Zakon privlačnosti usredsređen na naklonost definisao je psiholog Don Byrne 1980-ih. Prema ovom modelu, jedan od faktora zaljubljivanja je deljenje interesa, vrijednosti i hobija.
Unutar ovih prostora sazdanih od isprepletanih emocija i strasti, najiskrenija naklonost i privlačnost izranjaju malo po malo, se uspostavlja posebna veza.
Znamo da je ljubav osnovno osjećanje za ljudsko biće. Međutim, i danas se borimo da shvatimo kako se to manifestuje, zašto i koji faktori ga regulišu. Oblasti kao što su neuronauka, psihologija, biologija ili antropologija decenijama pokušavaju da nam daju objašnjenje.
Zaista moramo priznati: ljubav je psihološka, primitivna, magična, duhovna misterija i čak je vođena slučajno. Brojne teorije pokušavaju da opišu različite načine ljubavi.
Postoje strastvene i opsesivne veze, one zasnovane na intimnosti i prijateljstvu; postoje zainteresovane ljubavi, one zasnovane na posvećenosti i one koje čine svaku od ovih dinamika.
Zatim postoji ljubav poznata mnogima od nas: ona u kojoj se ljubav rađa kroz svakodnevni kontakt, gdje saučesništvo stvara korijene i mrežu povjerenja u kojoj raste odanost i emocionalna iskrenost.
"U početku sve misli pripadaju ljubavi. Na kraju krajeva, ljubav pripada našim mislima."
-Albert Ajnštajn
Zakon privlačnosti fokusiran na naklonost
Kada su u pitanju modeli privlačnosti u međuljudskim odnosima, lako je pomisliti na značaj koji fizički izgled može imati.
Fizička privlačnost je veoma moćna i stvara prijatan osjećaj od kojeg je teško pobjeći. Međutim, dobro znamo da postoje osjećanja i emocije koje prevazilaze izgled.
Zakon privlačenja usredsređen na naklonost koji je izrekao Don Byrn, poznati socijalni psiholog takođe stručnjak za oblast ličnosti, govori nam o dubljoj, delikatnijoj i sa psihološkog stanovišta zanimljivijoj dimenziji.
U jednoj od svojih studija, sprovedenih na Univerzitetu u Teksasu, nam pokazuje da faktori kao što su reciprocitet, svakodnevni kontakt, zajednička interesovanja i zajednička uvjerenja mogu generisati intenzivnu i iskrenu naklonost.
Da li to znači, na primjer, da ćemo se ranije zaljubiti u kolegu ili drugaricu iz razreda koju viđamo svaki dan, a ne u osobu koju slučajno sretnemo? Odgovor je: ne uvijek.
Da bi se privlačnost pojavila, moraju postojati različiti faktori. Nije slučajno što ne osjećamo ništa prema mnogim ljudima sa kojima delimo vrijeme i hobije. U sledećim paragrafima navodimo faktore koji se razmatraju u zakonu privlačnosti koji je usredsređen na naklonost.
Znamo da je ljubav osnovno osjećanje za ljudsko biće. Međutim, i danas se borimo da shvatimo kako se to manifestuje, zašto i koji faktori ga regulišu. Oblasti kao što su neuronauka, psihologija, biologija ili antropologija decenijama pokušavaju da nam daju objašnjenje.
Zaista moramo priznati: ljubav je psihološka, primitivna, magična, duhovna misterija i čak je vođena slučajno. Brojne teorije pokušavaju da opišu različite načine ljubavi.
Postoje strastvene i opsesivne veze, one zasnovane na intimnosti i prijateljstvu; postoje zainteresovane ljubavi, one zasnovane na posvećenosti i one koje čine svaku od ovih dinamika.
Zatim postoji ljubav poznata mnogima od nas: ona u kojoj se ljubav rađa kroz svakodnevni kontakt, gdje saučesništvo stvara korijene i mrežu povjerenja u kojoj raste odanost i emocionalna iskrenost.
"U početku sve misli pripadaju ljubavi. Na kraju krajeva, ljubav pripada našim mislima."
-Albert Ajnštajn
Zakon privlačnosti fokusiran na naklonost
Kada su u pitanju modeli privlačnosti u međuljudskim odnosima, lako je pomisliti na značaj koji fizički izgled može imati.
Fizička privlačnost je veoma moćna i stvara prijatan osjećaj od kojeg je teško pobjeći. Međutim, dobro znamo da postoje osjećanja i emocije koje prevazilaze izgled.
Zakon privlačenja usredsređen na naklonost koji je izrekao Don Byrn, poznati socijalni psiholog takođe stručnjak za oblast ličnosti, govori nam o dubljoj, delikatnijoj i sa psihološkog stanovišta zanimljivijoj dimenziji.
U jednoj od svojih studija, sprovedenih na Univerzitetu u Teksasu, nam pokazuje da faktori kao što su reciprocitet, svakodnevni kontakt, zajednička interesovanja i zajednička uvjerenja mogu generisati intenzivnu i iskrenu naklonost.
Da li to znači, na primjer, da ćemo se ranije zaljubiti u kolegu ili drugaricu iz razreda koju viđamo svaki dan, a ne u osobu koju slučajno sretnemo? Odgovor je: ne uvijek.
