Svako je posmatrao takav fenomen, odmarajući na vodi, na plaži, u bazenu ...
|
|
Dva identična čovjeka u gotovo identičnim (sa stanovišta fizike) uslovima imaju različite rezultate:
Čovjeka koji panično pokušava da se ne utopi, da ostane na površinu vode, neizbježno nešto ga kao "kamen", vuče ka dnu, mogu ga spasiti samo spasioci ili instruktori plivanja. |
Isto tako čovjeka koji želi, suprotno, da zaroni dublje da dohvati nešto sa dna, ta nepoznata sila gura na površinu vode ( sila zakona fizike?).
Gde je bila ta "fizika" kada se drugi čovjek davio i tonuo? Snaga nije u fizici, snaga je u psihologiji.
Kada histerično želimo nešto, dobijamo - suprotno.
Hajde da uzmemo etičku situaciju. Odlazimo od plaže. Svi mi, ponekad, želimo da djelujemo kao borci za pravednu stvar. Po principu Lava Tolstoja: "Ne mogu da ćutim."
I šta se iz toga ispostavlja.
"Đavo počinje sa pjenom na usnama anđela koji je ušao u borbu za svetu i pravednu stvar. I tako do pakla ognjenog, do Kolime! Sve se rasipa u prah i pepeo, i ljudi, i sistem, ali duh mržnje je vječan u borbi za "pravedno djelo", zahvaljujući njemu, zlu na zemlji nema kraja ", - Grigorj Pomeranc " Snovi Zemlje ".
U vezi sa ovim (hvala Bogu, stiče popularnost) citatom iz djela malo poznatog kulturologa, na pamet pada još jedna drevnija mudrost.
"Ko čuva svoju dušu, izgubiće je."( Ko čuva svoj život izgubiće ga.)
Gde je bila ta "fizika" kada se drugi čovjek davio i tonuo? Snaga nije u fizici, snaga je u psihologiji.
Kada histerično želimo nešto, dobijamo - suprotno.
Hajde da uzmemo etičku situaciju. Odlazimo od plaže. Svi mi, ponekad, želimo da djelujemo kao borci za pravednu stvar. Po principu Lava Tolstoja: "Ne mogu da ćutim."
I šta se iz toga ispostavlja.
"Đavo počinje sa pjenom na usnama anđela koji je ušao u borbu za svetu i pravednu stvar. I tako do pakla ognjenog, do Kolime! Sve se rasipa u prah i pepeo, i ljudi, i sistem, ali duh mržnje je vječan u borbi za "pravedno djelo", zahvaljujući njemu, zlu na zemlji nema kraja ", - Grigorj Pomeranc " Snovi Zemlje ".
U vezi sa ovim (hvala Bogu, stiče popularnost) citatom iz djela malo poznatog kulturologa, na pamet pada još jedna drevnija mudrost.
"Ko čuva svoju dušu, izgubiće je."( Ko čuva svoj život izgubiće ga.)
O čemu govori ova čudna misao? O tome da čim se čovjek mrtvački hvata za neki dio postojanja, on jadan, počinje da se deformiše, strada i umire. Ili - grize u odgovoru, kao mačak, koga "muče".
Što više pokušavate da se obezbijedite, to još opasnije privlačite.
Što više pokušavate da posijete dobra, to više uspijavate samo sijati okolo uvreda vašim bliskim i umnožavati svađe.
Lao Ce je rekao: "Ne postoji ništa moćnije i više stvaralačko od praznine koju ljudi streme da ispune svojim stvaralaštvima i govorima".
Stoga, ako nemate šta pametno da kažete - ćutite.
Što više pokušavate da se obezbijedite, to još opasnije privlačite.
Što više pokušavate da posijete dobra, to više uspijavate samo sijati okolo uvreda vašim bliskim i umnožavati svađe.
Lao Ce je rekao: "Ne postoji ništa moćnije i više stvaralačko od praznine koju ljudi streme da ispune svojim stvaralaštvima i govorima".
Stoga, ako nemate šta pametno da kažete - ćutite.
A ako "imate nešto pametno da kažete" - tada, tim više ćutite, dvostruko.
Ukažite poštovanje prema "kategoriji Praznine", kategoriji "ne-djelovanja". Kao što se sjećate - ne postoji ništa moćnije i više stvaralačko od nje.
Autor - Jelena Nazarenko
Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/07/blog-post_946.html
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
