjećaju i što je još važnije, da li pokazuju zahvalnost ljudima koji su prisutni u našim životima i olakšavaju ga, a koje, po pravilu, ne primjećujemo - domare, taksiste, konobare, poštare. Sprovedite eksperiment: pokušajte iskreno zahvaliti čistaču za čišćenje lišća ili snijega u dvorištu ....
Čini mi se da ljubav - da stanje zahvalnosti ima najveću mogućnost da se doživi taj osjećaj, za ispunjenošću tim osjećanjem. Sreća je - kada više ne tražiš nešto, jer imaš "dovoljno", iskreno si zahvalan za sve što imaš. I svaki dan, odlazeći sa posla, zahvaljuješ što se baviš upravo time i što ti je to izvor prihoda.
Autor: Svetlana Rojz
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2017/12/blog-post_124.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