Da bi se privlačnost pojavila, moraju postojati različiti faktori. Nije slučajno što ne osjećamo ništa prema mnogim ljudima sa kojima delimo vrijeme i hobije. U sledećim paragrafima navodimo faktore koji se razmatraju u zakonu privlačnosti koji je usredsređen na naklonost.
Faktori ponašanja
Svi odrastamo i živimo u scenarijima u kojima komuniciramo sa određenim brojem ljudi. Dnevni kontakt ne izaziva uvijek privlačnost ili naklonost.
One se, u stvari, javljaju samo prema određenim ljudima čije ponašanje nam odjednom izgleda pozitivno i privlačno.
Neka ponašanja su prijatnija. Primer za to je smisao za humor, društvenost, bliskost, društvene veštine itd.
Takođe privlači sklonost ponašanju koje povećava naše blagostanje. Na primjer, više bi nas privukli oni koji nude svoju pomoć ili brinu o nama.
Deljenje vremena stvara magiju povezivanja. Baviti se istim hobijima i stvarati okruženje u kome se osjećamo korisnim i posebnim je uvijek veoma pozitivno.
Emocionalni faktori u zakonu privlačnosti usredsređeni su na naklonost
Iz ovih svakodnevnih interakcija sa osobom sa kojom delimo zajedničko vrijeme i aktivnosti, aktivira se niz emocionalnih mehanizama koji podstiču intenzitet veze, između ovih:
Saosećanje. Neke veze počinju prijateljstvom. Vremenom se, međutim, stvara emocionalna veza u kojoj je često jedan gest dovoljan da zna kako se druga osoba osjeća ili šta je brine.
Neki parovi doživljavaju neku vrstu "magnetizma", ili privlačnost kojoj odmah postaju žrtva. Zakon privlačnosti usredsređen na naklonost ne razmatra ovu vrstu privlačnosti. I obrnuto, ljubav raste polako počevši od poverenja koje se stvara u svakodnevnom životu, od odanosti i poštenja.
Kako tumačimo svaku doživljenu senzaciju
Zakon privlačnosti usredsređen na naklonost takođe nas podsjeća da ponekad ljubav ne proizlazi iz onoga što osoba radi za nas. Ono što je zaista važno je kako se osjećamo. Slično tome, deljenje prostora ili briga o nekome ne potpaljuje uvijek plamen privlačnosti.
U igru stupaju različiti koliko i složeni aspekti: kognitivni, lični, emocionalni itd. Čak i oni koji često nemaju jasno objašnjenje. Karl Jung je to nazvao hemijom. Postoje ljudi kod kojih doživljavamo određene emocije, dok kod drugih ne. To je istovremeno prijatna i misteriozna alhemija.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/legge-di-attrazione-incentrato-sullaffetto/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Svi odrastamo i živimo u scenarijima u kojima komuniciramo sa određenim brojem ljudi. Dnevni kontakt ne izaziva uvijek privlačnost ili naklonost.
One se, u stvari, javljaju samo prema određenim ljudima čije ponašanje nam odjednom izgleda pozitivno i privlačno.
Neka ponašanja su prijatnija. Primer za to je smisao za humor, društvenost, bliskost, društvene veštine itd.
Takođe privlači sklonost ponašanju koje povećava naše blagostanje. Na primjer, više bi nas privukli oni koji nude svoju pomoć ili brinu o nama.
Deljenje vremena stvara magiju povezivanja. Baviti se istim hobijima i stvarati okruženje u kome se osjećamo korisnim i posebnim je uvijek veoma pozitivno.
Emocionalni faktori u zakonu privlačnosti usredsređeni su na naklonost
Iz ovih svakodnevnih interakcija sa osobom sa kojom delimo zajedničko vrijeme i aktivnosti, aktivira se niz emocionalnih mehanizama koji podstiču intenzitet veze, između ovih:
Saosećanje. Neke veze počinju prijateljstvom. Vremenom se, međutim, stvara emocionalna veza u kojoj je često jedan gest dovoljan da zna kako se druga osoba osjeća ili šta je brine.
Neki parovi doživljavaju neku vrstu "magnetizma", ili privlačnost kojoj odmah postaju žrtva. Zakon privlačnosti usredsređen na naklonost ne razmatra ovu vrstu privlačnosti. I obrnuto, ljubav raste polako počevši od poverenja koje se stvara u svakodnevnom životu, od odanosti i poštenja.
Kako tumačimo svaku doživljenu senzaciju
Zakon privlačnosti usredsređen na naklonost takođe nas podsjeća da ponekad ljubav ne proizlazi iz onoga što osoba radi za nas. Ono što je zaista važno je kako se osjećamo. Slično tome, deljenje prostora ili briga o nekome ne potpaljuje uvijek plamen privlačnosti.
U igru stupaju različiti koliko i složeni aspekti: kognitivni, lični, emocionalni itd. Čak i oni koji često nemaju jasno objašnjenje. Karl Jung je to nazvao hemijom. Postoje ljudi kod kojih doživljavamo određene emocije, dok kod drugih ne. To je istovremeno prijatna i misteriozna alhemija.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/legge-di-attrazione-incentrato-sullaffetto/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
